Video
Veliki broj čestitki sa svih strana svijeta stigao je na adresu Predsjednika Mila Đukanovića. Od japanskog cara, američkog predsjednika Trampa, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića do albanskog predsjednika Ilira Mete.
I dok se svijet s poštovanjem odnosi prema tom istorijskom datumu Crne Gore, na domaćoj sceni ređaju se, reklo bi se, skandalozne izjave i čestitke koje to zapravo nijesu.
Prvo je predsjednik Opštine Berane Dragoslav Šćekić okitio grad trobojkama, iako je to njegov kabinet demantovao, uprkos tome što je korišten kamion javnog preduzeća za kićenje grada. Šćekić je, u najmanju ruku, neprimjerenom čestitkom unizio i građane Crne Gore i samu državu. Od podcrtavanja da je Crna Gora prije svega Svetosavska, do veličanja litija u organizaciji Srpske pravoslavne crkve uz zaključak da “znamo od koga smo i kome pripadamo”. Mnogo je, pa da je i od Šćekića, kojem su sasvim primjerene akcije podizanja spomenika četničkim ratnim zločincima u selima oko Berana.
Ima tu više nelogičnosti koje je teško pobrojati, ali je juče pažnju javnosti pobudila i čestitka njegovog kolege iz Tuzi, predsjednika opštine Nika Đeljošaja, koji je sa svog FB profila direktno pozvao Albance da ne slave Dan državnosti Crne Gore 13. jul 1878. jer Berlinski kongres, kako kaže, nije priznao zahtjeve Albanaca, ali su oni, kao legalisti, prihvatili te odluke.
“Ljudi koji imaju šta slaviti, čestitamo”, napisao je Đeljošaj.
Ni manje zemlje, ni više nepoštovanja države od strane sopstvenih građana, političara koji bi, valjda trebali da budu prvi u njenom uznošenju.
Svoj stav, Đeljošaj je elaborirao na FB stranici:
“Albanci su najviše povrijeđeni Berlinskim sporazumom, jer nisu priznali zahtjeve Albanaca za autonomijom pod osmanskim protektoratom i nisu zaštitili etnička albanska zemlja od otkrića koji je napravljen u korist slavenskih zemalja. Albanci su i dalje ostali u posjedu Osmanskog carstva. Od istoričara imamo kritičan stav prema Berlinskom kongresu i velikim moćima.
Međutim, velike moći okupljene na Berlinskom kongresu nisu uzele u obzir ove albanske zahtjeve. Iako je u Berlinu izigrana sudbina albanskog naroda, Velike moći su ignorisale njegovo biće. Čak ni albanska delegacija, koju je optužila Prizrenska liga, koja je svojom inicijativom za predaju albanskog prava na Kongres, nije podržala niko. Abdyl Frashëri, šef izaslanstva, pokušao je na sastanak s njim uvjeriti kongresmena, kancelara Bizmarka, da u dnevni red sjednice uključi pitanje albanske države. No njemački kancelar je brutalno odbio reći da ” ne postoji albanska nacija “, piše u objašnjenju Đeljošaj.
Njegov sunarodnik, albanski predsjednik Ilir Meta nije imao tih problema pa je u poruci Đukanoviću rekao da izuzetno cijeni prijateljske odnose i saradnju između Albanije i Crne Gore.
“Zahvaljujući euro- atlantskoj viziji koju dijelimo, ti odnosi otvaraju sve više novih prostora za saradnju i postaju pozitivan primjer u našem regionu.
Uvjeren sam da će buduća saradnja između naše dvije susjedne zemlje biti odlična, jer su partnerstva koja nas ujedinjuju i mostovi koji nas spajaju mnogobrojni i raznovrsni. Crnogorska manjina u Albaniji i Albanci u Crnoj Gori predstavljaju moćan most prijateljstva i dragocjeni su za saradnju, što moramo dalje čuvati i unapređivati”, piše u čestitki.
Očigledno je da Albanci u Albaniji nemaju problem sa tekovinama Berlinskog kongresa, a lider jedne od albanskih parija u Crnoj Gori i predsjednik Tuzi itekako ima.
Pretpostavka je, a i nada, da su izjave i rekacije Šćekića i Đeljošaja o važnom datumu Crne Gore, samo u funkciji pozicioniranja na političkom tržištu, jer se izbori bliže. Samo je problem u tome što ovakav način homogenizacije sopstevnog biračkog tijela nanosi štetu Crnoj Gori.
Preporučeno
