Sve ostalo je na suštinski suprotinim vrjednosnim sudovima. Iako je mržnja prema DPS-u, kolokvijalno nazvana željom za demokratizacijom i stremljenjem ka vrijednostima EU, vezivno tkivo podrške Krivokapićevoj vladi, pitanje je koliko je ona moćna da sve održi na okupu pune četiri godine.
Prisjetimo se da je jedan od uslova URE za podršku Vladi bio njen eksperski karakter bez stranačkih predstavnika. Ulazak jednog lidera na poziciju potpredjsjednika samo je malo zaljuljao sistem, a i kasnije čistke po dubini dočekane su kao oslobađanje od retrogradnih struktura DPS-a.
Nikšićki izbori su dodatno ugrozili pomenuti ekspertski oreol Vlade, jer je premijer, a i nekoliko njegovih ministara, podržao Demokrate, čim je indirektno najavio formiranje svoje stranke. Uz to, Krivokapićeve bliske saradnice su u lokalne izbore ušle na mala vrata i ubrzo se priklonile Bečiću.
Rezultati u Nikšiću su mnogo toga donijeli. Promjenu vlasti u gradu pod Trebjesom, ali i još neke odgovore. Od toga da je DPS daleko od “raspada” do činjenice da je Krivokapić prerastao iz eksperta u partijskog igrača. Uz ove dvije činjenice uslijedio je logičan zahtjev DF-a da i oni, kroz rekonstrukciju vlade, budu dio nje.
Vrlo kratko je Krivokapić branio pozicije nestranačke vlade. Od izjave – “Nepotrebna rekonstrukcija, Vlada pokazala da je sposobna…” do “Prihvatio sam da pričamo o rekonstrukciji….”, prošlo je samo nekoliko dana. Brzo se došlo i do suštine rekonstrukcije – Krivokapić će u Vladi otvoriti nekoliko radnih mjesta u rangu potpredsjednika i podijeliti ih partijama. Tako će, misli on, umiriti sve agresivniji DF, ali i učiniti ih saučenisnicima u preoblikovanju Crne Gore.
Međutim, DF “zna za jadac”. Krivokapićeve mrvice su glatko odbili tražeći “suštinske” a ne minorne personalne promjene.
A šta je suština po DF-u?
Prije svega po svaku cijenu maći Specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, zakletog neprijatelja, koji ih je prvo stavio na optuženičku klupu, pa nakon toga i dokazao, bez obzira na to što je Apelacioni sud vratio predmet na ponovno odlučivanje, da su učesnici nečasnih radnji protiv CG uz pomoć i za interese tuđina. To se teško oprašta.
Osim toga, suština po DF-u nije u bržem putu ka EU vrijednostima, već jasniji put ka stvaranju moderne velike države u trouglu Beograda, Banja Luke i Podgorice te građenja što boljih pozicija za završni udarac i pečat na popisu u Crnoj Gori. Sve ostale radnje, tipa – izjednačavanje četničke ideologije i partizanskih antifašista, negiranje genocida, vjerske samostalnosti Crnogoraca, same Crne Gore kao građanske države, a ne srpske Sparte, dio su radnji ka zacrtanom cilju.
To je, dakle glavna zamjerka Krivokapiću. Prosto, ne radi brzo i temeljno na zacrtanom cilju.
A Krivokapić bi nekako da bude dio svih procesa i ideologija. Malo je uz četničku ideologiju, malo uz evropske vrijednosti, malo razumije Srbiju i njene namjere i aspiracije, malo bi da ukine priznanje Kosova od strane CG, malo bi da bude NATO, malo da odaje tajne saveznica Alijanse, malo bi sa Abazovićem, a malo i sa Mandićem, malo bi da donosi mjere za zaštitu od korone, malo da ih krši, malo bi da bude “drčan”, a malo da se izvinjava…Dakle, sve bi po malo, a ništa do kraja i iskreno. Rekli bi – piši propalo.
Ipak, najveća nepoznanica je stav URE i donekle Demokrata.
I dok je Bečićeva partija u prošlosti pokazala da je teško bilo uhvatiti “za glavu ili rep” za stavove oko nekih važnih pitanja, pa je sadašnji nedefinisani stav u odnosu na parlamentarnu i političku krizu samo kontinuitet djelovanja, ćutanje URE biva misteriozno. Nakon spuštanja na zemlju u Nikšiću i izjava da je važnije što je DPS izgubio vlast i što je SDP ostao van lokalnog parlamenta, Abazovićeve posjete Briselu, gdje je istrpio više neugodnih pitanja za koje nije imao adekvatne odgovore, te, u najmanju ruku, problematičnih izjava o “malignom uticaju Kine”, negativnog stava Vlade o inicijativi za ocjenu ustavnosti dijela Zakona o vjeroispovjesti i na kraju različitog gledanja na istraživanja nafte u Jadranu, pitanje je koliko je strah ili mržnja prema DPS-u dovoljan da ih zadrži u koaliciji sa ostatkom parlamentarne većine.
Jučerašnji izvještaj Venecijanske komisije u vezi sa tužilačkim zakonima čini se da će biti tačka u kojoj se mora presjeći gordijev čvor. S obzirom na to da su predstavnici 47 zemalja u Venecijanskoj komisiji službenog naziva Evropska komisija za demokratiju kroz pravo, ocijenili da je predloženi tekst Tužilačkog zakona pun manjkavosti te da su prepoznali njegovu političku pozadinu, logično bi bilo da URA ili koalicija Crno na bijelo ne podrži ovaj zakon. Logično bi bilo da to ne podrže ni Demokrate, ali s obzirom na njihovu ulogu aktivnog čekanja, moguće je da na neki čudesan način ostanu uzdržani. DF je najavio da nema glasanja ni za šta dok se tužilački zakon ne donese i smjeni Katnić. To bi značilo da nema glasanja ni za budžet za čije je izglasavanje krajnji rok 31. mart. Ako se sve što smo nasložili kao logično desi, onda će Vlada pasti 1. aprila.
Vraćamo se na početak i na pitanje – da li je strah od povratka DPS-a veći od logičnog i konzistentnog stava URE, Demokrata, Premijera…
Preporučeno
Video