“Čak i nakon kraha na izborima 30. avgusta prošle godine, upravo zbog takve politike, Đukanović nema namjeru da stane i ne dovede svoju stranku na nivo statističke greške. Koliko god se trudio, neće moći narušiti jedinstvo srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve. Možda Đukanoviću smeta što je Srbija postala regionalni lider u ekonomskom i društvenom razvoju. Ona vodi računa o potrebama Srba u Crnoj Gori i nije ih ona istjerala iz državnog aparata i proglasila građanima drugog reda u Crnoj Gori, već vlast DPS-a. Republika Srbija je stekla i međunarodni ugled po uspješnom procesu vakcinacije protiv koronavirusa i prva pomogla Crnoj Gori sa kontingentom vakcina”, navodi Drašković.
Dodaje da je najčudnije što su tvrdnje Đukanovića oko Temeljnog ugovora vrlo slične izjavama premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, a nesumnjivo je, kako dodaje, da njih dvojica imaju potpuno saglasje i oko “genocida” u Srebrenici.
Preporučeno
“Ukoliko onaj koji je donio bezbožnički zakon protiv SPC, retorički “odgađa” potpisivanje Temeljnog ugovora, nije se teško zapitati u čijem je interesu to odlaganje? Jedino je Đukanović onaj što želi Crnu Goru zadržati u devedesetim godinama. U tom vremenu se osjeća najkomfornije, pošto je u doba NATO agresije učestvovao u izdaji zajedničke države, pa i te Srbije. Traženje krivca u Srbiji, Beogradu i SPC je prepoznatljiv znak one agende koja štiti interes stranih centara moći, a ne građana. Narod je za to dao jasan odgovor litijama, zatim i smjenom bivšeg režima. Prema tome, naša je dužnost da taj zavjet ne izdamo”, zaključuje se.













