Srpska tabloidna mašinerija iz Beograda, ali i iz Podgorice ne prestaje sa plasiranjem laži, insinuacija, poluinformacija u vezi sa Crnom Gorom. U tu svrhu koriste sva sredstva.

Dovoljno je baciti samo letimičan pogled na naslovne strane Informera, Kurira, Novosti, Alo…. pa će se uočiti nevjerovatna kanonada bombastičnih i skoro kataklizmičnih naslova u kojima su na meti Đukanović, Crna Gora, Crnogorci…Teško da pored takve tabloidne artiljerije običan čovjek u Beogradu i Srbiji može ostati miran, odnosno teško da može znati pravo stanje u Crnoj Gori. Da kojim slučajem čitaoci iz Crne Gore ne žive u svojoj zemlji i ne vide šta se dešava, iako bi mogli pomisliti da je u njihovoj domovini ratno stanje, da se proganjaju ljudi, da su kazamati u Spužu i Bijelom Polju puni napaćenog i proganjanog, uglavnom srpskog naroda…

Čak i nekada neprikosnoveni B92 nije mogao da odoli ovoj pošasti pa je uz koliko-toliko korektni izvještaj iz Berana i posjete Đukanovića tamošnjem odboru DPS, plasirao fotografiju na kojoj je lider te partije iza kojeg stoji samo albanska zastava. Jasan je motiv ovakve montaže i maliciozne fotografije.

Za tablodi “Alo” Đukanović je već spreman na očajničke poteze i to tako što se sprema da napravi incidente, a onda da za to optuži Srbe. Kažu, “da se Milo nalazi u začaranom krugu” i da mu je jedini izlaz “izazivanje krvavih incidenata na sjeveru Crne Gore”. Red krvi, red začaranih krugova, pa red mirnih i duhovnih građana, obavezno Srba potpomognutih svim “poštenim” Bošnjacima, muslimanima i ostalim koji vide vaskoliku nepravdu crnogorskog režima.

Posjeta prvog čovjeka Beranama došao je kao kec na deset i nekada najtiražnijem dnevniku u SFRJ, Novostima. Oni u svom elektronskom izdanju tvrde da je Đukanović u Beranama “doživio fijasko” te je zbog toga “uznemireno” pitao: “Ako namećete srpstvo izvan granica Srbije kako se osećamo mi koji smo Crnogorci”. Nema nekog posebnog objašnjenja za fijasko i za uznemirenost, ali koga to interesuje. Dobro se slaže u naslovu, ima dovoljno zapaljivih karaktera i biće klikova koliko hoćeš. 

Informer, poznat po svojoj preciznosti i umjerenoj uređivačkoj politici, odluku Uprave policije da na sjever Crne Gore pošalje nekoliko pripadnika specijalnih jedinica zbog tenzija i kleronacionalističkih poruka, opisuje naslovom ” Novo strašno nasilje: Milo šalje specijalce na Srbe”. E sad zamislite penzionera u Beogradu koji je uz hljeb, mlijeko ili burek, kupio svoj omiljeni Informer, sjeo da popije jutarnju kafu, razgrnuo novine i pročitao ovu “strašnu” vijest. Jedina normalna reakcija mu je da smjesta pozove svoje rođake iz Berana ili Pljevalja, da najkraćim putem izbjegnu u slobodni Beograd. Jer nema druge, na sjeveru CG se sprema “strašno nasilje”.

Informerov brat blizanac po umjerenosti i objektivnosti, Kurir prenosi životnu srceparajuću ispovjest mladića iz crngorskih kazamata koji je u pritvorskoj pauzi između ispitivanja zbog molerskih sposobnosti iskaljenih na javnim površinama Glavnog grada, saznao da “U policiji Crne Gore isto misle što i mi, ali čuvaju koru leba”. Da se naježiš, u najmanju ruku. 

Da Kurir umije i softisticirano da laže pokazuje i ilustracija-fotografija na tekstu o drogama gdje je prikazan region u kojem, naravno nema Crne Gore, već je prostor Srbije, Kosova i Crne Gore prekriven crveno-plavo-bijelom bojom, sve sa grbom države Srbije. To su iste one boje sa fasada, potpornih zidova, pješačkih prelaza, mostova iz Podgorice, Berana, Zete, Nikšića…

Za ovaj jutarnji pregled “istine” iz Srbije dosta, jer me sestra iz Geteborga zove da pokupim djecu i bježim što prije u Skandinaviju. Čitala je, veli, jutros na lap-topu srpske medije.  

Samir Rastoder