Politički analitčar Ranko Đonović kaže za Dnevne novine da mitropolit Amfilohije preko litija kupuje vrijeme i pravi svojevrsni pritisak na crnogorsku vlast, kako bi sebi obezbijedio bolju pregovaračku poziciju u razgovorima do kojih će doći.

On, kako ističe Đonović, dobro zna da je ovo i izborna godina i računa da može možda napraviti i neku vrstu političke trgovine.

“Vjerujem da je vlast svega toga svjesna i da ne može imati povjerenja u Amfilohija. Što se tiče litija i građana koji idu za Amfilohijem, siguran sam da jedan odsto njih nije pročitao Zakon o slobodi vjeroispovijesti, niti zna što tamo piše, niti su im duhovne vođe koje slijede to objasnili. Vjerovao sam da će objašnjenjima koja dolaze od strane onih koji su učestvovali u izradi Zakona, koji su ga predlagali i usvojili, građani shvatiti da se nikome ništa ne otima, da se radi o jednoj ogromnoj manipulaciji, ali to se, nažalost, ne dešava. Idu za Amfilohijem koji preko litija vodi političku bitku, uspijevajući da obezbijedi određenu podršku dijela građana koji vjeruju da će neko da “otima svetinje”. Ali, da se ne zavaravamo sve to što vidimo na ulicama, nije jedan, eventualno dva odsto Crne Gore. To nije Crna Gora, ali se stvara privid da je veliki broj onih koji su spremni da podrže Amfilohija, ne samo oko Zakona, nego što god bude trebalo. Ne znaju da Risto Radović, po mojoj procjeni, kupuje vrijeme, praveći preko litija svojevrsni pritisak na crnogorsku vlast, obezbjeđujući sebi bolju pregovaračku poziciju u budućim razgovorima”, ocjenjuje Đonović.

Ističe da treba imati u vidu i činjenicu da Amfilohiju ne “cvjetaju ruže” ni u odnosima sa vrhom SPC i zvaničnicima države Srbije.

“U njihovoj komunikaciji koju vidimo u medijima može se prepoznati izvjesna nesaglasnost sa ljudima koji vode glavnu riječ u Srbiji, a to su Aleksandar Vučić i Irinej. Dakle, sve to će lukavi Risto Radović dobro da izvaga i da vidi od koga i pod kojim uslovima može da izvuče najveću korist. Pri tom, u toj svojoj političkoj utakmici, vrlo vješto koristi pitomce Kalabića i Mihailovića. Ali i pitomci žele da pobijede, pa je ova utakmica vrlo zanimljiva za posmatranje. Ali, samo dok traje, jer rezultat se zna svi će izgubiti. Mislim da je Amfilohije dobro svjestan da im je ovo posljednja utakmica, kao i oni koji stoje iza crtanja trobojki po crnogorskim gradovima”, naglašava Đonović.

Đonović kaže da, kada MCP u pitanju, ne treba isključiti nijednu mogućnost pa ni tu da Risto Radović napravi određene zaokrete.

“Neće to biti još. Dokle god bude građana koji će da šetaju, dokle god bude raspoloženih da crtaju i brane zastavu druge države i da napadaju policiju, dotle će se pokušavati sa podizanjem tenzija. Kako je država odlučna da ne dozvoli radikalizaciju, Amfolihije će u jednom trenutku ući u dijalog sa Vladom i pokušati najviše da izvuče. Tako radi decenijama. Uvijek je znao da se prikloni tamo gdje je za sebe mogao da obezbijedi najviše koristi. Ne mislim na korist u materijalnom smislu, nego na uticaj”, smatra Đonović.

On skreće pažnju na različite izjave koje dolaze iz Srbije, da Amfilohije ne može biti pregovarač, kao i da može.

“Vučić pokušava da nametne Irineja da on bude za pregovaračkim stolom i da preko njega napravi politički uticaj u Crnoj Gori, jer znaju da sa Amfilohijem nije sigurno. Ipak, neće da pokažu do koje mjere mu ne vjeruju, pa zato i ne komentarišu njegove drske izjave upućene na račun predsjednika Srbije. Ali, sve to neće imati nikakvog uticaja na našu državu. Crna Gora nikada nije bila jača nego što je sada, nikada nije bila organizovanija i bliža cilju nego što je danas. Nikada državni niti interesi nijesu bili zaštićeniji i nikada nije bila na boljem putu nego što je danas. Poređenje sa 1918. ne prolazi, jer to vrijeme i okruženje u kojem je Crna Gora postojala ne može se uporediti sa današnjim. Crna Gora ima najmoćnije partnere u sviijetu, ima i rukovodstvo koje zna šta radi”, poručuje Đonović.

On kaže kako se nada da će Amfilohije biti dovoljno pametan da ne radikalizuje proteste, kao i da će prestati da “ispod žita” huška, kao što je to radio u slučaju kada je Crna Gora priznala Kosovo.

“U tom i sličnim slučajevima Amfilohije Radović nije bio nevin. Sve što se dešavalo podržavao je tajno, kao što, vjerujem, podržava i crtanje trobojki po Crnoj Gori. Prilično sam siguran da otpori koji se navodno dešavaju zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti o kojem pojama nemaju oni koji šetaju, sigurno nije bez Amfilohijevog znanja i amina. On sve to pomalo dosoljava”, smatra Đonović.

Mnogo je više onih koji vole Crnu Goru

“Onih što bi preokrenuli Crnu Goru naglavačke je mnogo manje, nego što to možda nekom izgleda. Najbolje to pokazuju rezultati predsjedničkih izbora. Neka saberu glasove gospodina Đukanovića i onih Crnogoraca koji bi danas glasali i vidjećemo da dvije trećine Crne Gore stoji na pozicijama nekadašnjeg Liberalnog saveza Crne Gore, te programa DPS-a i SDP-a koji su nas, na sreću, doveli do samostalne države i trasirali evropski put naše države”, poručuje Đonović.