Više izvora našeg lista saopštilo je da je Jokanović službeno obaviješten da hitno dođe u Podgoricu gđe će danas preuzeti rješenje o prestanku radnog odnosa.

Informacija o prestanku angažmana zastavnika Jokanovića u Ministarstvu odbrane, koju Pobjeda ekskluzivno objavljuje, zvanična je potvrda pisanja našeg lista i tvrdnji da se ministarka Olivera Injac tokom svog mandata u više navrata teško ogriješila o propise i procedure u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore.

,,Slučaj Jokanović“ samo je dio bremenitog nasljeđa koje je bivša ministarka ostavila za sobom. Ali joj sada to nasljeđe visi nad glavom, i o njemu će tek biti priče, ne više samo za novine, već za – pravosudne organe.

ONAMO, NAMO…

Pobjeda je pisala da je ministarka odbrane Olivera Injac, 21. januara – samo nekoliko dana prije skupštinskog zasijedanja na kojem je pala Vlada Zdravka Krivokapića – donijela rješenje da se nekadašnji penzionisani zastavnik Miodrag Jokanović – hitno rasporedi u NALT (NATO Advisory and Liaison Team) na Kosovu.

Zastavnik Jokanović je ekspresno, 24. januara, otišao na Kosovo, a ministarka odbrane je mislila da se pravno zaštitila jer je lukavo – prije vlastite smjene – zbrinula svog službenika i čovjeka od ličnog povjerenja, koristeći pravo koje joj omogućava član 3 Zakona o Vojsci da se mogu raspoređivati predstavnici u međunarodnim snagama, bez prethodnog odobrenja Savjeta za odbranu i bezbjednost.

U želji da hitno nađe Jokanoviću angažman neđe van Crne Gore, bivša ministarka je očito smetnula sa uma da će se svi njeni potezi preispitivati.

NEZAKONITO ZAPOŠLJAVANJE

Pobjeda je pisala da je gotovo na startu svog mandata, 16. februara 2021. godine, ministarka Injac rasporedila penzionisanog zastavnika Miodraga Jokanovića na radno mjesto – ovlašćeno službeno lice u Obavještajno-bezbjednosnom direktoratu Ministarstva odbrane. 

Ministarki nije predstavljala prepreku ni činjenica da je Jokanović bio penzioner još od aprila 2019, te da je Rješenjem Fonda PIO od 22. januara 2021. ostvario pravo na – starosnu penziju.

Kada je isposlovala njegov novi radni angažman, kršeći i Zakon o Vojsci Crne Gore i Zakon o radu, tadašnja ministarka odbrane se potrudila da dobro finansijski motiviše svog saradnika, očito osobu od njenog najvećeg povjerenja. Istog dana kada ga je vratila kao penzionera u aktivnu službu, Injac je potpisala rješenja kojim se Jokanoviću utvrđuje osnovna zarada, ali i specijalni dodatak od 10 odsto, kao i rješenje o uvećanju zarade za 30 odsto. Još i staž sa uvećanim trajanjem, mada je već bio – penzioner!

Zbog niza nezakonitosti, nekadašnji direktor Direktorata za ljudske resurse Mihailo Volkov podnio je 23. marta prošle godine krivičnu prijavu protiv ministarke Injac tereteći je za zloupotrebu položaja.

Uzaludno upozorenje: ministarka Olivera Injac je nastavila da se ponaša po principu ,,Ministarstvo – to sam ja“ pa je uzrokovala još niz afera, počev od nezakonitog i neustavnog zapošljavanja pukovnika Veljka Mališića.

Kao aktivnog oficira Vojske Crne Gore Mališića je Injac imenovala za državnog sekretara, bez prethodne odluke Savjeta za odbranu koji, po zakonima i Ustavu, jedini može da odlučuje o raspoređivanju oficira.

Na pisanje Pobjede, Ministarstvo odbrane je junački ćutalo. Ali se to ćutanje nije isplatilo: 13. aprila prošle godine Mihailo Volkov je Specijalnom državnom tužilaštvu podnio još jednu krivičnu prijavu protiv ministarke odbrane Olivere Injac, tereteći je opet za zloupotrebu položaja prilikom postavljenja pukovnika Veljka Mališića.

U međuvremenu, nakon pisanja Pobjede, Mališić je sam podnio ostavku i raspoređen je na drugo mjesto.

AFERA ZA AFEROM 

Optužbe za nezakonito zapošljavanje, koje su imale za posljedicu podnošenje dvije krivične prijave, samo su dio afera u Ministarstvu odbrane.

Niz spornih poteza ministarka Injac povukla je u namjeri da ,,reorganizuje“ Obavještajno-bezbjednosni direktorat, centar za prikupljanje i razmjenu svih klasifikovanih podataka saradnje sa NATO.

Imenovanje majora Radula Čovića i Ivice Simonovića na rukovodeća mjesta u OBD-u, bez ozbiljnih bezbjednosnih provjera – koje bi eliminisale makar majora Čovića zbog kompromitacije tajnih podataka NATO – teško se može ocijeniti kao nesnalaženje neiskusne ministarke. Tim prije što je ministarka Injac tada imala jasno upozorenje od vršioca dužnosti direktora OBD-a Aleksandra Šaranovića, iskusnog obavještajca sa značajnim konekcijama u bezbjednosnim strukturama Alijanse.

To što je Šaranović pokušao da se ,,miješa u svoj posao“ okarakterisano je kao veliki njegov grijeh, pa je uslijedila odmazda: Šaranoviću je 12. marta prošle godine državna sekretarka Sandra Bulatović naredila pod prijetnjom vojne policije (!) da napušti kancelariju i kasnije zabranila ulaz u zgradu Ministarstva odbrane u Ulici Jovana Tomaševića. Šaranović je smijenjen – ekspresno.

Niko iz tadašnje Vlade nije reagovao, nije se čak pitanje potezalo na redovnim sjednicama Krivokapićevog kabineta.

Ubrzo se pokazalo da je sistem urušen, a ugled vojske srozan. Osim vanredne inspekcije obavještajnih NATO eksperata iz sektora bezbjednosti (NOS), počela su zvaničnim kanalima da pristižu brojna pitanja iz Brisela, ali i iz obavještajnih krugova velikih zapadnih sila.

PRIJAVA ZA PRIJAVOM 

Ni tu nije bio kraj: uslijedile su nove krivične prijave.

Treća krivična prijava vezana je za ,,aferu kadeti“ o kojoj je Pobjeda iscrpno pisala. I u kojoj je ministarka Injac pokazala nemilosrdnost, ali i želju da, zarad lične koristi, ugrozi karijeru jednog mladog momka, Marka Mitrovića, koji se prijavio za vazduhoplovnu akademiju u Grčkoj.

I o tome je Pobjeda iscrpno pisala: da je ministarka odbrane, svjesno kršeći uslove javnog oglasa, ignorišući odluke nadležnih komisija ministarstva, izigravajući zakonske procedure, opstruirala odlazak kadeta Mitrovića na školovanje za pilota. Jedini ,,grijeh“ mladog kadeta ogledao se u tome što je – sin specijalne tužiteljke Lidije Mitrović, kojoj je u zadatak dato da ispita osnovanost krivičnih prijava Mihaila Volkova!

Potom je, oktobra prošle godine, i potpukovnik Vojske Crne Gore Igor Knežević podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu zbog protivzakonitog određivanja oficira za usavršavanje na Kraljevskom koledžu za odbrambene studije u Londonu, uz optužbu da je lično i profesionalno diskriminisan.

NAPLATA ,,GRIJEHOVA“

Dok je bila član Vlade, Olivera Injac je bila zaštićena imunitetom, drsko se nije odazivala na pozive Odbora za odbranu i bezbjednost. Sada su stvari drugačije i računi lagano stižu na naplatu. 

Da li je ministarka Injac radila po nekoj tajnoj agendi, je li sve bilo plod nesnalaženja, loših informacija koje je dobila od svog tima, možda je sada manje bitno. Sistem u Ministarstvu odbrane je debelo urušen i novi ministar Raško Konjević će imati mnogo posla da povrati ne samo poljuljano povjerenje zapadnih partnera u crnogorski sistem odbrane i bezbjednosti, već da gradi urušeni ugled Ministarstva odbrane i, posredno, Vojske Crne Gore.

A Olivera Injac? Priču je započela nezakonitim zapošljavanjem zastavnika Jokanovića, na početku mandata. Teško da će se na tome završiti…