Video
Jučerašnje poruke koje su preko lidera Fronta došle od strane premijera Zdravka Krivokapića da se desio državni udar unutar same Vlade, jer dio bezbjednosnog sektora ne želi da sprovede njegove naredbe, te sinoćnji tvitovi visokih funkcionera Demokrata Borisa Bogdanovića i Danila Šaranovića da bi bilo dobro da znamo ko je to je nagovarao Joanikija da odustane od ustoličenja na Cetinju, kao i ko je bio protiv intervencije policije, prst je uprt upravo u vicepremijera.
Golim okom je bila primjetna samoća u kojoj se našao Abazović, a koju nije popravio ni nastup u njegovom nezvaničnom Birou za odnose sa javnošću – medijskom koncernu Vijesti.
Abazović nije ostao usamljen samo na političkoj sceni već i unutar svoje partije o čemu dovoljno govori jučerašnji tvit potpredsjednice stranke Jovane Marović koja je podržala proteste na Cetinju, te dodala da “nikada ne bi dozvolila da bude ‘ustoličena’ na način na koji SPC postavlja Joanikija”. Ovo je, čini se, više poruka upućena partijskom šefu negoli bilo kome drugome i odslikava odnose unutar same URE.
Sa druge strane, Abazovića sigurno brine i naglo otopljvanje odnosa između Krivokapića i Fronta kao i netrpeljivost Demokrata. Problem je taj što je čitava politička strategija lidera URE od formiranja Vlade počivala na ‘baletu’. Naime, Abazović je poput baletana plesao između dva suprotstavljena bloka unutar vladajuće koalicije – Krivokapić i Bečić vs Mandić i Knežević, te naginjao ka onima koji bi mu u tom trenutku bili politički najprofitabilniji. Sada je međutim ostao da visi na prstićima na samom kraju scene boreći se da u potpunosti ne sklizne sa nje.
To je, opet, nešto što se moglo i očekivati jer ne postoji primjer da je jedna partija koja je (makar i nominalno) definisana kao građanska i proidenpedistička uspjela da preživi brak sa nacionalističkim partijama, sa kojima je dijelila samo potpuno legitimnu želju za smjenom DPS-a. Međutim, problem je taj što sve da je Abazović politički Vaslav Nižinskij on ne može nadomjestiti ideološke razlike koje postoje između URE i DF, ali ne i između Fronta i Krivokapića koje je podojilo isto klero-nacionalističko mlijeko SPC.
Ono što je takođe juče bilo interesantno su poruke koje su se mogle čuti na presu DF-a, na kojem su njegovi lideri Andrija Mandić i Milan Knežević izgovorili nešto što iz njihovih usta nije prevaljeno od kako je formirana nova Vlada – pozitivne stvari o Zdravku Krivokapiću.
Preporučeno
Naredni period će otkriti da li se samo radi o prijevremenom primirju ili je zaista premijer Krivokapić avanzovao od “izdajničke tranje” do saveznika DF-a. Ukoliko je, pak, ovo drugo u pitanju, to radikalno mijenja, ne samo odnose unutar vladajuće većine već i na političkoj sceni Crne Gore.
