Ista meta, isto odstojanje: tako izgledaju odnosi ključnih političkih snaga 16. oktobra 2017, godinu od posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, piše Pobjeda.

Iako su neki analitičari krajem prošle godine požurili da ocijene kako vlast neće preživjeti jedinstveni opozicioni bojkot, vladajuća koalicija opstaje, funkcioniše i u parlamentu donosi zakone. Vlada Duška Markovića, bez nekih vidljivih i velikih poteškoća vrši svoju ulogu i diči se najvećim rastom BDP-a u novijoj istoriji.

Na drugoj strani, opozicija DF, Demokrate, SDP, SNP, Ura i Demos istrajavaju u bojkotu skupštinskih zasijedanja, uprkos upozorenjima sa najviših adresa međunarodne zajednice da su institucije sistema jedino mjesto za dijalog vlasti i opozicije. Uprkos optimističkim izjavama opozicionih lidera, teško je sakriti realnost: većini stranaka opozicije bojkot nije donio ništa dobrog.

I zato je, deset mjeseci kasnije, sasvim izvjesno da sve stranke opozicije a prvenstveno Demokratski front neće nastaviti politiku bojkota koja ugrožava stranački rejting, ali i liderske pozicije.

Pobjednici i gubitnici

U izbornu utakmicu jeseni prošle godine uključile su se 34 stranke sa 17 izbornih lista. Predizborna kampanja je bila žestoka, mnogo novca je uloženo, dio je, kako se to kasnije pokazalo, stizao dijelu opozicije sa strane, iz ,,bratske Rusije”. Opozicija naročito Demokratski front -glasačima je poručivala da je vlasti odzvonilo i da će priznati izborne rezultate, ali samo ako oni osvoje većinu. Izborni dan protekao je bez većih incidenata, a sve partije su potpisale zapisnike sa glasačkih mjesta.

Od 528.817 upisanih u birački spisak, svoje pravo da bira iskoristilo je 388.220 ili čak 72,28 odsto građana. Prema konačnim rezultatima koje je DIK objavila 29. oktobra, najviše povjerenja birača dobila je DPS, za nju je glasalo 158.490 birača, ili 41,41 odsto, što joj je omogućilo da u parlamentu ima 36 mandata. Na izborima 2012. imali su, zajedno sa Krivokapićevim SDP-om, 165.380 ili 46,33 odsto glasova. Demokratski front je dobio upola manje glasova i mandata. Za ovu političku grupaciju glasalo je 77.784 građana ili 20,32 odsto, osvojili su 18 mandata.

Četiri godine ranije za DF je glasalo 82.773 građana, ili 23,2 odsto, ali je tada njegov formalni lider bio Miodrag Lekić, koji je 16. oktobra prošle godine predvodio Demos. Velika koalicija Ključ Demos, SNP, Ura dobila je 42.295 glasova, 11,05 procenata, koji su im donijeli devet mandata. Da su neki savezi bila greška, možda najbolje pokazuje podatak da je SNP 2012. nastupio samostalno i osvojio 40.131 glas, odnosno 11,24 odsto i devet mandata.

Demokratska Crna Gora Alekse Bečića, partija nastala nakon rascjepa u SNP-u, osvojila je 38.327 glasova 9,99 procenata i ima osam poslanika, što se može smatrati velikim uspjehom, s obzirom na to da je prvi put nastupila na parlamentarnim izborima.

Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića je takođe prvi put nakon 1996. samostalno nastupila na izborima i dobila je 20.011 glasova ili 5,23 odsto, što im je omogućilo četiri poslanička mjesta. Socijaldemokrate Ivana Brajovića dobile su 12.472 glasa, 3,26 odsto, odnosno dva mandata. Bošnjačka stranka ubilježila je 12.089 glasova ili 3,16 odsto takođe dva mandata. Koalicija albanskih stranaka

-Forca, DUA, AA sa 4.854 glasa ili 1,27 odsto ima jedan mandat kao i Hrvatska građanska inicijativa koja je dobila 1.802 glasa.

Za prelazak cenzusa od tri odsto na ovim izborima bilo je potrebno 11.468 glasova. Osam stranaka, sa Pozitivnom na čelu, koja je osvojila 5.062 glasa ili 1,32 odsto, nije uspjelo da preskoči izborni prag. Na izborima 2012. Pozitivna je imala blizu trideset hiljada glasova pa je njen lider Darko Pajović, nakon saopštavanja izbornih rezultata podnio ostavku.

Pokušaj terorizma

U toku izbornog dana objavljena je vijest da je uhapšeno 20 državljana Srbije zbog sumnje da su pripremali haos na ulicama Podgorice te napade na institucije i samog premijera Mila Đukanovića. Policija je saopštila da se sumnja da su namjeravali prvo preuzeti automatsko oružje, a potom u izbornoj noći napasti institucije sistema, policiju i predstavnike državnih organa.

Ovaj događaj je opozicija iskoristila da optuži vlast da su uslovi za izbore bili neregularni i da je, kako su rekli, ,,atmosfera straha nakon objave vijesti o hapšenju grupe terorista uticala da izlaznost bude manja”, pa je „izostala izvjesna pobjeda opozicije”.

Istina je posve drugačija. Izlaznost od 72,28 odsto upisanih birača ostvarena na izborima održanim 16. oktobra 2017. najveća je u Crnoj Gori u prethodna tri izborna ciklusa. Na izborima 2006. godine ukupno je glasalo 345.757 birača (71%), 2009. godine glasalo je 329.819 birača (66%), 2012. glasalo je 362.714 birača (70%).

 Međunarodni i nezavisni posmatrači u izvještajima su napisali da se izborni rezultat ne može ničim osporiti jer su parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani po međunarodnim demokratskim pravilima. Ipak, opozicija je ali tek nakon što nije uspjela da privoli manjinske stranke da ,,pređu na njihovu stranu” donijela odluku da ne prizna rezultate izbora i krenula u bojkot.

(Ne)dosljednost

Desetak mjeseci kasnije, izvjesno je da bojkot nije uspio. Parlament je uspješno donosio zakone, a ostvaren je i najvažniji strateški cilj Crna Gora je postala ravnopravna članica NATO. Vlada je obavljala zadatke iz svoje nadležnosti.

Opozicione stranke nijesu bile dosljedne u bojkotu. Pojedine partije vraćale su se u parlament onda kada su imale lični interes (SDP kada se odlučivalo o NATO, a DF par puta kada se odlučivalo o skidanju imuniteta pojedinim poslanicima ovog saveza). Nijesu izostali ni incidenti i fizički nasrtaji na poslanike DPS od kolega iz Fronta o kojima je u toku proces pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Pred Višim sudom u Podgorici počeo je i sudski postupak za slučaj pokušaja terorizma na dan parlamentarnih izbora u kojem su među optuženim i lideri DF Andrija Mandić i Milan Knežević. Potpredsjednik SAD Majk Pens sastao se sa čelnicima opozicije, osim sa liderom DF, prilikom boravka u Podgorici i poručio im da prekinu bojkot jer je parlament jedino mjesto gdje se može razgovarati o svim problemima. Iste poruke stigle su i od čelnika EU i OEBS-a, ali opozicija se i sa međunarodnom zajednicom poigrala ,,gluvih telefona”.