Video
– Tačno u dan prije jedanaest mjeseci – 25. marta 2020. godine Tuzi su bile u bezuslovnom karantinu zbog naglog skoka zaraženih koronavirusom. Država i Opština su propisali, a građani odgovorno prihvatili propisane mjere. Cilj nam je bio zajednički i najsvetiji – da sačuvamo živote. Bitka za Tuzi, sjećam se najčešćeg naslova u medijima.
Tuzi su primjer kako se Crna Gora borila sa pandemijom. I kako smo, zajedno, postigli rezultate.
Međusobnim povjerenjem – između stručnjaka na državnom nivou i lokalnih i vjerskih lidera u Malesiji – uvažavanjem i dosljednošću, stigli smo do cilja, žarište je ugašeno i život se vratio u normalu.
Bio sam tada u epicentru odlučivanja. Sjećam se neprospavanih noći i stalnog pitanja – hoćemo li biti brži od požara korone?
Pamtim sastanke sa Nikom Đeljošajem i lokalnim viđenim ljudima. Nijesmo se uvijek i u svemu saglašavali, ali smo uporno razgovarali, grozničavo tražeći održiva rješenja. Noć uoči početka totalnog karantina, kada smo do detalja zajedno sagledali mjere koje su odredili stručnjaci, Nik je rekao samo dvije riječi – Dajem besu.
Sjutradan i u sedmicama koje su slijedile 15.000 ljudi u Tuzima funkcionisalo je kao jedan.
Sa državnog nivoa bili smo jednako solidarni. Ničega nije smjelo da nedostaje. Medicinska pomoć, volonteri, distribucija potrepština i ljekova, policija, komunalne službe, sve je radilo besprekorno.
Riječ smo održali svi – na ponos Crnoj Gori i za pobjedu života.
Jedanaest mjeseci kasnije sasvim drugačija situacija. Nik Đeljošaj, po svemu se drži principa iz marta prošle godine. Ali ne i vlast na državnom nivou. Po Đeljošajevim riječima iz medija je saznao da je Vlada donijela odluku da zatvori kafiće u toj opštini, iako su po broju oboljelih Tuzi u zelenoj zoni, među opštinama sa najmanjim brojem zaražavanja.
Poručio im je da, kao i prošlog marta, treba zatvoriti međugradski saobraćaj u i iz žarišta epidemije i da neće dozvoliti da se, kako je kazao, Vlada politički sveti Tuzima.
Nova vlast, nažalost, napravila je problem mnogo šire. Kažnjavaju se gradovi sa dobrim statistikama, kao Tuzi, ali i Danilovgrad na primjer, a ne rješavaju se problemi u epicentrima.
Jer, nemamo sada samo jedno, nego su žarišta epidemije brojna. Vlast je, suštinski, izgubila kontrolu nad epidemijom, ona više ne umije i ne može da kontroliše ovu bolest. Odluke se donose stihijski, bolnice se pune, granice ostaju otvorene. Kalkuliše se tamo gdje su kalkulacije nedopustive, bitke današnje vlasti vode se po beogradskim televizijima – kao ona za Nikšić.
Preporučeno
Od bitke za Tuzi do bitke za Nikšić u samo jedanaest mjeseci. Kakva žalosta razlika.
