Video
Jasno je da je ovim potezom Đukanović prebacio loptu u dvorište stare parlamentarne većine, koja se ni nakon osam sastanaka nije uspjela dogovoriti. Jedino u čemu su uspjeli da daju verbalnu podršku, koja nije obavezujuća. Na ovaj način su očigledno kupovali vrijeme kako bi, da je kojim slučajem Đukanović dao mandat Lekiću, narednih 90 dana rastezali nove dogovore i trgovali ministarskim mjestima.
Upravo su to i iz GP URE potvrdili da ništa nije bilo dogovoreno i da oni svoj potpis neće staviti dok se utvrdi šta kome pripada, a po izjavama poličkih aktera URI i SNP je trebalo da pripadne više od polovine ministarskih mjesta, i kompletan sektor bezbjednosti.
Svojim ponašanjem politički akteri stare parlamentarne većine svezali su dobar čvor koji se može razvezati na tri načina.
Prvi je da partije prihvate predlog Đukanovića o skraćenju mandata Skupštini, čime bi se stvorili uslovi za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Većina partija je mahom, mjesecima unazad, od pada 42.Vlade zagovarala upravo vanredne parlamentarne izbore, kao jedino ispravno i demokratsko rješenje političke krize.
Druga opcija kojom se može razriješiti kriza, je da partije u parlamentu ne prihvate skraćanje mandata Skupštini, čime bi se otvorio prostor i svojevrstan paradoks, da ta ista Skupština radi u punom mandatu, a da Vlada ostane tehnička, i kao takva odradi mandat do redovnih parlamentarnih izbora za dvije godine.
Ovo bi svakako dodatno produbilo krizu, jer Vlada u tehničkom mandatu ima ograničena ovlaštenja i stoga dugo očekivana i željena deblokada institucija ne bi bila moguća.
Kao treća opcija i možda najrealnija je da predsjednik Đukanović ukazom (član 92. Ustava Crne Gore) raspusti Skupštinu i raspiše vanredne parlamentarne izbore i to do kraja godine.
Čini se i po reakcijama političkih partija na tu njegovu odluku, da Crnu Goru očekuju vrlo brzo vanredni parlamentarni izbori.
Preporučeno
