Video
Osim što su Crnogorci međusobno podijeljeni u Srbiji, otežavajuća okolnost za predstojeće novembarske izbore za njihov Nacionalni savjet (NS) predstavlja i nemogućnost kontrole upisa u poseban birački spisak jer se u njega upisuje sve više ljudi koji do sada nijesu bili Crnogorci. Nenad Stevović, publicista i istraživač crnogorske dijaspore, smatra da Zakon o nacionalnim savjetima omogućava krovnim institucijama 20 nacionalnih zajednica u Republici Srbiji velike ingerencije i autonomnost u ostvarivanju prava u domenu očuvanja nacionalnog identiteta posebno u oblastima kulture, obrazovanja, službene upotrebe jezika i informisanju na jeziku i pismu svoje nacionalne zajednice.
Preporučeno
“Ta prava i ingerencije su na nivou najdemokratskijih zemalja Evrope”, rekao je Pobjedi Stevović.
Ipak, govoreći o primjedbama na zakon i tome ko sve može biti upisan u poseban birački spisak, on navodi da način izbora članova nacionalnih savjeta krije određene nedostatke koji otvaraju prostor za sumnju u regularnost i, u najgorem slučaju, za mogućnost kreiranja izbornog inžinjeringa.
“U poseban birački spisak određene nacionalne zajednice može se upisati bilo koji građanin Srbije bez drugog dokaza o pripadnosti toj nacionalnoj zajednici osim ličnog zahtjeva. Takođe, svaki građanin može uz formalan zahtjev da se ispiše iz biračkog spiska jedne nacionalne zajednice i upiše se u spisak druge kad god to poželi. Sadržaj tih biračkih spiskova je tajan i uvid u njih ima isključivo resorno ministarstvo”, objašnjava Stevović.
Prema njegovim riječima, članove za tako važnu instituciju, koja ima krucijalan uticaj na očuvanje identiteta jedne nacionalne zajednice, treba da biraju isključivo građani koji etnički pripadaju toj zajednici i koji se tako javno izjašnjavaju.
“Transparentnost cijelog izbornog procesa bi eliminisala svaku sumnju u njegovu regularnost. Samo slobodan građanin koji se javno izjašnjava o svojoj nacionalnoj pripadnosti ima pravo da bira i bude biran u institucije koje se bave identitetom njegove nacionalne zajednice. Nije prirodno da onaj koji krije svoj nacionalni identitet, pomaže drugom da sačuva svoj nacionalni identitet”, kategoričan je sagovornik.
Stevović kaže i da u crnogorskom slučaju samo građani Srbije koji pripadaju crnogorskoj etničkoj zajednici i koji podržavaju crnogorski nacionalni identitet sa svim svojim prepoznatljivim specifičnostima treba da imaju mogućnost da delegiraju predstavnike u svoj nacionalni savjet.
“Tako bi se izbjegla moguća situacija da iđentitetsku politiku krovne institucije Crnogoraca u Srbiji vode oni koji ne pripadaju tom identitetu ili su, usljed etničke mimikrije i asimilacije, postali njegovi oponenti”, ocjenjuje Stevović.
I predsjednik crnogorskog Nacionalnog savjeta Miodrag Becić u razgovoru za Pobjedu iznio je primjedbe na nemogućnost kontrole upisa u poseban birački spisak.
“Saznali smo iz štampe i društvenih mreža da se na nekim biračkim mjestima, odnosno u mjestima gdje nemamo registrovana udruženja Crnogoraca dešavaju čudne stvari, odnosno povećan je broj upisa ljudi u poseban birački spisak. To je u Pančevu i Smederevskoj Palanci iako su ta mjesta bila pasivna i četiri godine nijesmo imali nikakvu informaciju od njih, sada odjednom sa tih mjesta dobijete četiri elektora, tri elektora. Mi kao Nacionalni savjet do zvaničnih podataka ne možemo da dođemo i nemamo instrument kojim bi mogli da djelujemo na državu Srbiju da to zaustavi”, objašnjava Becić i zaključuje da danas svako može da se izjasni kako hoće što se tiče nacionalne pripadnosti kao i da su Crnogorci zbog tradicionalne povezanosti sa Srbima podesni za takve manipulacije.
Prema sadašnjem zakonu, da biste postali elektor potrebno je da vas podrži 45 ljudi iz posebnog biračkog spiska. Ali osim ovog muvanja sa upisom u pomenuti spisak, ono što opterećuje crnogorsku zajednicu je svakako njena razjedinjenost. Zanimljivo je da u sadašnjem Nacionalnom savjetu od 23 člana samo dva nijesu iz Vojvodine, jedan je iz Beograda, a drugi iz Aleksinca.
Crnogorci iz Vojvodine su tradicionalnije nastrojeni odgovara on i kaže da misli da najviše Crnogoraca i dalje ima u Beogradu, ali ne interesuje ih da se time bave. Pored nezainteresovanosti, problem u funkcionisanju Savjeta je i međusobna surevnjivost njegovih članova zbog čega je Savjet koji je formiran 2014. godine do sada imao tri predsjednika: Ratka Šoća, Gordanu Doknić i u posljednjih godinu dana Miodraga Becića.
Becić kaže da se prvi predsjednik Ratko Šoć nije najbolje snašao u toj ulozi.
“Bilo je i raznih podmetanja, on je podlegao pritisku i podnio ostavku. Gordana Doknić je izabrana tijesnom većinom za predsjednika NS, a kasnije oni koji su glasali za nju nijesu htjeli da dođu na sjednice koje ona vodi. To se desilo i meni. Nekoliko dana poslije mog izbora zakazao sam sjednicu NS da ispravimo ono što nijesmo uradili u prethodne tri godine. Ali na sjednicu nijesu došli ljudi koji su glasali za mene. Tako smo došli u paradoksalnu situaciju da deset ljudi u NS dolazi, a 13 ljudi koji sačinjavaju većinu i mogu da naprave NS i da smijene mene i ostale članove Izvršnog odbora NS ne dolaze, a žale se na rad kancelariie predsjednika NS”, kaže Becić.
Savjet im je, kako dodaje, potreban.
Becić objašnjava da su osnivanjem Nacionalnog savjeta Crnogorci u Srbiji dobili krovnu organizaciju, da im je Srbija dala prostor i sredstva i da godišnje dobijaju oko deset miliona dinara (oko 7,5 miliona daje Srbija i oko 2,5 miliona dinara daje pokrajina Vojvodina).
“Ipak, ono što na neki način odbija od Savjeta je i njegov naziv: Nacionalni savet crnogorske nacionalne manjine. Stariji Crnogorci u Srbiji sebe ne doživljavaju kao nacionalnu manjinu, to je za njih uvreda”, objašnjava Becić.
