Eksterni ispiti

U medijima se ovih dana komentariše eksterni ispit u osnovnim školama. Ukazuje se na probleme koji se očituju u realizaciji ovog ispita i postavljaju pitanja u vezi sa tim. Navodim dva karakteristična pitanja koja se u vezi sa tim postavljaju: ,,Da li je polaganje eksterne mature obesmišljeno? Mobilni telefoni i bubice u zamjenu za znanje.“ i ,,Šta će nama eksterna provjera znanja kada to rade većinom (čast izuzecima) profesori??? Ovo je eksterna provjera znanja profesora, a ne učenika… dotle smo došli…. Obesmišljeno.“

Iščašeni sistem vrijednosti

U ovim pitanjima se nalaze i odgovori na njih. Odgovor na oba pitanja je da je obesmišljen ne ispit nego način polaganja eksternog ispita. Toj obesmišljenosti doprinos daju pojedini učenici i profesori, a uzrok je isčašeni sistem vrijednosti našeg društva u kojem radi obrazovni sistem. Čudna su i mišljenja da zbog problema u realizaciji ispita treba ukinuti ispite ne uzimajući u obzir zašto su ti ispiti potrebni. Da, najjednostavnije je ukinuti eksterni ispit i onda nema ni ispitnih problema sa kojima se sada susrećemo. Postavlja se pitanje da li bi uopšte bilo razumno ukidati ispit zbog problema u njegovom sprovođenju?

Treba reći da ovo što se dešava na ispitima u školi dešava se i u društvu van škole. Ako je u društvu česta pojava kupovina diploma iz susjednih država, ako takvih slučajeva imate i među prosvjetnim radnicima, ako profesor, koji treba da dežura na ispitu, omogućava učenicima da prepisuju a kasnije dobije ,,Oktoih“ kao ugledni prosvjetni radnik, ako profesor snima zadatke i šalje rješenja drugim učenicima i zbog toga ne bude sankcionisan, naprotiv, ako itd…

U nekim državama učenici na ispitima ne prepisuju i nemaju profesore kao čuvare na ispitima. To se dešava tamo gdje se prepisivanjem ili kupljenom diplomom ne može steći društvena pozicija.

PISA testiranja

Učenici poslije osnovne škole upisuju srednje škole i kao petnaestogodišnjaci učestvuju u međunarodnom PISA testiranju. Rezultati iz osnovne škole sa kojim učenici dolaze u srednju školu su više nego dobri, imamo veliki broj odličnih učenika, kao i veliki broj dobitnika ,,Luče“. Skoro polovina tih učenika na PISA testiranju pokazuje da je funkcionalno nepismena što je jednim dijelom i posljedica prepisivanja, pored načina učenja i ocjenjivanja!

Da bi se otklonila nedoumica koja se pojavljuje u javnosti kod učenika, roditelja, nastavnika i posebno kod kreatora i vođa obrazovne politike o tome šta je cilj nacionalnog testiranja i eksternih ispita i zašto su potrebni, može da pomogne publikacija ,,Eksterna provjera znanja (Informator za nastavnike)“ koju je pripremio i štampao Ispitni centar 2006. godine. Može se pročitati na linku: https://www.yumpu.com/xx/document/view/37064823/eksterna-provjera-znanja-iccg, a Ispitni centar bi mogao napraviti i drugo izdanje ovog informatora.

U informatoru se navodi da ,,nacionalna testiranja kojima se mjeri kvalitet obrazovnog sistema u cjelini su standardizovani oblici provjere znanja, vještina i kompetencija iz određenih nastavnih predmeta“ a za eksterne ispite se navodi: ,,Nacionalni ispiti su standardizovani oblici eksterne provjere znanja kojima se mjere pojedinačna postignuća učenika iz određenih predmeta na kraju osnovnog i gimnazijskog obrazovanja, a indirektno i obrazovni sistem u cjelini.“

Ovdje treba napomenuti da su ,,eksperti“ iz Ministarstva prosvjete jednom bili ukinuli nacionalna testiranja ne shvatajući njihov cilj i značaj. Kasnije su vraćena u Zakon.

(Ne)spremni za promjene

Ne treba dovoditi u pitanje eksterne ispite i nacionalno testiranje. Oni postoje u skoro svim evropskim zemljama i nijesu naš izum. Ovdje treba postaviti pitanje da li su kreatori obrazovne politike za promjene koje su pravili u nastavnim planovima i programima uopšte koristili rezultate nacionalnih testiranja i eksternih ispita? A morali su jer su mnoge odluke donijeli ,,napamet“ bez ovih rezultata kao realnih pokazatelja o kvalitetu našeg obrazovnog sistema.

Problem prepisivanja sa kojim se suočavamo na eksternim ispitima biće riješen kada se naše društvo i školski sistem promijene tako da nestane potreba za prepisivanjem. Do tada se treba pridržavati propisanih pravila za organizaciju i realizaciju ispita.

Za bolju realizaciju ispita potreban uslov je obezbijediti dovoljno novca da nastavnici koji nadziru ispite budu za to plaćeni i mogu biti nadzornici samo u školama u kojima ne rade. O ovom treba da brinu Ministarstvo i Ispitni centar. Svaka zloupotreba profesora nadzornika u toku ispita mora biti procesuirana. Učenicima treba smanjiti mogućnost korišćenje vajfaj sredstava tokom ispita.

Ideju o onlajn eksternim ispitima treba pozdraviti samo treba imati u vidu koliki je broj računara u našim školama. Računarska infrastruktura u školama nije obnavljana petnaest godina i na izdisaju je!

Piše: Slobodan Backović