Slične stavove iznio je i bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu Al-džaziri kada je kazao da on cijeni to što je Zapad odgovorio odlučno na invaziju Rusije na Ukrajinu, koja traje skoro tri godine, ali da je za to vrijeme na prostoru bivše Jugoslavije ista politika „duvala vjetar u jedra ’srpskom svetu’“. Hrvatski analitičar Davor Đenero objašnjava da je u potpunosti saglasan sa ovom ocjenom.
Bivši predsjednik Milo Đukanović, u razgovoru s novinarom Al-džazire Adnanom Rondićem, bio je vrlo uvjerljiv i govorio je oslanjajući se na vrijednosni sustav koje su obilježavale evropski mirovni poredak nakon II svjetskog rata. Tačno je da je Evropska unija na opštu invaziju totalitarnog poretka Vladimira Putina na Ukrajinu reagovala oslanjajući se na te vrijednosti. Danas, pak, gledamo situaciju u kojoj te vrijednosti (nepovredivost granica, matrični odnos među državama, bez obzira na njihovu veličinu, izgradnja kompatibilnih demokratskih poredaka zasnovanih na vladavini prava, zaštiti temeljnih ljudskih prava i ekonomskim slobodama) naočigled padaju i prijeti nam situacija da mirovnim sporazumom u Ukrajini, kakav diktiraju administracija predsjednika Donalda Trampa i režim Vladimira Putina, budu potpuno degradirane.“Đukanović je u pravu kad upozorava da načelo kojeg se držala u odnosu na Ukrajinu, Evropska unija nije dosljedno sprovodila na Balkanu. U pravu je u svemu što govori o konceptu Otvorenog Balkana, kao o pokušaju odnosa prema Zapadnom Balkanu na ciničan način – odustajanjem od evropskih principa.
Umjesto matrične organizacije država, ovdje se nudio koncept oslanjanja na dvije fokusne sile. Istina je i to da je Otvoreni Balkan koncept kojeg je podržavala prva Trampova administracija, a Bajdenova se nije odmakla od njega. Istina je, međutim, i to da je paralelno s tim procesom, dio Evropske unije insistirao na održavanju Berlinskog procesa, koji je koncipiran u skladu s evropskim vrijednostima i države u regiji tretira kao ravnopravne. Jasno je da je bivši predsjednik danas u komotnijoj poziciji, nego što je bio u vrijeme dok je vodio administraciju. Jasno je da s ove pozicije ima više manevarskog prostora za kritičan govor, nego što ga je imao prije. Važno je da govori u ime jednakih vrijednosti koje je zastupao i kao nosilac izvršne vlasti. Ako se neko ko govori oslanjajući se na zajednički evropski svjetonazor, samo zbog kritičnosti prema aktualnim politikama, proglašava protiveuropskim i protivatlantističkim, jasno je da nešto nije u redu. Ako, pak, to čine oni koji su prije devet godina učestvovali u konspiraciji kojom je trebalo onemogućiti euroatlantsku perspektivu Crne Gore, onda je jasno o čemu se radi”, poručuje Đenero.
Na pitanje da li možemo sa Trampom očekivati nastavak ovakve politike na Balkanu ili još gore, Đenero kaže da počinje rizično razdoblje, jer nova američka administracija odustaje od vrijednosti na kojima je bio zasnovan Pax Americana.
“Prema mogućim partnerima u svijetu odnosi se cinično, ne bira ih u skladu s zajedničkim vrijednostima i zajedničkim svjetonazorom, nego isključivo prema „poslovnim kriterijima“ jednokratne dobiti. Ruši se globalni poredak odustajanjem od načela na kojima je izgrađen mir u Evropi nakon II svjetskog rata, a interes takve administracije je da nađe partnere koji će kontrolisati relevantne dijelove geopolitičkog prostora. Kako će se ti tako izabrani partneri odnositi prema „podređenima“ na prostor koji im je prepušten kontroli, manje je važno”, kaže Đenero.
On upozorava da Evropa nema vlastiti bezbjednosni identitet i bolno to osjeća promjenom politike SAD prema ruskoj agresiji.
“Još nije definisano kakvi će biti odnosi Amerike i Evrope, hoće li EU pristati na poziciju drugorazrednog „subkontraktora“, izvršioca radova i onog koji će plaćati cijenu tih radova, a bez stvarne moći da na njih utiče. Degradacijski procesi unutar integracije su snažni, i oni sada više nisu svedeni samo na „negativnu selekciju“ unutar briselske administracije, nego temeljne zajedničke vrijednosti dolaze u pitanje. Sve je snažniji blok koji nastoji ismijati one koji zastupaju temeljne vrijednosti, a sve je više ciničnog pragmatizma. Politika Unije je vrlo kontroverzna kad je riječ o proširenju, a forsiranje procesa proširenja s ovakvom Crnom Gorom kakva je danas, oportunistička je politika uvjerena da se time stvara privid živosti procesa proširenja, a ključna pitanja se zapravo ne otvaraju. U takvim je uslovima moguće da političke stranke koje otvoreno zagovaraju politiku autoritarnog režima u Beogradu i totalitarnoga u Moskvi, obnašaju kontrolnu vlast u Crnoj Gori, a da ona svejedno prividno napreduje u pristupnom dijalogu, upravo onoliko koliko to odgovara nedemokratskim režimima koji posredstvom ovih stranaka kontrolišu Crnu Goru”, kaže Đenero.
Dodaje da je i odnos Evropske unije prema Srbiji sličan onom kao prema Crnoj Gori.
Preporučeno
“Činjenica je da je socijalna dinamika uspostavljena u Srbiji ipak dovela do relativizacije mišljenja predstavničkog tijela, dakle Evropskog parlamenta, o procesima u Srbiji i da Evropski parlament većinski ima izrazito loše mišljenje o Vučićevom režimu. Međutim, koliko se time mijenja stvarna politika? Jasno je da u ovim uslovima neće biti moguće otvaranje klastera 3 u pregovorima EU sa Srbijom, ali evropska razvojna sredstva Srbiji još nisu blokirana, niti nakon sistemskog odbijanja sprovođenja zajedničke vanjske i sigurnosne politike, niti nakon odbijanja harmonizacije sistema kontrole granica s evropskim institucijama, niti nakon vidljivih problema u izbornoj proceduri, niti nakon evidentnog raspada funkcioniranja sustava vladavine prava u Srbiji. A budimo objektivni, Vučiću je do napretka u pregovaračkom procesu stalo koliko i do lanjskoga snijega. On vrlo dobro zna da bi uspješnim usvajanjem acquisa sam sebe detronizirao, da bi morao obnoviti demokratske institucije i kontrolu vlasti, da bi morao uspostaviti vladavinu prava, i da način na koji vlada Srbijom jednostavno ne bi bio moguć. Zato mu i odgovara ovaj samo prividni proces pristupanja, bez stvarnog očekivanja da će Srbija ikad pristupiti Uniji. S druge strane, to odgovara i dijelu političke klase u Briselu jer otvara prostor za odlaganje suočavanja sa stvarnim problemima koje Uniju čekaju u vezi sa Srbijom i prostorom na koji ona širi svoj uticaj”, kaže Đenero.