Video
Halilović, koji je bio rektor Tuzlanskog univerziteta, ministar u vladi Tuzlanskog kantona, ambasador BiH u Moskvi, kaže da dugo vremena prati političku i javnu scenu ne samo na Zapadnom Balkanu, već i šire i da ga zabrinjavaju kampanja i dešavanja nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.
“Lideri u regionu moraju da shvate, kao što je to odlično prepoznao i shvatio crnogorski predsjednik, gospodin Đukanović, o čemu se radi i da zajednički prenesu svoje opravdane strahove nekome izvan ovog regiona ko na ovaj prostor utiče”, upozorava dr Halilović, sa kojim smo razgovarali u Baru, gdje provodi godišnji odmor.
Gost Vikend novina upozorava da je pred Crnom Gorom novo veliko iskušenje – popis stanovništva, koji je projektovan da pokaže da je većinsko stanovništvo u našoj državi srpsko, zbog čega bi već sada Crna Gora trebalo da alarmira i svoju i međunarodnu javnost kako bi spriječila manipulacije i ideologizaciju popisa.
VN: Završeni su parlamentarni izbori, slijedi formiranje novog kabineta, u kojem će se naći tri koalicije sa dvadeset različitih političkih subjekata. Upozoravate da imamo razloga za zabrinutost. Zašto?
HALILOVIĆ: Ima razloga za zabrinutost. Jedan leži u činjenici o veoma značajnom prisustvu Srpske pravoslavne crkve u dosadašnjim procesima, posebno u konstituisanju nove vlasti u Crnoj Gori. To zabrinjava i to se u novijoj istoriji nije dogodilo u posljednjih 200 godina. Posljednja situacija ovakvog miješanja vjere u politiku bila je, iako će možda ovo nekome zvučati pretjerano, u Iranu. To je nedopustivo, van pameti. Prosto ne možete da vjerujete da se takvo nešto dogodilo u građanskoj, sekularnoj Crnoj Gori. Pretpostavljam da razlozi leže i u nagomilanim istorijskim procesima koji su se odvijali na ovom prostoru koji Evropa zove Zapadni Balkan.
VN: Šta Vas još zabrinjava?
HALILOVIĆ: Činjenica koja zabrinjava jeste da će nova vlast, kada bude formirana, biti vrlo nestabilna, da će funkcionisati na način međusobnog ucjenjivanja i podrške samo u onome što nekome u političkom smislu bude odgovaralo. Pretpostavljam da nova vlast neće moći ući ni u kakav ozbiljan reformski posao i da će se sve svesti samo na smjenjivanje ljudi, na pripremu za nove izbore i pripremu za popis, imajući u vidu da je strateški cilj tzv. svesrpske politike Srbije da Srba u Crnoj Gori bude više nego Crnogoraca, odnosno da budu najbrojnija nacija. Sve to kada pogledate, vrlo su vidljivi procesi koji ukazuju na to da se, nažalost, stvara krizni prostor u Crnoj Gori, koji se neće zadržati samo na vašoj državi, već će se proširiti i na ostale prostore u regionu. Sama promjena vlasti nije sporna, ali zamislite situaciju da lideri stranke koja dolazi na vlast najavljuju hapšenje funkcionera dosadašnje vlasti, koji nagovještavaju zabranu rada DPS, partije koja nema nikakve elemente zbog kojih bi se uopšte postavilo pitanje njene zabrane. Sa druge strane ne zabranjuju se društveni pokreti, nevladine strukture koje sa sobom nose mržnju i opasnost.
VN: Kako komentarišete sastanak pobjednika na izborima sa srpskim mitropolitom Amfilohijem, da sa njim dogovaraju kadrovska rješenja u novoj vlasti?
HALILOVIĆ: Odlazak kod mitropolita SPC nagovještava teokratsku vlast i državu, iako je sadašnja sekularna Crna Gora davno završila sa teokratskim svojstvom, kada i čitav evropski prostor. Vjerske organizacije imaju svoje polje djelovanja kao društvene, a ne kao političke organizacije. O kakvom se to novom pravoslavom fundamentalizmu radi ovdje ako vlast ustoličuju pravoslavni sveštenici. To su neka pitanja koja svaki razuman, racionalan čovjek mora da postavi i sebi i svakom drugom. Jer, to odmah znači netrpeljivost sa drugim religijama, pozivanje na eliminaciju drugih, progon…
VN: Kako će reagovati međunarodna zajednica?
HALILOVIĆ: Ne postoji međunarodna zajednica u smislu u kojem je mnogi doživljavaju. Postoje određeni istorijski principi koji su doveli do određenog stepena razvoja svijeta. To su građanski principi, principi ljudskih prava i sloboda, suvereniteta država… Oni sve ovo drže, a ono što državnici rade, to nije nikakva međunarodna zajednica. Oni gledaju isključivo svoje interese i postupaju samo kada oni sami budu ugroženi. Onda reaguju. Do tada će samo gledati sa strane, analizirati, povremeno upozovarati, poručivati vam da su to sve određeni procesi i očekujući da pobijede progresivne snage. Ali, ne događa se da uvijek pobijede progresivne snage, nego pobjeđuju i one druge. Imamo za to masu primjera kroz istoriju.
VN: Upozoravate na “crnogorsko srpstvo”…
HALILOVIĆ: Ono što u pravom smislu zabrinjava jeste jačanje crnogorskog srpstva. U srpskoj hegemonističkoj ideji Crne Gore Crnogorci su stanovnici teritorijalne jedinice i zajednica kojoj oni ne dopuštaju nacionalnu priznatost. U krajnjem, priznaje se Crna Gora kao država, ali ne kao država Crnogoraca i drugih naroda, već kao srpska država. To je, jednostavno, teritorija na kojoj žive ljudi koje oni zovu Crnogorcima, a vode porijeklo iz stare Crne Gore koja je postojala prije 1878. godine. Iz tog vremena imamo crnogorsko srpstvo u Crnoj Gori čak u vladajućim strukturama… To crnogorsko srpstvo bilo je vrlo izraženo do socijalističke Jugoslavije.
VN: Šta sve možemo da očekujemo u Crnoj Gori narednih mjeseci?
HALILOVIĆ: Napraviću jednu paralelu. Na prvim izborima u tadašnjoj knjaževini Crnoj Gori 1906. godine većina ondašnjih parlamentaraca bila je protiv knjaza Nikole i ta vlast nije mogla da opstane dugo, već su za godinu bili novi izbori. Po svemu sudeći, i ovdje se može očekivati takav rasplet aktuelne situacije s obzirom na heterogenost nove vladajuće strukture. Ali, to se neće dogoditi dok se ne završi novi popis stanovništva.
VN: Znači, popis pa sve ostalo…
HALILOVIĆ: Upravo tako. Cijela politička aktivnost nove vlade biće fokusirana prema popisu i to je nešto što bi moralo da alarmira kompletnu javnost, ne samo crnogorsku, nego znatno širu, kako bi se spriječilo eventualno režiranje najavljenog cilja, da srpsko stanovništvo u Crnoj Gori postane većinsko. Takav scenario bio bi tamnica Crne Gore.
VN: Dakle, čekaju nas velika iskušenja…
HALILOVIĆ: Iskušenja i izazovi čekaju i Crnu Goru i region. U ovom momentu na djelu imamo pokušaj Aleksandra Vučića da obnovi Dušanovo carstvo, da se formira neka nova vrsta nekadašnjeg carstva, ako ne kao jedna država, onda kao konfederacija ili federacija tzv. srpskih država. Pri čemu se pod srpskim državama ne podrazumijeva samo Crna Gora, nego i BiH i Kosovo i dio Makedonije, Hrvatske… To ide vrlo daleko. Korijeni jednog ovakvog višedecenijskog projekta su duboki. To je ideologija koja se decenijama izgrađuje u glavama vladajuće elite u Srbiji. Ne govorim o srpskom narodu u cjelini, nego o vladajućim strukturama srbijanske vlasti.
VN: Upravo na takvu opasnost konstantno upozorava crnogorski predsjednik Milo Đukanović, iako je zbog takvih otvorenih stavova na meti srpskih medija…
HALILOVIĆ: Đukanović je vrlo ozbiljan političar na ovim prostorima. Ja ga smatram među najistaknutijim političkim misliocima i pragmatičarima na prostoru Zapadnog Balkana. Njegova analiza situacije u Crnoj Gori i regionu nakon vaših izbora je apsolutno razložna, smislena i utemeljena na istorijskim i pravno političkim činjenicama. Dešavanja u Crnoj Gori su u stvari neki pokušaj da se kompenzuje gubitak Kosova. Ali, to srpskoj vladajućoj eliti nije dovoljno, već kroz razne ideje stvaranja saveza srpskih država nastavljaju stari Miloševićev projekat – Svi Srbi u jednoj državi. Pri čemu se ne podrazumijavaju samo Srbi pravoslavci, nego i Bošnjaci, katolici, Hrvati, oni koji žive u Vojvodini, Slavoniji…
Dakle, radi se o jednom ozbiljnom projektu i u tom kontekstu vrlo ozbiljno treba razmotriti i ideju “Mini Šengena”.
VN: Zašto u kontekstu obnove Dušanovog carstva pominjete i ideju “Mini Šengena”?
HALILOVIĆ: Zbog toga što se ta ideja vrlo dobro uklapa u šemu velikosrpske politike.To je samo blaga ekonomska, globalistička verzija Dušanovog carstva. Tu nema nikave dileme. Ja sam za to da se sa državama o kojima se govori u tzv. “Mini Šengenu” uspostavi najbliskija moguća saradnja, ali na principu međusobnog dogovaranja, pravljenju sporazuma Crne Gore sa Bosnom, Bosne sa Srbijom, Srbije sa Kosovom, Sjevernom Makedonijom…, a ne da se međusobno potpisuju sporazumi o “Mini Šengenu”. To je nepotrebno.
VN: Šta dalje?
HALILOVIĆ: Region mora shvatiti kakva je opasnost od ideje nove srpske hegemonije, o zajednici srpskih država ili terotorija, o “srpskom svetu”. To čitav region mora da prepozna, ali tome mora i da se usprotivi. To je nešto što proizvodi nemir, mržnju, nemogućnost zajedničkog života, što će proizvesti ponovo rat. Lideri u regionu moraju da shvate, kao što je to odlično prepoznao i shvatio gospodin Đukanović, da ćemo imati novu nestabilnost i rat na ovim prostorima i da zajednički prenesu svoje opravdane strahove nekome izvan ovog regiona koji na ovaj prostor utiče.
VN: Dokle će ići SPC u Crnoj Gori?
HALILOVIĆ: Tu nema kraja. To se već vidi dokle su spremni da idu. Već su pokazali da imaju snagu da dobiju izbore, formiraju vladu, a onda slijedi promjena zakona, politike… To je fundamentalističko, vjersko, religijsko zasnivanje države.
VN: Uporno upozoravate na iskušenja koja nas očekuju naredne godine tokom realizacije popisa stanovništva…
HALILOVIĆ: Crna Gora će imati pravi lom oko popisa stanovništva. Kompletna infrastruktura za popis može biti napravljena preko SPC i prosrpskih partija. Poprilično sam uvjeren da će za popis biti uložen ogroman novac koji će doći sa adresa van Crne Gore. Sumnjam da će biti neke javne kampanje, više će se raditi novcem, tajnom podrškom, odlascima od kuće do kuće… Crna Gora, njena dosadašnja vlast, a vjerujem i dio buduće moraju da alarmiraju i međunarodnu zajednicu kako bi spriječili manipulaciju popisom, odnosno ideologiziranje popisa.
VN: Ima li nešto dobro u čitavoj ovoj priči?
HALILOVIĆ: Dobra je stvar što će nova opozicija u Crnoj Gori biti veoma jaka. To daje veliku nadu da će Crna Gora, bez obzira na sve opasnosti, ostati demokratska država. Ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri će biti efikasna demokratska borba protiv nedemokratskih ideja…
VN: Na šta konkretno mislite?
HALILOVIĆ: Čitam u novinama da se podnose tužbe čak i protiv ljudi koji svoje mišljenje o izborima, situaciji u državi, iskažu na društvenim mrežama. To govori o nagovještaju zabrana elementarnih ljudskih sloboda, a to je sloboda govora i sloboda mišljenja. To je nešto o čemu se u demokratskom svijetu, makar od Francuske revolucije ne postavlja kao pitanje.
Očigledno da je, nažalost, došlo vrijeme da Lovćen, u novim okolnostima, ponovo postane branik crnogorske državnosti u ovom slučaju od srpske države. Biće vrlo intrigantno za mnoge ljude kada kažete da se Crna Gora nekada branila od otomanske, a sada se brani od srbijanske vlasti.
Dan srpskog jedinstva potvrđuje namjere srpske vlasti
VN: Vučić je ustanovio i Dan srpskog jedinstva i zastave…
HALILOVIĆ: I to je događaj koji pokazuje otvorenu namjeru srpskog predsjednika da obnovi Dušanovo carstvo. On čak ne priznaje stare datume koji su se vezivali za srpsko jedinstvo, kao što je Savindan, već pravi nove, njegove datume srpskog naroda u cjelini. Vučić ih objedinjava na novim osnovama, i to pričom o ekonomskom, infrastrukturnom povezivanju takozvanih srpskih država, kojima će Srbija još i da pomaže. Dakle, to je ta priča kojoj za sada samo nedostaje politička forma. Ali, politička forma će se izgraditi vremenom tako što će se formirati stranke koje će se zalagati za ideju političkog objedinjavanja tog prostora. I mi se ponovo vraćamo na ono što smo imali devedesetih godina prošlog vijeka.
Talibanske metode SPC
VN: Srpska crkva ponovo aktuelizuje priču o Njegoševom mauzoleju…
HALILOVIĆ: Pročitao sam da se pominje i rušenje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Zamislite tu psihologiju da neko hoće da ruši spomenik jednog vremena. To su radili talibani, oni su krenuli sa rušenjem svih spomenika neislamske kulture. To je talibanska psihologija i to dodatno govori o tome da je na sceni pravoslavni fundamentalizam.
Građanske partije da shvate da učestvuju u formiranju teokratske države
VN: Kako komentarišete podršku građanskih partija SPC i prosrpskim partijama?
HALILOVIĆ: Ne znam koji su motivi građanskih partija u Crnoj Gori da uđu u koaliciju sa crkvom, da učestvuju u formiranju teokratske vlasti i izgradnji teokratske države, osim ako nije riječ o neiskustvu, naivnosti da je dovoljno samo promijeniti vlast. A nije. SPC u Crnoj Gori onemogućava crnogorskom narodu normalan duhovni i politički razvoj. Najbolji dokaz je da ta crkva, odnosno njihovi politički eksponenti, ne priznaju Crnogorce kao naciju niti njihovu državu. Oni ne vide potrebu da Crnogorci imaju svoju crkvu. Šta će im kad su svi pravoslavci i svetosavci. Ono što mene iznenađuje jeste nezainteresovanost dobrog dijela Crne Gore za obnavljanje crnogorske crkve, odnosno crnogorske autokefalnosti. Gospodin Đukanović, kao istinski autor crnogorske politike i države, odlično zna da bez obnove CPC ne može završiti projekat crnogorske države.
Preporučeno
Vesna Šofranac
