Crna Gora predvodnik integracija, nastaviti reforme

Govoreći o izboru nove Vlade, Kastaldo, europarlamentarac iz Pokreta Pet zvjezdica, čestitao je premijeru Zdravku Krivokapiću izbor na tu funkciju i pozdravio činjenicu što će Brisel biti prva zvanična adresa koju će posjetiti.

To je, kaže Kastaldo, simboličan pozitivan signal za kontinuiranu saradnju sa Crnom Gorom koja je, navodi, dala odlične rezultate u prethodnom periodu.

Komentarišući spor između Bugarske i Sjeverne Makedonije, Kastaldo poručuje da se bilateralni sporovi ne smiju koristiti za blokiranje istorijskog procesa proširenja na Zapadni Balkan.

Skupština Crne Gore prošle sedmice izabrala je novu Vladu, nakon čega je najavljeno da će premijer Zdravko Krivokapić posjetiti Brisel. Imajući to u vidu, koliko je bitno za nastavak našeg evropskog puta što je baš Brisel prva zvanična posjeta novog premijera?

Prije svega, koristim ovu priliku da čestitam premijeru Krivokapiću na izboru. Sigurno ga očekuje razdoblje intenzivnog rada i zato mu želim puno sreće. To što je prva premijerova službena posjeta zaista Brisel, može se protumačiti samo kao simboličan i pozitivan signal za kontinuiranu saradnju sa Crnom Gorom, koju niko nikada nije dovodio u pitanje i za koji sam siguran da će dati izvrsne rezultate – kao što je i bilo i u prethodnom periodu. Premijer dobro zna da može računati na našu podršku i našu saradnju na evropskom putu koji je Crna Gora odlučila preduzeti i da smo svi sigurni da će uspješno nastaviti i sa ovom, novom Vladom.

Velika očekivanja od nove Vlade

Kakva su Vaša očekivanja od nove Vlade Crne Gore na polju evropskih integracija i u kojim oblastima nastavak reformi mora biti prioritet?

Ne krijem da imam velika očekivanja. Crna Gora je posljednjih godina prepoznata kao jedna od najnaprednijih zemalja u procesu pridruživanja i pravi je predvodnik tog procesa. Vjerujem da ovaj ubrzani put prema evropskim integracijama zavisi od staze kojom Crna Gora već ide s uvjerenjem, putem koji podržavaju građani već mnogo godina. Zapadni izbor Podgorice čini se jasnim i nedvosmislenim ulaskom u Sjevernoatlantski savez 2017. i siguran sam da će članstvo u EU biti sljedeći korak na ovom putu.

Što se tiče prioritetnih područja reformi, govorimo o poglavljima 23 i 24, što je Komisija još jednom naznačila u posljednjem Izvještaju o napretku Crne Gore. To su takozvane temeljne oblasti – vladavina prava, pravosudni sistem, temeljna prava, borba protiv korupcije. Napredak i poštovanje privremenih mjerila u ovim pregovaračkim poglavljima definisaće budući tempo pregovora. Međutim, očekujem i reformsku akciju i inicijative na polju ekonomije, takođe radi suzbijanja krize koja pogađa Europu i cijeli svijet.

Crna Gora je jedina od zemalja kandidata otvorila sva pregovaračka poglavlja. Ipak, u posljednje dvije godine otvorili smo samo jedno poglavlje. Smatrate li da je to jasna poruka Brisela što misli o našim rezultatima, ili je riječ o činjenici da je taj proces usporen zbog različitih stavova u samim članicama o daljem proširenju?

Brisel je zadovoljan napretkom Crne Gore, o čemu svjedoče izvještaji Komisije i nije slučajno da se radi o jedinoj zemlji kandidatu koja je otvorila sva pregovaračka poglavlja. Moramo uzeti u obzir i da posljednje dvije godine nijesu bile ,,uobičajene“. Evropski izbori održani su prošlog maja i započeo je postupak koji je doveo do imenovanja nove Komi-sije. Proces proširenja generalno je usporen uvođenjem, u februaru, nove metodologije za pristupni proces, što je dovelo do otvaranja pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom u martu. Istog mjeseca SZO je proglasila pandemiju koja još uvijek čitav svijet drži na koljenima. Jasno je da je to uticalo na tempo pregovora, ali mora se priznati da je i u ovim teškim uslovima postignut važan napredak, što dokazuju nedavni izvještaji Komisije.

Mini-Šengen jača EU integracije

Crna Gora još nije podržala predloženi plan za uspostavljanje zajedničkog regionalnog tržišta (Mini-Šengen). Smatrate li da je Mini-Šengen inicijativa dobra priprema za Evropsku uniju, kako je pojedini karakterišu, ili je pak zamjena za suštinske integracije? Da li bi Crna Gora bila bliža EU ako se pridruži toj inicijativi?

Usvajanje akcionog plana 2021-2024. za zajedničko regionalno tržište od svih zemalja Zapadnog Balkana 10. novembra u Sofiji, u okviru Berlinskog procesa, važan je korak u integraciji regiona i nije slučaj da je Komisija sa uvjerenjem podržala sporazum. Radi se nesumnjivo o odskočnoj dasci za buduću integraciju s jedinstvenim evropskim tržištem. Istovremeno, takođe dobronamjerno gledam na inicijativu Mini-Šengen, koju su pokrenule Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija koja pruža mogućnost kretanja po regionu s jednostavnim ličnim dokumentom. Mogućnost intenziviranja dobrosusjedskih odnosa, izgradnju povjerenja u tim društvima i veću slobodu kretanja za građane regiona, ne mogu a da ne budu viđene dobronamjerno od EU i vjerujem da bi bio pozitivan znak ako se i ostale zemlje u regionu odluče pridružiti inicijativi. Na kraju, želio bih naglasiti da se ove inicijative apsolutno ne kose s evropskim pristupnim procesom, već upravo ga nadopunjuju i jačaju.

Novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džozef Bajden i premijer Velike Britanije, Boris Džonson saglasni su da njihove zemlje moraju zajedno ra-diti na Zapadnom Balkanu. Smatrate li da se to može uraditi bez učešća Evropske unije?

 Siguran sam da će Evropska unija, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo raditi skupa i da ova saradnja zaista može pomoći i napraviti razliku. Evropska unija je mnogo i dugo ulagala u Zapadni Balkan, kako politički, tako i ekonomski i dalje je važan politički igrač i pouzdan partner za zemlje regiona. Mjere za borbu protiv kovida i nedavno odo-brenje investicionog plana od devet milijardi eura pokazuju evropsku volju da i dalje u potpunosti igra svoju ulogu u regionu.

Kako komentarišete novi spor između Bugarske i Sjeverne Makedonije. Da li je fer da bilateralni sporovi budu važniji od suštinskih reformi i da koče proces proširenja?

Razumijem nervozu i obeshrabrenost naših makedonskih prijatelja i pozivam naše bugarske prijatelje da povuku veto. Bilo bi neophodno da se prva Međuvladina konferencija održi već u decembru: to bi dalo važan politički signal volje za brzim korakom u procesu proširenja i potvrdilo bi velike napore koje su Sjeverna Makedonija i Albanija uložile posljednjih godina. Vjerujem da je rješavanje bilateralnih sporova između država kandidata i država članica važno i uvjeren sam da se strane moraju konstruktivno pozabaviti tim pitanjima, otvorenim i iskrenim dijalogom. Međutim, takođe vjerujem da se oni ne bi trebali koristiti za blokiranje istorijskog i neizbježnog procesa – poput proširenja na Zapadni Balkan. Postoji rizik od ulaska u logiku ukrštenih veta u kojem zemlje kandidati postaju žrtve političkih igara i logika koje se razlikuju od onih stvarno postignutog napretka, koje zasigurno ne donose stvarne koristi narodima u regionu koji su uvijek blagonaklono gledali na evropsku perspektivu. S. Makedonija je dala toga u tom procesu. Prespanski sporazum predstavljao je istorijski trenutak. Sada i EU mora učiniti svoj dio.

EU nije izgubila primat na Balkanu

Osim Rusije kojoj je Balkan tradicionalno visoko na listi prioriteta, kako komentarišete sve veće prisustvo Kine i Turske i što EU može uraditi kako bi vratila primarno prisustvo?

EU ne treba da ,,vrati“ svoje prisustvo, jednostavno zato što ga nikada nije izgubila. Da, mora biti oprezna da ne pokaže sumnje ili oklijevanja, svjesna da su drugi akteri spremni zauzeti bilo koji ostavljen slobodan prostor. Jasno je da Kina i Turska, kao i Rusija, s druge strane, slijede njihove interese i sopstvenu stratešku agendu u regionu, ali ostajem uvjeren da ijedan od tih aktera može odgovoriti ponudi Evropske unije, koju čini dugoročna vizija integracije regiona i cjelovita strategija koja se temelji na zajedničkim vrijednostima i interesima. Ponude iz Moskve, Ankare i Pekinga su različite, možda primamljive jer imaju, naizgled manje ograničenja i manje uslovljavanja, ali mora se obratiti pažnja na ono što su duboki motivi iza njihovog napora, svjesni činjenice da oni nijesu nužno usklađeni sa interesima zemalja regiona. Siguran sam da će EU biti u stanju da nastavi sa sprovođenjem te reformske snage u regionu, kako bi zemlje za nekoliko godina postale punopravni dio evropske familije.