Preuzeto sa Fejsbuk profila nekadašnjeg predsjednika Liberalnog saveza Crne Gore Miodraga Živkovića:

Naslov današnjoj priči dadoh po filmu – komediji, kultnog reditelja, Živka Nikolića, iako će njen sadržaj biti više tragikomičan.

Pokušavam objasniti u kakvom društveno – političkom ambijentu dobijamo novu vladu i koje kontraverze ona nosi.

Živeći u vremenu čuda i paradoksa do sada niđe ne viđenih, čuda možemo samo i očekivati.

I najkraćim osvrtom jasno vidimo:

– Da dobijamo klerikalno-teokratsku, dominantno jednonacionalnu i jednovjersku vladu u građanskoj, sekularnoj, multivjerskoj i multikonfesionalnoj državi;

– Da u zemlji antifašističkih vrijednosti, dobijamo vladu koja upravo baštini profašističke svjetonazore;

– Da se pobjednici na izborima osjećaju i ponašaju kao poraženi;

– Da su najveći protivnici i kritičari te vlade, upravo oni koji će je izabrati u parlamentu;

– Da tuđa crkva i tuđa država, gotovo nesmetano utiču na političke i društvene procese;

– Da je URA, sa isključivo građanskim i nesrpskim glasovima podrške, zaključila pakt o vladanju sa prepoznatljivo velikosrpskim političkim i crkvenim snagama, koje ne kriju svoje okupatorsko – hegemonističke i šovinističke ciljeve;

– Da u vrijeme najveće i razarajuće ekonomske krize dobijamo vladu koja se o tome ne izjašnjava, ali zna da su joj prioriteti, popis stanovništva i crkvena imovina.

Znajući dobro da za premijera dobijamo običnog komedijaša i vjerskog fanatika, imat ćemo priliku da vidimo kako će se snaći u jednoj tragi-komičnoj ulozi.

Vidjet ćemo i kako će osvjedočena šovinistkinja voditi prosvjetu, nauku i kulturu države koju doživljava tuđinskom, a možemo pretpostaviti za koju državu će navijati jer joj je pripao i resor sporta.

Jednako tužno je posmatrati da će o našem zdravlju brinuti osoba, koja je kao načelnica interne klinike KBC-a pogazila hipokratovu zakletvu i ljekarsku etiku, omogućavajući epidemiološki hazard na svom odjeljenju karantinskog tipa, dozvoljavajući popovima primitivan obredski ritual i performans.

Posebna je tragikomedija dolazak ministra pravde koji nema ni dana iskustva, ni znanja o pravosuđu i ministra vanjskih poslova čiji dometi su bili samo – drugi savjetnik ambasadora u zemlji od marginalnog značaja.

Samo djelić opisanih kontraverzi nam govori u kakvom čudu neviđenom smo se našli i što možemo očekivati od ovih što “osvježiše” i donesoše nam “slobodu”.