Smatra da će biti ključno očuvati građanski karakter države i zaštititi njene temeljne vrijednosti, jer bez toga nema ni dugoročne stabilnosti ni razvoja. Poručuje da Crna Gora mora voditi zrelu i odgovornu vanjsku politiku koja će smirivati tenzije, ali i jasno štititi njene državne interese i dostojanstvo.

Antena M: 21. maja navršava se 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?

Đurašković: Kada danas, sa vremenske distance od dvije decenije, pogledamo put Crne Gore od obnove nezavisnosti, jasno je da postoje razlozi i za ponos i za zabrinutost.

Prije svega, nesporno je da je Crna Gora u navedenom vremenskom periodu ostvarila važne strateške ciljeve. Članstvo u NATO-u, jačanje međunarodnog subjektiviteta i kontinuiran napredak na evropskom putu potvrđuju da je odluka građana iz 2006. godine bila istorijski ispravna.

Obnovljena je država koja samostalno donosi odluke, koja ima svoje mjesto u savremenim međunarodnim tokovima i koja je prepoznata kao faktor stabilnosti u regionu. Međutim, ono što ostavlja gorak ukus jeste činjenica da su mnoge pojave za koje smo vjerovali da će ostati iza nas – danas i dalje prisutne, a u određenim segmentima čak i izraženije nego ranije.

Umjesto da se obnovom nezavisnosti zatvori poglavlje osporavanja crnogorske državnosti i identiteta, svjedoci smo kontinuiranih pokušaja njihovog relativizovanja kroz različite političke i druge strukture koje djeluju sa strane, ali i unutar same države.

Očekivanje da će se takve tendencije vremenom ugasiti pokazalo se, nažalost, preoptimističnim. Danas vidimo da se iste teme iznova otvaraju, da se podjele produbljuju i da se energija društva često troši na odbranu elementarnih vrijednosti koje bi trebalo da budu neupitne.

Zato, iako imamo čime da se ponosimo, prije svega obnovljenom državom i njenim međunarodnim pozicioniranjem, ostaje jasna obaveza da se mnogo odlučnije i dosljednije radi na jačanju institucija, zaštiti dostojanstva države i očuvanju njenog građanskog i identitetskog bića.

Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?

Đurašković: Ako pitanje posmatramo isključivo kroz ekonomske parametre, može se reći da je Crna Gora u određenim segmentima napredovala u odnosu na 2006. godinu: otvorene su neke nove razvojne mogućnosti, a država je integrisana u šire međunarodne tokove. Međutim, ono što je za mene jednako važno jeste osjećaj da živite u svojoj državi: državi koja ima jasan identitet, svoj jezik, svoje kulturne i istorijske temelje, i institucije koje taj identitet štite.

U tom smislu, danas imamo jednu paradoksalnu situaciju: formalno imamo sve atribute nezavisne države, ali je osjećaj njihove potpune “zaokruženosti” i sigurnosti kod dijela građana oslabljen. Drugim riječima, živimo u svojoj državi, ali se često ponašamo kao da ona još nije do kraja izborena i zaštićena.

Zato smatram da je ključna promjena koja je Crnoj Gori potrebna – jačanje institucija i jasna, dosljedna zaštita državnih i građanskih vrijednosti. To podrazumijeva da institucije budu oslobođene političkih i drugih uticaja, da djeluju u interesu svih građana i da nedvosmisleno štite ustavni poredak, identitet i dostojanstvo države.

Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?

Đurašković: Ne bih rekao da je Crna Gora danas politički stabilna država, prije svega zato što naš politički prostor još nije sazrio na način na koji bi trebalo. Kod nas i dalje ne postoje jasno profilisane političke opcije u smislu savremene ljevice i desnice, niti se politička borba dominantno vodi oko tema koje su ključne za kvalitet života građana – ekonomije, socijalne politike, obrazovanja, zelenih i razvojnih pitanja.

Umjesto toga, i dalje se previše energije troši na rasprave o temeljnim pitanjima države – njenom identitetu, pravcu i samom karakteru. To su pitanja koja bi, dvije decenije nakon obnove nezavisnosti, trebalo da budu zatvorena, nesporna i neupitna i dok god se društvo vraća na te teme, teško je govoriti o punoj političkoj stabilnosti.

Takav ambijent neminovno utiče i na ekonomiju. Investitori traže predvidivost i jasan pravac razvoja, a konstantne političke tenzije i fokus na identitetska pitanja šalju suprotnu poruku. Dakle, kada nemate stabilan politički okvir i jasne razvojne politike, teško je očekivati dugoročne i održive ekonomske rezultate.

Što se tiče povjerenja građana u institucije, ono je upravo zbog toga narušeno. Institucije bi trebalo da budu iznad dnevne politike i garant stabilnosti, ali u situaciji stalnih političkih previranja i nedovoljno jasnih pravaca, građani često nemaju osjećaj da sistem funkcioniše dosljedno i u njihovom interesu.

Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?

Đurašković: Građanski koncept države, definisan Ustavom, formalno ostaje jedan od ključnih stubova savremene Crne Gore, iako je u praksi jasno da je taj koncept danas izložen ozbiljnim izazovima. U tom kontekstu, važno je podsjetiti na ideju građanskog nacionalizma – shvatanje države kao demokratske zajednice svih njenih građana, u kojoj su prava i obaveze zasnovani na pripadnosti državi, a ne na etničkoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj podjeli. To je upravo model na kojem počiva savremena Crna Gora i koji je bio temelj obnove njene nezavisnosti.

Problem nastaje onda kada se taj koncept potiskuje u korist narativa koji stavljaju akcenat na podjele, a ne na zajedništvo i kada ti narativi favorizuju etničke, vjerske ili druge partikularne identitete u odnosu na zajednički, građanski okvir. Zato bih rekao da građanski koncept nije formalno urušen, ali jeste ugrožen kroz pokušaje njegove relativizacije.

Odgovor na to ne može biti povlačenje, već upravo suprotno – snažnije insistiranje na principima građanskog nacionalizma: jednakosti svih građana, vladavini prava i jasnoj lojalnosti državi kao našoj zajedničkoj kući. 

Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?

Đurašković: Odnosi Crne Gore sa susjednim državama u osnovi su stabilni i usmjereni ka saradnji, što je od ključnog značaja za ukupnu regionalnu sigurnost i razvoj. Crna Gora je kroz svoju savremenu istoriju pokazala da želi da gradi dobrosusjedske odnose, zasnovane na međusobnom uvažavanju, evropskim vrijednostima i otvorenoj saradnji.

Ipak, ne možemo zanemariti činjenicu da su u prethodnom periodu postojali određeni izazovi. Kada je riječ o Hrvatskoj, i pored izazova i povremenih tenzija, važno je podsjetiti na one svijetle momente koji govore o istinskom licu Crne Gore. Upravo sa Cetinja se u najtežim trenucima čula poruka „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, koja je bila izraz savjesti, odgovornosti i potrebe da se jasno distanciramo od pogrešnih politika tog vremena. To je poruka koja i danas treba da bude temelj našeg odnosa, ali smo nažalost u skorije vrijeme svjedočili i nepotrebnim tenzijama koje su bile rezultat neodgovorne i smišljene politike.

Odnosi sa Srbijom ostaju kompleksni i opterećeni pitanjima koja prevazilaze uobičajene bilateralne okvire. Prisutne su tendencije koje Crnu Goru ne doživljavaju kao potpuno nezavisnu i ravnopravnu državu, već kao prostor političkog i identitetskog uticaja, a na takve pristupe Crna Gora mora odgovarati mirno, ali jasno i principijelno – štiteći svoj suverenitet i dostojanstvo, uz očuvanje stabilnosti i dijaloga.

Istovremeno, smatram da odnosi u regionu treba da budu što bolji i zasnovani na međusobnom poštovanju i uzdržavanju od miješanja u unutrašnja pitanja drugih država. Samo kroz takav pristup možemo graditi stabilan region, jer je u interesu svih nas da budemo partneri, a ne suprotstavljene strane. Naš zajednički cilj treba da bude evropska budućnost, u kojoj ćemo se svi naći kao ravnopravne članice Evropske unije.

S tim u vezi, narednih pet godina će najveći izazovi za razvoj Crne Gore biti, prije svega, unutrašnje prirode. To su jačanje političke stabilnosti, izgradnja snažnih i nezavisnih institucija, kao i konačno usmjeravanje društva ka temama koje direktno utiču na kvalitet života – ekonomiji, obrazovanju, održivom razvoju i evropskim integracijama.

Takođe, biće ključno očuvati građanski karakter države i zaštititi njene temeljne vrijednosti, jer bez toga nema ni dugoročne stabilnosti ni razvoja. Uz to, Crna Gora mora voditi zrelu i odgovornu vanjsku politiku koja će smirivati tenzije, ali i jasno štititi njene državne interese i dostojanstvo.

Dakle, zaključak je da samo kombinacijom unutrašnje konsolidacije i odgovorne regionalne politike, Crna Gora može u potpunosti iskoristiti svoj potencijal i nastaviti put ka stabilnoj, evropskoj i prosperitetnoj državi.