Video
ŠTO JE PLAN
Plan je da se uplivom u pravni poredak države Crne Gore SPC abolira za zlodjela prema crnogorskom narodu i da se prikriju protivpravne radnje u sferi imovinskog prava i finansijskog poslovanja. Zaboravili su samo jedno, stručna javnost i ljudi zdravog razuma distanciraće se od ovog neubjedljivog, pravno neutemeljenog, manipulativnog akta. Kad se steknu uslovi odmah ću Ustavnom sudu podnijeti inicijativu za ocjenu ustavnosti novih rješenja.
O ambijentu u kojem je predložen tekst izmjena Zakona počeću kako slijedi. U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa od 14.12.2020. godine koji je lično potpisao ministar Vladimir Leposavić, a koji je dostavljen Vladi navodi: “Nije korišćena ekspertska pomoć, sprovedene su intenzivne konsultacije za crkvama i vjerskim zajednicama, a uvažen je najveći dio njihovih sugestija”.
Odmah je uslijedio demant. Predlog izmjena dostavljen je SPC, Katoličkoj crkvi, Islamskoj i Jevrejskoj zajednici i ostavljen rok od 2-3 dana da se izjasne. Ovlašćeni predstavnici CPC i ostalih 15 registrovanih vjerskih organizacija po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih organizacija, nijesu konsultovani niti im je upućen tekst Izmjena zakona.
Radi dodatnog pojašnjenja navodim da je ministar Leposavić imao prvi radni dan u ministarstvu imao 7. decembra, a već 9. decembra (poslije dva dana) saopštio je da su završene izmjene zakona „uz intenzivnu komunikaciju sa vjerskim zajednicama”. Podsjetiću da je premijer, odmah nakon izbora u Skupštini CG izjavio da su završene izmjene Zakona o vjerskim slobodama!
ZAMKA „TRADICIONALNE CRKVE”
Vrlo je diskutabilno i insistiranje Krivokapića i Leposavića na „tradicionalnim crkvama”, jer taj termin u pravnom poretku Crne Gore ne postoji i može značiti samo pripremu javnosti da se SPC proglasi tradicionalnom crkvom Crne Gore.
Problematično je i to što tekst izmjena Zakona nije dat Venecijanskoj komisiji radi davanja mišljenja, iako je riječ o zakonu koji mora imati međunarodnu verifikaciju, prvenstveno od strane VK.
Na konferenciji za štampu ministar Leposavić ukazuje da nije bilo potrebno sprovoditi javnu raspravu, „zbog hitnosti”, a potom konstatuje da su promjene takve da ne mijenjaju bitno strukturu postojećeg zakona. Ako je tako, zašto postoji hitnost za usvajanje izmjena? Pri tom se za osnov svoje odluke Vlade pozivaju na član 97, stav 2, tačka 2 i 3 Zakona o državnoj upravi. Takvog člana nema. Zakon o državnoj upravi sadrži 91 član!
Javnost treba da zna da su intervencije na Zakonu tektonske i da idu u pravcu nestanka građanske Crne Gore, afirmacije Jevanđeoskog nacionalizma i svetosavlja, proglašenja SPC tradicionalnom crkvom i legalizaciju protivpravno oduzete imovine države Crne Gore. Evo i zašto.
Glavna riječ koja provijava kroz obrazloženje Predloga izmjena Zakona je pravni subjektivitet, zbog čega posebnu pažnju zaslužuje izmijenjeni član 24 Zakona.
OBRATITI PAŽNJU NA ČLAN 24
U Predlogu izmjena i dopuna člana 24 se navodi: „U knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice, koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnog organa u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica.
Prijavu za upis u knjigu evidentiranih vjerskih zajednica podnosi ovlašćeno lice vjerske zajednice.
Prijava iz stava 2 ovog člana sadrži, naziv, sjedište i adresu vjerske zajednice, kao i podatke o licu ovlašćenom za zastupanje vjerske zajednice sa njegovim svojeručnim potpisom”.
Radi komentara na izmijenjeni član 24, ukazujem na sadržaj člana 24 važećeg Zakona:
„Vjerske zajednice koje su prijavljene i evidentirane kod nadležnog organa uprave u Crnoj Gori u skladu sa Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica ( Sl.list SRCG br.9/77) i djeluju u Crnoj Gori na dan stupanja na snagu ovog Zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica ( u daljem tekstu evidencija).
Sadržaj evidencije propisuje Ministarstvo”.
U obrazloženju izmjena člana 24 se ukazuje da se novim rješenjem iskazuje poštovanje istorijskog trajanja i pravnog subjektiviteta postojećih vjerskih zajednica. Da napomenem da u paragrafu 31 Mišljenja Venecijanske komisije iz juna 2019. godine, nema negativnog stava koji bi doveo u pitanje važeći član 24 Zakona.
Međutim, potrebno je ukazati na sljedeće. Venecijanska komisija u Mišljenju iz novembra 2015. godine (paragraf 10) i Mišljenju od juna 2019. godine (paragraf 17) navodi da SPC nije registrovana u Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine i da nema pravni subjektivitet. Dakle, važeći član 24 je saglasan sa Mišljenjima Venecijanske komisije o pravnom subjektivitetu i Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. Izmjenama člana 24 se nevjesto želi sakriti da SPC u Crnoj Gori nije registrovana ni po Zakonu iz 1977. godine, što automatski znači da nema ni pravni subjektivitet.
Važeći Zakon o vjerskim slobodama (takođe i Zakon iz 1977. godine) ne poznaju tradicionalne crkve u Crnoj Gori, pa samim tim nema odredaba o pravnom subjektivitetu i kontinuitetu crkava.
Po međunarodnom standardu, pravni subjektivitet se može steći samo po osnovu posebnih zakona (npr. Zakon o crkvama i verskim slobodama Srbije iz 2006. godine kojim je za sedam crkava i vjerskih zajednica priznat pravni subjektivitet, ali isključivo po zakonu o tim crkvama, konkretno SPC po Odluci Narodne skupštine iz 1836. godine i Zakonu o Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz 1929. godine).
ZAŠTO JE BRISAN STAV TRI ČLANA 25?
Osvrnuću se i na brisanje stava 3, člana 25 važeg zakona koji glasi:
„Dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, a djeluje u Crnoj Gori može steći svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori upisom u registar ili evidenciju”.
U obrazloženju Vlade o brisanju ovog stava navodi se da je on imao diskriminatorski karakter, uz podsjećanje na mišljenju Venecijanske komisije. Istine radi, u paragrafu 33 Venecijanska komisija podsjeća da ne treba uskratiti pristup statusu pravnog lica vjerskim zajednicama čije se sjedište nalazi u inostranstvu.
Dalje se ukazuje da vjerska zajednica slobodno odlučuje hoće li zahtijevati upis u registar ili ne. Venecijanska komisija zaključuje da u Nacrtu Zakona iz 2019. godine u članu 25, stav 3 nije jasno da li ta odredba predstavlja izuzetak od principa dobrovoljnog karaktera registracije. Komisija zaključuje da su nakon razgovora u Podgorici vlasti naglasile da član 25, stav 3 ne nameće nikakvu obavezu vjerskim zajednicama sa sjedištem u inostranstvu da se registruju ili evidentiraju.
Da su tadašnje vlasti u svemu postupile po paragrafu 33 Mišljenja Venecijanske komisije govori sljedeće: U važećem Zakonu o vjerskim slobodama u članu 19, stav 1 stoji:
„Registracija vjerske zajednice ili dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvo nije obavezna”.
Nova Vlada, međutim, navodi da je član 25, stav 3 diskriminatorski, što nije tačno, jer u važećem Zakonu, u pomenutom članu, stoji da vjerska zajednica MOŽE steći svojstvo pravnog lica upisom u vjerski registar ili evidenciju, što znači da je riječ o mogućnosti, a ne obavezi, jer da je riječ o obavezi, onda bi pisalo MORA, a ne MOŽE.
Dakle, nema diskriminacije niti je u suprotnosti sa paragrafom 33 Mišljenja Venecijanske komisije. Osim navedenog, stav 3, člana 25 koji je ocijenjen diskriminatorskim, precizniji je od člana 23 predloženog Izmjenama zakona koji stvara samo zabunu.
Član 60, stav 2 Izmjena zakona je neprecizan, nejasan, daje mogućnost različitog tumačenja, pa se mora jasno precizirati da li vjerske organizacije koje su evidnetirane ili registrovane u Registar po zakonu iz 2019. godine moraju ponovo podnositi zahtjev za evidenciju ili registraciju.
MANIPULACIJA MIŠLJENJEM VK
Članom 19 Izmjena Zakona brišu se članovi 61, 62, 63 i 64 važećeg Zakona. U obrazloženju se kaže da su protivni Ustavu, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima i zakonskim propisima gdje je propisano da je država vlasnik vjerskih objekata i zemljišta zaključno sa 1. decembrom 1918. godine. Dalje se navodi da je članom 63 propisana upravna procedura, što je suprotno Mišljenju Venecijanske komisije od juna 2019. godine.
Sve navedeno dato u obrazloženju nije tačno i može se argumentovano osporiti. Kao prvo ocjenu ustavnosti jednog akta može dati samo Ustavni sud Crne Gore, a ne izvršna vlast makar bila Božija, apostolska, sveznajuća i svemoguća. Venecijanska komisija u svom Mišljenju iz juna 2019. godine u dijelu „IMOVINA VJERSKIH ZAJEDNICA”, paragrafima od 53 do 79 objašnjava ova pitanja. Postupak utvrđivanja svojinskih prava u upravnom i sudskom postupku Venecijanska komisija ne osporava. Naprotiv, u paragrafu 67 stoji:
„U princupu opšte karakteristike postupka kao što je gore opisano ne izazivaju nikakvu posebnu kritiku”.
Dalje, svojim zaključkom (paragraf 78) VK u dijelu imovinskih prava vjerskih zajednica ističe:
„U nacrtu zakona se treba jasno pozvati na relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o parničnom postupku……
– U nacrtu člana 63 treba eksplicitno navesti pravo date vjerske zajednice da bude obaviještena i da učestvuje u upravnom postupku pred organom javne uprave nadležnimza poslove katastra.
– Registracija vlasničkih prava tek nakon donošenja pravosnažne upravne ili sudske odluke.
– Nacrt zakona mora jasno navesti da promjena vlasništva nad vjerskim objektima neće automatski uticati na ranije postojeće pravo korišćenja te imovine”.
Naprijed navedeno jasno ukazuje da je u članovima 62, 63 i 64 sadržano Mišljenje Venecijanske komisije. Dakle, bez bilo kog valjanog pravnog osnova Vlada briše važeće članove 62, 63 i 64 Zakona o vjerskim slobodama. Ovo je još jedan primjer manipulacije, namjernog, netačnog saopštavanja mišljenja Venecijanske komisije, samovolje i namjere da se zaštiti i favorizuje jedna vjerska organizacija i to SPC. Ovim činom se sprečavaju nadležni državni organi da utvrde da li je bilo nezakonitosti prilikom upisa u katastar nepokretnosti na SPC. Po mišljenju mnogih, oko 80% objekata koji su u vlasništvu SPC, upisani su u katastar bez bilo kakve isprave podobne za upis prava svojine, bez bilo kojeg dokaza kojim se dokazuje pravo na upis. Da li to ova vlast želi da izostane provjera protivpravnog upisa SPC u Crnoj Gori na vjerske objekte, čiji je stvarni vlasnik Država Crna Gora!
Uostalom, sve o novim rješenjima rekao je episkop Joanikuje, što je objavljeno na portalu CdM:
„NAŠI PRAVNICI IZMIJENILI ZAKON. MI SMO IH NADGLEDALI, A DA SU BOLJE PRILIKE TRAŽILI BISMO NJEGOVO POVLAČENJE”.
PRAVNI SUBJEKTIVITET
Prema izmijenjenom članu 24, vjerska organizacija stiče pravni subjektivitet na dva načina. Prvi način je po ranijim propisima. Kako je utvrđeno da po zakonu iz 1977. godine SPC nije registrovana, to znači da joj se ne može priznati pravni subjektivitet po ovom osnovu. Ona ga samo ima na osnovu Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (Službene novine kraljevine Jugoslavije br. 269/1929).
Drugi način sticanja pravnog subjetiviteta vjerske zajednice (prema Predlogu izmjena Zakona) je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa. U praksi to znači da će se Vladi Crne Gore obratiti SPC da joj se prizna pravni subjektivitet u Crnoj Gori. Uz zahtjev kao dokaz svojih navoda mogu dodstaviti samo mitove kult o Nemanjićima i to je sve. Dakle, nema odredbe zakona niti drugog pravnog akta na koji se SPC može pozvati. Nažalost, vjerujem da će, što god SPC dostavi biti dovoljno da joj se prizna pravni subjektivitet od 1217. godine. Ima li ko da posumnja da 42 Vlada Crne Gore na osnovu takvog zahtjeva neće priznati pravni subjektivitet SPC? Naravno da nema i na taj način će se SPC uvesti u legalne pravne tokove i uz to proglasiti tradicionalnom crkvom!
Da rezimiram, suštinu izmijenjenog člana 24. suprotno uporednom pravu, suprotno međunarodnim standardima, SPC će dobiti pravni subjektivitet. Koji će to biti kriterijumi na osnovu kojih se prepoznaje ili priznaje pravni subjektivitet? Kako za SPC u Crnoj Gori nema valjanog pravnog akta, da li je moguće da će se o pravnom subjektivitetu SPC odlučiti na osnovu kulta o Nemanjićima u Crnoj Gori? Prizna li Vlada Crne Gore pravni subjektivitet i postojanje na ovim prostorima SPC od 1217. godine (a što bi usvojila Skupština) nastaje nevjerovatna situacija.
Evropska i stručna javnost je Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznala pravni subjektivitet od 1836. godine, a Mitropoliji crnogorsko primorskoj koja je samo eparhija (organizacioni dio) SPC priznaće se pravni subjektivitet od 1217. godine, što znači da je ćerka starija od majke! Da je sve ovo plan, nesporno govori podatak da premijer i ministar pravde prilikom obrazloženja izmjena Zakona uporno pominju tradicionalnu crkvu. Ovo neskriveno forsiranje SPC kao tradicionalne crkve na uštrb drugih vjerskih organizacija, prvenstveno CPC, izaziva zabrinutost i uznemiravanje dijela javnosti Crne Gore.
Preporučeno
Nikola Belada, advokat, predsjednik NVU Crnogorski zbor
