Video
Utakmica između fudbalskih reprezentacija Crne Gore i Kosova ostaće upamćena po odbijanju sada već bivšeg trenera našeg nacionalog tima Ljubiše Tumbakovića da vodi, a fudbalera Crvene zvezde Ivanića i Stojkovića da igraju za crnogorsku reprezentaciju i to samo nekoliko sati prije početka meča u Podgorici. Za dugogodišnjeg sportistu, političara, predsjednika Liberalne partije i poslanika u Skupštini Crne Gore ovaj događaj predstavlja frapantan primjer prenošenja politike na sport, koji ne može da ostavi ravnodušnim nijednog sportistu niti ljubitelja sporta, pišu Dnevne novine.
Preporučeno
“Dres sa državnim grbom mora biti svetinja”, poručuje Popović za DN, naglašavajući da uprkos eventualnim šovinističkim prijetnjama trojici sportista nema opravdanja za njihovo povlačenje iz reprezentacije minut prije početka utakmice.
Pre,a njegovim riječima frapantan slučaj koji je prenesen iz politike na sport duboko je pogodio nas sportiste, ali i sve ljubitelje sporta.
“Prisjećam se sličnog slučaja iz 1991. godine, kada je Hrvatska nakon izlaska iz SFRJ povukla vaterpolo reprezentativce pred Evropsko prvenstvo u Atini. Da paradoks bude veći tada je podmlađena reprezentacija Jugoslavije, bez hrvatskih reprezentativaca, osvojila zlato prvi put u istoriji. Prije toga mnogo puta smo bili olimpijski i svjetski šampioni. U sportu nema pravila, optimista sam da ćemo se prvi put plasirati u završnicu velikog fudbalskog takmičenja”, ističe on.
Popović naglašava da je nažalost, Crna Gora bez obzira na nezavisnost i suverenost još talac poremećenih odnosa Srbije i Kosova, kao i većina ostalih eks-ju država.
“Kao i većina sportista veoma sam razočaran reagovanjem bivšeg selektora i dva reprezentativca koji su reprezentaciju Crne Gore ostavili na cjedilu, bukvalno minut prije početka izuzetno važne utakmice, iako su to imali prilike da urade bar pola godine ranije, otkad se zna da smo u grupi sa Kosovom”, smatra on.
Pojedini mediji su pisali da su Tumbaković, Ivanić i Stojković bili izloženi velikim pritiscima od strane srpskih klubova i politike. Sa druge strane, tu je Fatos Bećiraj, koji je igrao za crnogorski tim u kojem je sportski protivnik bila njegova država…
“Imam dozu razumijevanja za Tumbakovića, Ivanića, Stojkovića, porodice im žive u Srbiji, a mogu i pretpostaviti kakve su prijetnje dobijali iz svih šovinističkih krugova. Ali, Tumbaković je navikao na tako nešto, on je u prvom redu profesionalac, vezan visokim ugovorom i zbog svih rizika i odgovornosti. Veoma su me razočarali odbjegli igrači, crnogorski državljani. Dres sa državnim grbom mora biti svetinja, kao što je to kapitenu Bećiraju, ali i ostalim našim reprezentativcima, ne samo fudbalskim. Sportisti je dres odnosno kapica sa državnim grbom, iznad svega”, poručio je Popović.
Ovo nije prvi incident u sportu koji je obojen politikom. Prisjetimo se dešavanja na košarkašnim utakmicama između Budućnosti i Crvene zvezde.
Popović napominje da je sport mnogo puta spajao i mirio države koje su na ratnoj nozi.
“Za vrijeme održavanja Olimpijskih igara su prestajala ratna dejstva, imamo i primjer zajedničkog učešća Južne i Sjeverne Koreje na posljednjoj zimskoj Olimpijadi. Ali, to nije Balkan. Strah me je da će se politička dešavanja u regionu još dugo nepovoljno odražavati na sportska dešavanja. Balkan je istorijski pokazao da je poseban, mnoga zla su kretala sa ovog geografskog područja”, navodi on.
Popović ističe da ovo nije zvanično “maslo” Srbije, ali kao i uvijek, tenzije kreću od crkvenih i akademskih krugova, a onda se sve preliva na obične izvršioce.
“Nije lako izdržati, ali Crna Gora mora imati maksimalan prag strpljenja i razumijevanja za probleme susjednih država. Sportske tenzije u regionu će uvijek postojati, iako ih ne diktiraju sportisti već okolni vladajući sportski krugovi. Vjerujem da će vremenom sportsko viteštvo nadjačati i pobijediti zle scenarije koji se periodično koriste kako bi sport uvukli u “tamni vilajet””, zaključio je on.
