Kako kaže Đenero Crnoj Gori, očigledno, prijeti najcrniji scenario, koji silno liči načinu na koji je Aleksandar Vučić započeo svoju borbu za razaranje političkih i društvenih institucija u Srbiji, pred dvanaestak godina.
“Činilo se da je to što su manjinske stranke uopšte pristale na razgovore o izgradnji koalicije sa Spajićem i Bečićem bila politička greška”, kaže Đenero i dodaje da stvari idu u pogrešnom smjeru, ovi akteri su morali naslutiti onog trenutka kad su se u javnosti počeli pojavljivati spinovi iz Spajićevog kruga o njihovim navodno pretjeranim zahtjevima za zastupljenošću u Vladi.
“Kad je Spajić pozvao Kneževića i Mandića na razgovore, i kad su ova dvojica izjavila da su spremni zatomiti svoje prioritete (istupanje iz NATO saveza, povlačenje priznanja Kosova) u zamjenu za učestvovanje u vladi koja bi postepeno rastakala crnogorski suverenizam i njen evropski i euroatlantski identitet, upravo onako kako je to činio Vučić u Srbiji, pritom stalno insistirajući na „narativu” (ispraznom, naravno) o evropskom putu Srbije, bilo je jasno da smo ušli u riskantnu zonu”, tvrdi on.
Prema njegovim riječima, budući da je Joseph Borrell nedavno objavio kako se rješavanje krize koju je Vučić generisao na Kosovu stavlja na “stand by”, jer počeli su godišnji odmori, jasno je da je sad pravo vrijeme da se pokuša formirati velikosrpska koalicija, usmjerena na rastakanje crnogorskog suvereniteta, a da u Briselu to privremeno prođe ispod radara.
“I Amerika i EU već su jednom prihvatili administraciju koju su činili akteri iz velikosrpskog režima (Milošević-Šešeljevog), pa možda uz kozmetička obećanja na to pristanu i danas u Crnoj Gori”, kaže on i dodaje da Spajiću nije lako jer pritisak njegovih pokrovitelja iz Beograda, režima Aleksandra Vučića, takav je da počinju boljeti kosti, a mogle bi početi i pucati.
Kako kaže, jedino u koaliciji s Mandićem i Kneževićem Spajić može doći u situaciju da „isporučuje” ono što režim u Beogradu od njega zahtijeva.
“To je, prije svega, kompenzacija gobitka partnera u Otvorenom Balkanu, nakon što Edija Ramu, koji je Srbiji trebao osigurati izlaz na otvoreno more, više nije zainteresovan za taj projekt, nego za Berlinski proces, objašnjava Đenero.
Prema njegovim riječima, drugo bi na redu moglo biti definitivno crnogorsko blokiranje izgradnje kraka plinovoda TAP preko Crne Gore, kojim bi Bosna i Hercegovina trebala biti izvučena iz energetskih škara Srbije i Rusije.
“Po svemu sudeći, Spajićev put u SAD neće biti ugodan, ali izgleda da će i tamo biti pod kontrolom Vučićevih lobista, pa je malo vjerojatno da bi mogao iskočiti iz zadanog mu kolosijeka”, kaže Đenero i dodaje da ulazak dvojice aktera koji su bili prepoznati i osuđeni kao proruski urotnici, nedvojbena je poruka o stvarnom Spajićevom cilju i njegovom stvarnom projektu.
Đenero tvrdi da za crnogorske suvereniste počinje najteže razdoblje od osamostaljenja, nužno je očuvati homogenost političkih organizacija koje sustavno zastupaju crnogorsku suverenost i njihovu čvrstu povezanost s manjinskim organizacijama, koje odreda zagovaraju crnogorski konstitucionalni patriotizam.
“Crna Gora se mora uzdati u svoje europske i euroatlantske partnere, ali prije svega ne smije dozvoliti da dođe do društvene anemije kakvu je u Srbiji stvorio Vučić, do rastakanja opozicije i demokratskih politčkih institucija, te prije svega do degradacije slobode medija kao kontrolne snage u društvu”, zaključuje Đenero.
Preporučeno
Video