Video
Reagovanje Demokrata prenosimo integralno:
Aleksa je, veli Mandić, opsjednut Andrijom, a Andrija svaki dan samo o Aleksi?
Zanimljiva neka opsjednutost. No, sve je u redu, navikli smo; mandićevcima je svaka istina ovakva.
Andrija Mandić je sljedbenike doveo u zabludu da je politiku moguće voditi putem prilično ispraznog i infantilnog sakrivanja iza citata iz književnosti. Međutim, mnogo je važnije da im Andrija nije rekao mnogo toga drugog, a bitnijeg. Posebno im nije objasnio zašto su mu Demokrate „trn u oku“ od osnivanja i šta je njemu u vezi Demokrata sporno. Ali sasvim razumijemo da Andriji i nije baš do objašnjavanja, posebno ne na teme koje se tiču novca.
Elem, Andrija odlično zna da su Demokrate partija osnovana bez jednog jedinog centa tuđeg novca, da smo od početka bez „pomoći“ raznoraznih “drugara“ i „zaštitnika“, ali i bilo kojeg formalnog ili neformalnog centra moći koji bi mogao i pomisliti da nas „cimne“ kad mu zatreba i preko nas završi posao za koji nam je prethodno dao novac.
Andrija zna i koliko su nas puta pohodile inspekcije DPS režima, tražeći makar najmanju nepravilnost, makar i nešto minorno, minimalno, što bi im poslužilo kao razlog da od toga naprave prvoklasnu političku aferu.
A našli su taman koliko je i sočinitelj Andrijinih saopštenja u stanju da nađe zrno istine ili morala u onom što piše: dakle, čista nula. Samo frustracija.
Ali Andrija odlično zna šta je njegov još veći problem u vezi nas: što se osnivanjem Demokrata pojavila partija kojoj cilj nije bio da bude najjača u opoziciji, da buče i halače, a da nikad ne dođe na vlast i nikad ne preuzme odgovornost pred građanima za budućnost ove zemlje.
Tu smo Andriji žestoko pokvarili planove da bude vječiti opozicionar, pa mu je veoma je sporno i to što je zbog izbornih rezultata Demokrata, tek posle dvadeset godina Andrijine „pobjedničke borbe“, razvlašćen DPS. Prvo u primorskim opštinama, pa onda na državnom nivou. Eto, toliki je Andrija „pobjednik“.
Zato sada kada smo konačno došli u šansu da se oslobodimo balasta prošlog režima i uradimo nešto konkretno za ovaj narod, Andrija sve čini da sruši Vladu!
Neko očito ima sasvim drugu funkciju, dirigovanu.
Nego, Andriji bi bilo bolje da pročita onaj citat sa početka sopstvenog reagovanja, i da se prema njemu upravlja. A citat kaže „Sloboda je, prije svega, ne lagati“. Iako smo laži oko Rezolucije i tobožnjeg njihovog patriotizma oko Kosova apsolvirali, moramo još jednom pitati: kad će Andrija da vrisne na svoje partnere i prijatelje iz Srpske liste koji su u institucijama Kosova da sruše Kurtijevu Vladu, s obzirom da su prije par dana usvojili Rezoluciju u kojoj nigdje ne piše da srpski narod nije ni zločinački ni genocidan, i zašto nikad? Takođe, zašto nikad nije pomenuo isto pitanje dok su mu beogradski i podgorički šef javno drugovali?
Pa, vezano za vaš citat, kad ćete postati slobodni, Andrija?!
Posebno je problematično za Andriju to što je Aleksa Bečić već godinama, po svim istraživanjima, najpopularniji političar, sa ubjedljivo najvećim povjerenjem građana. A prosto je nezamislivo Andriji da je sve to uspio iako nema ni tabloide, ni armiju patronovih botova, ni prljavi novac iza sebe, ni tajkune, ni mafiju, i da nikada, nigdje, ničim nije kupio niti jednog čovjeka! Nema čak niti jedan jednini medij pod kontrolom a kamo li da su mu ga kupili, samo neprocjenjivo povjerenje iskrenih građana Crne Gore, svih vjera i nacija, i veoma je Andriji problematično što je do te pozicije došao i na njoj se zadržava upravo zato što nikada nije izdao ni građane ni interese Crne Gore za sitnu korist.
Veoma je Andriji sporno i to što je Aleksa Skupštini vratio izgubljeno dostojanstvo i vodeću ulogu koja joj po Ustavu pripada, i što je svugdje uvažen i što mu sa svih strana stižu priznanja za taj rad. Užasno je Andriji problematično to što danas s Bečićem hoće svako, i u zemlji i u inostranstvu, a s njim niko.
E, taman toliko je Andrija bitan Aleksi.
Ali ono što bi Andriji, da imalo hoće prema sebi biti iskren, trebalo da bude najspornije je to što iz grešaka ne uči. U susret prošlim izborima u Herceg Novom su vodili najogavniju moguću kampanju baziranu na pokušaju emocionalnih manipulacija osjećanjima Srba, i – nikad gori izborni rezultat!
U svojim nedostijnim nastupima nemaju ni stila, ni obraza, ni kočnice, već im se ljudi smiju kao ostarjelom cirkusu. O Miodragu Lekiću su na primjer govorili ono što ni pas s malom ne bi pojeo, a danas ga, kao, predlažu za premijera! Čuvena madićevska formula: napraviš problem, pa nudiš neiskreno rješenje kako bi napravio još veći problem. Provaljeni ste Andrija “ko stari samar”.
Ali ajde to, nego nemaju ni talenta.
Preporučeno
Da imaju, lagali bi malo inteligentnije, spinovali malo ubjedljivije, a sa DPS-om igrali neuporedivo manje providno. Umjesto toga, poznati su po primitivnim seljačkim kvazipolitičkim brljotinama i još primitivnijem nesmislu za kvazihumor, za koje još uvijek prostora imaju samo zbog podmuklog korišćenja situacije jer je ovaj namučeni narod strah od povratka bivšeg režima.
