Skoro pa izlizana sintagma da se istorija ponavlja dobila je puno značenje u novoj crnogorskoj realnosti. Procesi s kraja 2019. i u 2020. skoro da su identični onoj od prije 102 godine, kada je Crnoj Gori oduzet suverenitet, zatrto ime, ukinuta crkva, slomljen otpor, protjeran kralj…

Sve je isto. I tada je većina u Skupštini Crne Gore, baš kao i danas, slavila “slobodu”, nazivala to istorijskim danom, srbovala riječima “Mi više njesmo Crnogorci, nego smo Srbi”.

Ali, krenimo redom.

LITIJAMA PROTIV DRŽAVE

Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica u Crnoj Gori, koji je izazvao nezadovoljstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) i opozicije predvođene Demokratskim frontom (DF) stupio je na snagu, 8. januara 2020. godine.

Za Mitropoliju SPC bila je sporna odredba Zakona koja se odnosi na imovinu vjerskih zajednica prema kojoj će vjerski objekti i zemljište, koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, izgrađeni ili pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, postati državna svojina ako ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica nad tim objektima.

Nezadovoljni izglasanim Zakonom SPC, Demokratski front i dio građana Crne Gore krenuo je u “odbranu svetinja” organizovanjem litija koje su po pravilu povorka vjernih ljudi sa sveštenstvom i crkvenim barjacima, kao manifestacija pobožnosti o značajnim praznicima. No, ovog puta to nije bio slučaj, već je jedan vjerski obred pretvoren u protest protiv zakona u jednoj zemlji, a ubrzo i u politički protest protiv vladajućih struktura okrenutih evropskim vrijednostima.

Već od 4. januara ove godine po blagoslovu Episkopskog savjeta SPC, svake večeri u gradovima Crne Gore služio se moleban, a nakon službe su se organizovale litije. Bilo je različitih poruka na ovim skupovima građana vjernika, akademskih građana, prosrpskih političara, sveštenika, pripadnika kriminalnih organizacija, kontroverznih biznismena, i drugih ljudi različitih profila koji su se odazvali “odbrani” neregistrovane imovine Srpske pravoslavne crkve.

MCP NIKADA NIJE TRAŽILA USTAVNOST ZAKONA

Na samom početku ovih protesta MCP se trudila da se u javnosti ogradi od uplitanja u političke procese, kako bi što ubjedljivije odbranila stav da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti neustavan i diskriminatorski, pa je Mitropolija crnogorsko-primorska najavljivala i da će tražiti što prije provjeru ustavnosti ovog Zakona, o čemu je najčešće govorio rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović. Ipak, ni dan danas je nisu tražili. Zašto? Zato što znaju da je ustavan i zato što je Venecijanska komisija to potvrdila u svom mišljenju.

Ukoliko bi zatražili provjeru ustavnosti, gdje bi nesumnjivo dobili potvrdan odgovor, svaki argument za “odbranu svetinja” i organizovanja litija pao bi u vodu. Time bi izgubili i šansu da izbjegnu registraciju, ali i da budu uključeni u predizbornu kampanju. Time bi morali i da priznaju da Crna Gora jeste država i da Crkva nije iznad nje.

Kako je vrijeme odmicalo poruke sa litija, sveštenika i samog Mitropolita mijenjale su se i sve više dobijale politički kontekst.

AMFILOHIJE: DOLJE VLADA

U januaru ove godine rektor Gojko Perović istakao je da bunt protiv zakona nije stranački niti da se ti zahtjevi kreću u pravcu političkih promjena, već da će biti sve uporniji dok zakon ne nestane iz pravnog sistema Crne Gore. Dok je Mitropolit Amfilohije samo tri dana kasnije (16. januara), predvodeći litiju u Tivtu kazao direktno “Dolje Vlada!”.

“Narod poziva ovu vlast, koja kaže da je narodna, da se ukloni ovaj anticrkveni i antinarodni zakon. Ako posluša narod – potvrdiće da je narodna vlast. Ako insistira na bezakonju – ja kao mitropolit kažem: Dolje bezakona vlada! Ako je narodna – neka to potvrdi! U suprotnom – neka se skine sa narodne grbače”, poručio je tada Amfilohije.

Bilo bi neprimjereno od jednog crkvenog velikodostojnika da skandira “Dolje Vlada”, ali nekako ne čudi kada dolazi od Rista Radovića koji je i prije ovih događaja i donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti koristio svaku priliku da ponizi i negira državu Crnu Goru i sve njene građane koji se ne izjašnjavaju kao Srbi. Crnogorci su izmišljena nacija, muslimani su lažni ljudi, a ratni zločinci su heroji svog vremena.

OTKRIVENE KARTE – DOLJE ZAKON, ALI I VLAST

Prošao je januar, a u duhu litija započeo je i naredni mjesec. I rektor Cetinjske bogoslovije nije odustajao od ubjeđivanja javnosti da je jedini motiv litija izmjena spornog Zakona.

“Dakle, zakon je antiustavan i diskriminiše nas kao i Crkvu. Želeći da ovaj i ovakav zakon nestane i da ga zamijeni bolji, mi se upravo borimo za Crnu Goru, kao njeni lojalni građani i kao vjernici Pravoslavne crkve. Sve ostalo je politikantstvo i obmanjivanje javnosti. Sve mimo ove borbe za bolji zakon i za bolju Crnu Goru koja će imati dobre zakone je prazna priča koja obmanjuje javnost, pa makar ona dolazila i sa mjesta predsjednika države”, kazao je 2. februara Gojko Perović.

Samo tri dana kasnije pojavio se video snimak okupljanja sveštenstva, opozicionih političara i naroda u Spužu, poslije litije održane 16. januara. Gdje su pjesmom pokazali lice litija i namjere sveštenika, političara prosrpskih partija i mnogih drugih, koji su euforično pjevali: “Od glave Zete do grada Spuža krvavi lanac vojske se pruža. Pritisli Srbi turske livade, Turcima u Spuž zadaju jade. A serdar Vule s visoke kule džeferdar pali, kukaju bule…“

“SMRT CRNOGORCIMA”

Dok se na ulicama javno pozivalo na mir i dok se Perović trudio da prikaže časne namjere Crkve, iza kulisa su se dešavale iste scene kao prve noći nakon parlamentarnih izbora. Još tokom prvih mjeseci u noćima kada su se održavale litije pojavio se grafit u Tološima „Smrt Crnogorcima“ i farbanje ormara za struju u Pljevljima, sa iscrtavanjem krstova sa četiri S ispred kuća čiji su vlasnici islamske vjeroispovijesti.

I kada se Gojko Perović u februaru sastao sa liderima Demokratskog fronta, on je objasnio da je sastanak imao za cilj da litije ne dobiju politički karakter. Tada je kazao “Tačno je da sam se susreo sa političarima iz Demokratskog fronta u svrhu razjašnjenja nesuglasica povodom toga da je karakter litija isključivo crkveni i da nema, i ne smije imati, nikakav stranački karakter. Ni sa jednim političarem nisam imao, nemam i neću imati redovne sastanke. Niti za tim ima potrebe, niti mi je u opisu posla” , naveo je Perović tada u reagovanju.

No, Mitropolit se nije toliko brinuo za konotaciju izrečenog ili svog djelovanja. On je u istom tom periodu otvoreno kazao narodu da nisu pravili pametan izbor. Mitropolit Amfilohije tada je rekao da mnogi, koji su glasali za vlast, ne bi to učinili da su znali da će usvojiti i donijeti zakone poput Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

A u nekim momentima ni Perović nije ostao nedorečen, niti je mogao odoljeti komentarisanju strukture stanovništva u Crnoj Gori. Krajem februara mjeseca vidno bijesan zbog izjava Predsjednika, Gojko Perović je postavio retoričko pitanje: “Ko njega pita je li Crna Gora srpska?!” i dodao “Na posljednjem popisu imate trećinu građana koji su se izjasnila da su Srbi, polovinu koja piše srpskim jezikom, i još polovinu koja njeguje na neki način i čuva vezu sa srpskim identitetom.”

PODRŠKA SRBIJE I REPUBLIKE SRPSKE

Tada je kazao i da je značajna podrška koju dobijaju iz Srbije i Republike Srpske, napominjući da nije poželjna u nekom zaštitničkom smislu, jer “takvi tonovi nam ne pomažu zbog vlasti koja jedva čeka takve momente.”

Ali se zato Mitropolit nije ustručavao da da svoj sud o vlasti, političarima, ali i ocjenu njihovog ličnog odnosa prema vjeri pa je svojim pristalicama slikovito objasnio zašto narod treba da bude protiv Mila Đukanovića.

“Ovaj nesrećnik naš, koji je predsjednik Crne Gore, on stvara svoju autofekalnu, kako je ja nazivam… No šta je no autofekalna kad jedan bezbožnik nekršteni stvara svoju crkvu? Toga nigdje u svijetu nije bilo. Narod u Crnoj Gori je zato darnut u živac”, kazao je Mitropolit.

A tada je poželio i “da bog urazumi” i premijera Markovića i dodao da ima “još vremena da se pokaje”.

U martu je Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije nastavio litije preko interneta zbog mjera koje su uvedene u prvom talasu koronavirusa u Crnoj Gori. I putem internet litije kazao da MCP ne traži da se cijeli Zakon povuče, već odredbe koje se odnose na crkvenu imovinu i na registraciju vjerskih zajednica.

UTRČAVANJE DF-A NA LITIJSKI TEREN

Već nestrpljivi da nastave političku igru na platformi utemeljenoj vjerskim pitanjima, zabirnuti da javnost ne izgubi interesovanje DF-ovci u iz Skupštine molili Mitropolita da pozove ljude na litije. Eto, da zajednički nastave sa “odbranom” svetinja. U maju mjesecu, Milan Knežević je poručio: “Mitropolite Amfilohije Radoviću u ime DF-a da 12. maja pozovete građane na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”.

Reklo bi se da su čak i mjere NKT-a uvedene zbog Srba i materijalnih svetinja (nekretnina) SPC, koje, kako bi danas oni rekli za Crnu Goru – neće niđe, pa ih nisu imali rašta braniti.

Tako su se litije nastavile, a političke poruke postale učestalije sa ovih skupova. Govorili su otvoreno i uticali na javnost da izađu na izbore, govoreći im čak i za koga da glasaju. Da li i to možemo nazvati voljom građana i slobodnim izborom? Ako vam sveštena lica zaprijete kletvama i nesrećnim sudbinama ukoliko ne podržite na izborima opciju koju oni podržavaju? Kako se to razlikuje od onoga što oni osuđuju, navodeći da određene političke partije ucjenjuju ili plaćaju svoje glasače?

CRKVA NEMA STRANKU ALI SE RADUJE BUDUĆEM PADU JEDNE STRANKE

Amfilohije je istakao da Crkva nema svoju stranku niti svoju listu, ali da je prirodno da se raduje onima koji su protiv Zakona i koji brane svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju.

Kazao je da su, kao nikada do sada, ovi politički izbori povezani i sa životom Crkve u Crnoj Gori. Takođe, da Crkva ne navija ni za jednu partiju i samim tim, u duhu sekularizma, ona političke procese prepušta političarima. Sa druge strane, rekao je i da je ona slobodna da pozove građane da na izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava, te da ne daju glas politici koja još uvjek istrajava.

Crkva prema njegovim riječima nije navijala ni za jednu partiju, ali on nesumnjivo jeste. Još od početka političkih zbivanja u ovoj godini je pokazao brigu za opoziciju i njeno ujedinjenje, kada se 21. januara sastao sa opozicionim liderima Andrijom Mandićem, Nebojšom Medojevićem, Goranom Danilovićem i Vladimirom Jokovićem i tražio od njih da se “u opoziciji POMIRE”. Vjerovatno, da bi mogao jače da navija.

Početkom avgusta, kada je predizborna kampanja već uveliko počela, tako su se intenzivirali i istupi Mitropolita ali i drugih crkvenih lica. Amfilohije je aktivnije učestvovao u ovoj kampanji nego mnogi političari i bez ustručavanja otvoreno govorio sljedbenicima SPC za koga da (ne)glasaju.

GOJKO PEROVIĆ: ANGAŽMAN CRKVE JE SADA POLITIČKI

Tada je i Perović naglasio da angžaman Crkve jeste politički ali ne i partijiski, te da imaju pravo da pozovu vjernike da ne glasaju za nekoga.

“Crkva ima puno pravo da se izjasni oko predstojećih izbora, i to je ona uradila mnogo blaže nego sto je, recimo, Vatikan 1948. uradio pred parlamentarne izbore u Italiji”, kazao je Perović.

Pored toga što je uporedio 2020. godinu sa 1948. uporedio je i Vatikan sa SPC. S tim što je, moramo napomenuti ono što Perović nije, izbore dobila Hrišćanska demokratija (DC) koju je podržao tadašnji Papa, zato što je ljevičarska koalicija socijalista i komunista bila zagovornik bližih odnosa sa SSSR-om, a DC zagovornik ulaska u NATO pakt, kojem je Italija pristupila 1949. Samim tim, ne vjerujem da je pametno praviti dublje poređenje u ovom slučaju.

“Mi nemamo partiju, nemamo kampanju i ne kupujemo glasove, ali imamo potpuno pravo da pozivamo vjernike da ne glasaju za partiju čiji je lider najavio na partijskim organima da će raditi na osnivanju neke svoje Crkve” – naglasio je Perović gostujući u emisiji “internet litija”.

AMFILOHIJE: NIČIJA NIJE DO ZORE GORJELA

Za to vrijeme Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije neposredno pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, 2. avgusta ove godine, jasno je poručio da Crkva nikome nije ni koalicioni partner ni politički protivnik, i dodao da crkva ne izlazi na izbore, niti joj je tamo mjesto. Sa prvom konstatacijom još uvijek nismo načisto, iako ima dovoljno činjenica koje bi opovrgle i nju, ali sa drugom zasigurno jesmo.

Nešto kasnije, tačnije 15. avgusta na otvaranju “Trga od ćirilice” u Herceg Novom Mitropolit je kazao “da ničija nije do zore gorjela, pa neće ni ovih koji su sada na vlasti”. Amfilohije je tada izrazio nadu da će “i oni skoro proći ili da će ih Gospod urazumiti”.

Samo četiri dana kasnije, 19. avgusta ove godine Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije rekao je da je najbitnije da svi Crnogorci izađu da glasaju na izborima.

“Ali da glasaju za vječno ljudsko dostojanstvo i za one koji su hodili tim putem vječnog ljudskog dostojanstva, a ne za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore” i poručio tom prilikom Kolašincima i Moračanima da ne smiju graditi budućnost na “fašističkom duhu Sekula Drljevića”.

Pa ipak, da se primijetiti, Crkva jeste i koalicioni partner i politički protivnik. A iz ovog ugla moglo bi se potvrditi ono što su mnogi govorili svih ovih mjeseci, da su litije poslužile Amfilohiju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao sredstvo političkog pritiska, a Demokratskom frontu i njegovim političkim satelitima kao prilika za revitalizaciju političkog rejtinga.

OSTROŠKI PERFORMANS

No, čak i nakon izbora, uloga Amfilohija Radovića ne biva ništa manja na političkoj sceni. Štaviše, postaje značajnija, toliko da se za stolom sa Mitropolitom, pod manastirom Ostrog prave dogovori o sastavljanju nove Vlade. Njegova uloga raste do upravljačke, a odluke se među novom većinom ne mogu donositi bez njegovog blagoslova.

To da parlamentarna većina ide po blagoslov i instrukcije u manastirske odaje je događaj bez presedana. Abazovićevo maskiranje, u najmanju ruku, neprimjernog sastančenja sa popovima, riječima da želi da razgovara sa svima koji mogu da pomognu da se riješi problem, te opaske da su oni prije njega naučili da sastanče po Splendidu, Ramadi i td, je ništa drugo do besprizorni pokušaj relativizacije pokušaja ubistva sekularne Crne Gore.

Čak da izuzmemo činjenicu gdje se sastavljala vlada i određivao predsjednik Skupštine i novi mandatar, vrlo je upitno to što jedan građanski, antifašistički, proevropski lider dopušta da mu rješenja nudi čovjek koji slavi ratne zločince Mladića i Karadžića, negira Crnu Goru na svakom koraku i građane njegove vjere naziva lažnim ljudima, lažne vjere….

VUČINIĆ: UTRKIVALI SU SE DA AMFILOHIJU LJUBE RUKU, A SAD NEKA VIDE ŠTA ĆE S NJIM

Uplitanje Amfilohija u politička zbivanja komentarisao je za Standard i potpredsjednik savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić.

“Prirodnom posljedicom njegove uloge, zaklonjene omoforom, koja je svih ovih trideset godina bila isključivo politička, uperena protiv državnoga suvereniteta u korist Srbije i svega crnogorskoga. S reda, nosioci vlasti, utrkivali su se da mu ljube ruku, nose badnjak, da im potomke vjenčava, pretke sahranjuje i da ga čašćavaju mimo drugoga. A on je bio vuk u lisičjoj koži, koji je vodio politiku kao lisica, i, prirodno, pobijedio. Sad će se ti isti političari suočit s njegovim “vukovima”, osvetnički raspoloženim, pa neka se vide što će”, kazao je on.

Dva dana nakon izbora u Crnoj Gori oglasio se Gojko Perović rekavši da pretpostavlja da će sada nova vlada preduzeti neke reformske i sistemske poteze, ali da Crkva neće ulaziti u vođenje izvršne politike.

“Naša pažnja usmjerena je ka skupštinskoj većini od koje očekujemo izglasavanje novog i pravog Zakona o slobodi vjeroispovesti. Eto, to bi moglo da se učini, recimo, na predlog Vlade”, rekao je Gojko Perović.

Ali, to očigledno nije i mišljenje Mitropolita koji je dan pred konstitutivnu sjednicu Skupštine, sazvao u Manastiru Ostrog lidere predstavnike nove parlamentarne većine u pokušaju da se formira nova vlast.

PORAZ CIVILIZACIJE

“To nije neprimjerno nego je to nacionalna sramota koju sve vode ovoga svijeta ne mogu oprati. Dolazak opozicionih političara na noge bradatim beogradskim mračnjacima u Ostrogu, koji arbitriraju o državnoj politici Crne Gore, poraz je civilizacije na ovome prostoru. Platit ćemo to visokom cijenom, koju će povjesničari utvrđivati u budućnosti”, kazao je za Standard Stevo Vučinić.

Jedna sekularna i građanska država kakva je Crna Gora podrazumijeva odvojenost vjerskih i državnih institucija. Mišljenja po pitanju sastanka pod Ostrogom su podijeljena.

Pa i lider koalicije “Crno na bijelo” Dritan Abazović kazao je da tu nema ništa sporno i da će razgovarati sa kim god treba i gdje god treba, ako će to značiti pronalaženje rješenja. On je u Skuštini kazao da je on političar koji nema nikakve komplekse.

“Bio sam pozvan na sastanak, došao sam, pričali smo, oko nekih stvari se nismo složili..
Na kraju i to su ljudi i to su građani. I oni imaju uticaj na ljude. Kako bih razgovarao sa Reisom, tako mogu i sa Mitropolitom”.

U svakom slučaju, moralo bi mu se reći, da ovdje nije pitanje kompleksa, jer ne može se reći da je kompleks poći na sastanak sa ličnošću koja ima 23 puta veći uticaj, već je pitanje moralnih i političkih principa i obaveze prema “građanskoj partiji”, građanskoj Crnoj Gori i svim njenim građanima koji nisu saglasni sa tim da Mitropolit Amfilohije kroji njihovu sudbinu.

On je u svojoj izjavi takođe potvrdio da je Crkva uticala značajnije na izbore nego što je trebalo.

Zašto lider koalicije “Crno na bijelo” Dritan Abazović pristaje na ovakav vid dogovora, u vjerskom objektu i u organizaciji Mitropolije za Vučinića je nepojmljivo i neobjašnjivo. 

“Ne umijem da vam odgovorim, sem da se čudim. Za posljednih trideset godina nagledao sam se sličnih čuda. Liberalni savez kojega sam temeljio, vrhuška je kompromitovala, i na kraju je prodat za novac, čemu se ni u snu nijesam mogao nadati, što je jedno od čuda. Zato ni u ovom slučaju nemam odgovora, sem da vam odgovorim čuđenjem”, kazao je Vučinić.

DRŽAVA PO MJERI SVETOSAVSKIH MRAČNJAKA

Vučinić smatra da Amfilohije ne samo da neće prestati da se miješa u politiku, nego će je u budućnosti i trasirati, s konačnim ciljem da se zemlja transformiše u državu po mjeri svetosavskih mračnjaka.

“Za Srpsku crkvu i Srbiju najvažnije je da koalicija DF-a, Demokrata i URA preuzme čelne funkcije, a onda će uređivati zemlju redom. Brzo će doći na red ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, potom slijedi usaglašavanje državne politike s interesima Srbije, a završit će politikom brutalnoga podrivanja državnoga suvereniteta, da bi ga na koncu okončali u interesu Srbije”, kazao je on.

RAONIĆ: NEĆE BITI UGROŽENA SEKULARNOST CRNE GORE

Ali ipak, kada je u pitanju sekularnost države Crne Gore, ne dijele svi mišljenje da je dovedena u pitanje. Predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić, smatra da ne treba da postoji bojazan da bi ona mogla biti ugrožena.

“Crna Gora je postigla nivo demokratskog razvoja u kome se ne treba bojati da sekularnost može biti ugrožena. Iako jeste, neuobičajeno da se sastanak lidera partija u cilju formiranja Vlade organizuje u vjerskom objektu, to ne treba da zabrine odjednom, jer smo tu vrstu uticaja crkve gledali već tri decenije, ali i pored toga demokratski procesi idu svojim tokom. MCP se u liku g. Gojka Perovića ogasila da se neće miješati u izbor Vlade, a ono što je njihov interes, a to je Zakon i status sveštenih lica, je normalno da budu zaintersovani”, kazao je za Standard predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić.

SADŽAKOV: CRNA GORA LAKOMISLENO IDE U SREDNJI VIJEK

Sa druge strane, sociolog religije, profesor Univerziteta u Novom Sadu, Slobodan Sadžakov za Standard kaže da mu nije poznata u ovom trenutku nijedna civilizovana država u kojoj se mogu desiti stvari poput sastajanja u manastiru radi dogovora oko sastavljanja vlade, odnosno ovakve otvorene simbioze politike i religije.

“To što je akterima tog dešavanja tako nešto normalno, govori samo o njihovoj civilizacijskoj anahronosti i političkom primitivizmu, svuda u Evropi ovo bi bio prvoklasni skandal. Moderne evropske države su se takvih pojava riješile prije par vjekova i zato su sad tamo gdje jesu. Crna Gora očigledno nije, pa umjesto u budućnost lakomisleno ide u Srednji vijek”, kazao je on.

Sadžakov smatra da iza Abazovićeve spremnosti da pregovara u manastiru, sa Mitropolitom, stoje samo lične ambicije.

“Zato što iza maske proevropskog političara, za kakvog se izdaje, ne stoji ništa osim ambicije da se po svaku cijenu i pod svim uslovima dođe na vlast. U vrlo kratkom roku pokazao je svoju sklonost lažima, trulim kompromisa, neozbiljnim izjavama, te je i ovo povinovanje “zovu Srednjeg vijeka”, samo očekivani postupak nekoga kome uopšte nije bitan građanski karakter države Crne Gore. Nije to mladalačka naivnost, niti političko neiskustvo, već ozbiljniji karakterni i intelektualni feler, zbog čega će vrlo brzo biti gubitnik svih ovih događanja”, dodao je Sadžakov.

Navodi da je poslije početne pobjedničke euforije, krenula klasična jagma za uticaj i privilegije, koja će samo da raste i da pokaže prava lica ljudi koji pretenduju da vladaju Crnom Gorom. Dok za Zakon o slobodi vjeroispovijesti Sadžakov kaže da je i dalje važan, ali će se tome pridružiti novi zahtjevi koji ce doći iz krila MPC.

“Vidjeli smo nedavno i “probni balon” vezan za obnavljanje kapele na Lovćenu”, dodaje.

SPC U OVOM TRENUTKU NOSI BAKLJU VELIKOSRPSKOG PROJEKTA

Profesor Sadžakov nije iznenađen uplitanjem Mitropolita u sva politička dešavanja u Crnoj Gori, jer to nije nova pojava.

“Amfilohije je odavno uključen u sve važnije akcije ove političke grupacije, pa je otuda razumljivo da je uključen i u momentu kad su njegova politička djeca zapala u ćorsokak, šeprtljajući nošeni svojim političkim ambicijama i apetitima. On je za njih vrhovni autoritet, on je njihov komandant koji im je svojevremeno izdavao naloge kada da glasaju, kada da izađu iz skupštine… Tako je i u ovoj situaciji uloga Amfilohija, pored toga da mu se još jednom potvrdi oreol komandanta, ta da utiče na politički proces, odnosno da dovrši politički naum čiji je jedan od tvoraca”, ispričao je za Standard Slobodan Sadžakov.

On ne misli da će povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti značiti i povlačenje Amfilohija i Crkve iz političkih procesa.

“MPC se smatra najzaslužnijom za ovu prividnu političku pobjedu, te će nastojati da sebi stvori što bolju poziciju, koja naravno uključuje i tolerisanje nelegalnih stvari koje je do sada uradila. U novonastaloj situaciji, oni će, svakako, očekivati da budu “državno mezimče”. I u Srbiji i u Crnoj Gori, ideja sekularizacije, kao civilizacijski opravdano zasnovana razdvojenost države i crkve, temeljno je uzdrmana, pa je u takvoj atmosferi SPC naviknuta da bude akter političkog života. Ona se tek sad neće odreći te pozicije jer joj to donosi čitav niz ekonomskih i pravnih pogodnosti, odnosno poziciju koja je nepojmljiva po kriterijumima modernih država. Pored toga, smatram da SPC u ovom trenutku nosi baklju velikosrpskog projekta i da će učiniti sve što može da se taj propali projekat reanimira. Jedan od uslova za to je i destrukcija osnova crnogorske državnosti”, kazao je on.

Sadžakov se kratko osvrnuo i na potencijalnog mandatara Zdravka Krivokapića, komentarišući njegovo prisustvo na dočeku teroriste Kavaje, navodeći da je i on dio zla velikosrpskog nacionalizma.

“Krivokapić ide od minorizovanja tog susreta, tvrdeći da se slučajno tu zatekao, do glorifikovanja Kavaje kao simbola otpora jednom diktatoru. I to govori o njegovim kapacitetima, pa i onim moralnim. Nije se on tu slučajno zatekao, nije slučajnost naći se u društvu fanatika i osuđenog teroriste, poznatog po suludim idejama. Nije slučajno ni to što je pohrlio poslije izbora u zagrljaj svog mentora Amfilohija. Svi oni su dio zla koje se zove velikosrpski nacionalizam, svi oni su u posljednjih trideset godina dobro “uvezani” i nije čudo što se sreću, pomažu i glorifikuju jedni druge. Na istom su zadatku”, zaključio je Sadžakov u razgovoru za Standard.