Za političkog analitičara Davora Đenera ova teza Bugajskog je ipak malo nategnuta, pogotovo kad je riječ o ulozi Hrvatske u ovakvom „tripartitnom” projektu, i kad je riječ o davanju takvom projektu atributa „zapadnog”.

Naime,kako kaže Đenero kompletna evropska arhitektura nakon Drugog svjetskog rata zasniva se na načelu nepromjenjivosti granica i zamjeni načela podjele teritorija načelom podjele vlasti.

“Najbolji primjer takvog principa je Makedonija i Ohridski mirovi sporazum, kojim je trajno zaustavljena opasnost od secesije dijela te države dobrim sporazumom o međusobnoj podjeli moći i uiccaja u državi, koji počiva na konceptu „konstitucionalnog patriotizma””, pojašnjava Đenero i dodaje da je Prije Ohridskog sporazuma iz avgusta 2001. godine, na istom tragu bio i Erdutski sporazum iz 1995, koji je omogućio da se u razdoblju od januara 1996. do januara 1998.godine Hrvatsko Podunavlje reintegriše u Republiku Hrvatsku, a stvorene su i pretpostavke za uspostavljanje vrijednosti konstitucionalnog patriotizma među Srbima u Hrvatskoj, koji danas funkcioniše kao dominantan politički princip djelovanja, barem unutar najveće, zapravo dominantne, stranke srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, Pupovčevog SDSS-a, a time je Hrvatska na najbolji mogući način zaštićena od opasnosti prelivanja Vučićevog koncepta „Srpskog sveta” na svoj teritoriji.

Načelo diobe moći Srbije i Albanije, kako kaže Đenero, kao dva „žarišta” moguće je vidjeti u projektu Otvorenog Balkana, a sistemskim odbijanjem priznanja legitimiteta državnosti Kosova, kojeg je priznao i UN-ov Međunarodni sud u Hagu Srbija je de facto naštetila suverenističkim idejama Kosovara, i gurnula ih prema velikoalbanskom konceptu Edija Rame u Albaniji.

“Crna Gora je pokazala kako kombinacija načela suvereniteta i izgradnje sekularne države koja ravnopravno tretira sve svoje građane, osigurava jačanje konstitucionalnog patriotizma unutar manjinskih zajednica”, kaže Đenero, i dodaje da je međunarodna zajednica nažalost podcijenila vrijednost crnogorskog projekta, a otvorila je prostor širenja Vučićevog projekta Srpskog sveta na crnogorsku teritoriju, i to s cijelim spektrom „izvođača”, od Mandića i radikalnih nacionalista, preko Krivokapića i Milatovića, odnosno njihovih klerikalaca, do Abazovića koji glumi neutralnog aktera poniklog u civilnom društvu

“Istina je i to da međunarodna zajednica redovbo uspijeva biti fokusirana samo na jedan problem, a problem na koji je sada fokusiranja je pitanje ruskog uticaja na regiju, i u tom kontekstu na rješavanje pitanja Kosova, koje je trajno oruđe u rukama ruskog totalitarnog režima”, kaže Đenero.

Kako kaže, Već iz Dejotna znamo da, rješavajući jedan problem (zaustavljanje ratnih sukoba) međunarodna zajednica često proizvede drugi problem (političke blokade i disfunkcionlalni politički sistem Dejtonske BiH), a to dosta toga govori da bi se ovaj problem mogao ponoviti s rješenjem za Kosovo.

Ipak,prema riječima Đenera, da je Bugajski u pravu, onda bi Amerika nastavila podržavati projekt koji je pragmatično podržavala administracija Donalda Trampa, i koji je generisao Otvoreni Balkan, kao inicijativu hegemonije Srbije i Albanije u regiji.

To je, kako kaže, projekt diobe Kosova, kojim bi Sjever Kosova pripao Srbiji, a ostatak bio gurnut u okvir Velike Albanije.

“To je projekat što ga je Vučićev režim priželjkivao, Tramp bio spreman da prihvati, ali ga nikako nije mogla prihvatiti Evropska unija, jer on direktno ruši temeljna načela na kojima počiva evropska integracija i mirovna arhitektura evropskog kontinenta.

Što se, pak, Hrvatske tiče,kaže Đenero, ona ne može niti pomisliti na afirmaciju neke ideje promjene granica, jer je kao članica EU obavezana zajedničkom pravnom baštinom Evropskih zajednica.

“Njena politika izrazito je neutralna prema Srbiji, vjerojatno previše neutralna kad je riječ o eksplicitnoj podršci državnosti Crne Gore i suverenističkim političkim opcijama u toj državi, a jedino je angažovana u Bosni i Hercegovini, i to ne s projektom „trećeg entiteta” (kojem se službena politika jasno suprotstavlja), nego podrškom hrvatskim akterima u BiH u reformi izbornog sistema.

Preporučeno

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

“Naravno, u Hrvatskoj ima onih koji ne razumiju evropske politike i demokratske principe, pa zagovaraju izdvajanje hrvatskog entiteta u BiH, sanjare o teritorijalnom proširenju Hrvatske, ali takvi akteri nemaju uticaj na javne politike Republike Hrvatske”, kaže Đenero, i zaključuje da čak ni Predsjednik Republike, koji je otvoreno protivepropski igrač, i koji je sklon nacionalističkom populizmu, vrlo malo stvarno utjiče na hrvatsku politiku prema BiH, iako svojim demonstracijama čini veliku štetu hrvatsko – bosanskohercegovačkim dobrim komšijskim odnosima.