“Dramatičan proces demokratske regresije, koji se događa u Crnoj Gori od formiranja Krivokapićeve administracije 2020. do danas, jako podsjeća na ono što se 2012. godine počelo događati u Srbiji, koja je u vrijeme administracije Borisa Tadića (i naravno, prije toga pokojnog Zorana Đinđića) počela kakvu takvu izgradnju demokratskih institucija i demokratske političke kulture”, Kaže Đenero.
On navodi da je pritom bilo fascinantno to što su one koji su razgrađivali demokratske institucije i demokratsku političku kulturu, Aleksandra Vučića i njegovog tadašnjeg formalnog šefa Tomislava Nikolića, snažno podržavale evropska administracija i relevantan dio evropske politike.
Posljedice takve odluke, kako kaže Đenero, danas su vidljive, a Unija i sada, kad se vode pregovori o konsolidaciji kosovske državnosti i kad je postalo iritantno izbjegavanje Srbije, koja je formalno kandidatkinja za članstvo u EU i iako su zamrznuti, pristupni pregovori nisu prekinuti, da se pridruži zajedničkoj evropskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i zamrzne odnose s Rusijom.
Kako kaže Đenero priča se ponavlja, a Evropskoj uniji nije dovoljno to što je od formiranja Krivokapićeve vlade do danas zaustavljen svaki napredak u crnogorskom približavanju Evropskoj uniji i što je Crna Gora de facto izgubila status balkanskog lidera u procesu evropeizeicije, pa „neutralno” proosmatra političko konsolidovanje koalicije „Tri kolone” i izbjegava da podrži stvarne proevropske i euro-atlantske snage
“Od formiranja Krivokapićeve vlade do danas Crna Gora ismijava NATO savez”, kaže on i navodi da Crna Gora u svoj sigurnosni sistem ugrađuje ljude koji imaju biljeg saradnje sa ruskim i srpskim obavještajnim službama, a evazija informacija koje NATO savez dijeli sa zemljama članicama postala je takva da Crnu Goru više ne tretira kao „pravu” članicu.
“Ako se prema Euroatlantskom savezu vlasti odnose s podsmijehom, jasno je da on gubi privlačnost i vjerodostojnost za opštu javnost, a dodamo li tome silnu dominaciju proruskih i velikosrpskih medija (s različitim etiketama) u crnogorskom medijskom reljefu, proces opadanja naklonosti prema članstvu u NATO i pristupanju EU posve je prirodan”, objašnjava Đenero.
Parapolitička organizacija Crkva Srbije odavno se miješa u političke procese u Crnoj Gori
Što se tiče Crkve Srbije i njenog uplitanju u političke procese u Crnoj Gori, za Đenera to nije ništa novo.
Kako kaže, bivši poslovođa (geschäftsführer) te organizacije koja je tek marginalno duhovna, a prije svega parapolitička, Risto Radović je jedan od ključnih kreatora koalicije „Tri kolone”, a kandidat te koalicije za Predsjednika Republike, Jakov Milatović, njegovo je političko čedo.
“Naravno Crkva Srbije nije jedina „agenturna mreža” koja djeluje na ovim predsjedničkim izborima”, kaže Đenero i dodaje da su vrlo vidljivi i tragovi uticaja BIA, čiju je snagu i uticaj u Crnoj Gori tamošnji autoritarni vladar Aleksandar Vučić otvoreno hvalio u vrijeme „klerikalnog desanta na Cetinje”.
Preporučeno
“Ne treba podcijeniti niti moć ruskih službi i Putinovih lojalista, ali niti uticaj medija iz Beograda, koji nisu samo nametnuli Crnoj Gori sliku o tome kako je razgradnja crnogorskog suverenizma koja se odvija u protekle dvije godine, a sada ima jedan od vrhunaca, samo proces „demokratizacije” u kojoj se pojavljuju „nova lica”, nego su uspjeli tim floskulama zamagliti sliku o procesima u Crnoj Gori i u evropskoj javnosti”, zaključio je Đenero za portal Standard.












