Video
Perović naglašava da se protiv slobodne i nezavisne Crne Gore juriša u šest kolona, a da prvu najorganizovaniju i najopakiju čini svještenstvo SPC. “Za njom stupa druga kolona, sastavljena od pročetničkih političkih partija u Crnoj Gori (Demokratski front, Demokrate i Socijalistička narodna partija). Prislužuju joj “građanski” trabanti (URA, Demos i Ujedinjena CG), kaže Perović.
Komentarišući dešavanja u Budvi, gost Vikend novina bez uvijanja, u svom maniru, poručuje da je Budva ovih dana bila poligon pokazne vježbe kojom je četništvo “uvježbavalo kako bi osvojilo i lagumalo Crnu Goru”
“Dobro je što je vježba bila javna, jer je dala priliku crnogorskoj i međunarodnoj javnosti da vidi kako bi izgledala Crna Gora da je se dokopaju četnici”, naglašava Perović, poručujući da država ne smije dozvoliti da joj policajci budu glineni golubovi na meti četničkih i drugih huligana.
Ponovo su aktuelne litije, ponovo slušamo političke govore popova Srpske pravoslavne crkve na protestima na kojima se građani “spontano okupljaju”, gledamo popove na čelu protesta u Budvi?!
PEROVIĆ: “Litijama” se Srpska pravoslavna crkva kreće od klerikalizma prema klerofašizmu. Suprotno modernoj sekularističkoj ideji o odvojenosti crkve od države, SPC slijedi ideologiju klerikalizma. Po njoj, svještenstvo treba da se nametne državi i društvu kao vrhovni autoritet koji bi određivao sve bitne političke, kulturne i ekonomske oblike tokova života. Svještenstvo SPC hoće po svojoj mjeri da ustroji cjelokupni život crnogorskog društva. Zna ono da Crna Gora ne bi prihvatila teokratsko političko uređenje. Na lukav način ono pokušava ukorijeniti “svetosavsku” verziju sakerdotalizma, s idejom opšte prevlasti svještenstva u društvu. Duhom klerikalizma SPC sve naglašenije napada pojedine političke partije, medije, nevladine organizacije, organizovanu i neorganizovanu mladež itd.
Na osnovu čega tvrdite da je SPC na putu prema klerikalnom fašizmu?
PEROVIĆ: Kao i mnoge vjerske zajednice u svijetu, SPC sanja i pokušava ostvariti klerikalističke snove. Međutim, ona zna da se njeni snovi ne mogu ostvariti u građanskom društvu zapadnog oblika. Budući da joj je antikomunizam imanentan, koliko i antiatlantizam, Srpska pravoslavna crkva zakonomjerno se sve više i sve upornije okreće “ispovijedanju” ideologije četništva.
U svojoj knjizi “Filozofija politike” izložio samteorijsko-filozofske osnove interpretacije nacifašizma, dokazujući da je četništvo u bitnim obilježjima jedan tip fašizma! Izrastajući iz humusa klerikalizma, četništvo je usmjerilo Srpsku pravoslavnu crkvu prema j ednom od klasičnih oblika ideologij e klerikalnog fašizma pod imenom svetosavlja.
Između dva svjetska rata, ono je rođeno kao čedo iz “braka” velimirovićevske i j ustino vske “teologije” s ultranacionalizmom Srpskog književnog kluba Slobodana Jovanovića. Danas je Molj evićev četnički program iz 1941. godine primljen kao “akcioni program” SPC. Njeni današnji stavovi o Crnoj Gori i Crnogorcima samo su “kreativna” interpretacija Moljevićevog programa.
U “Mitropoliji cmogorsko-primorskoj” ovaj je “program” inoviran sljedećim elementima: “ispovijedanjem” strategije opravdavanja zločina u ime svoje nacije i vjere, slavljenjem i posvećivanjem zločinaca u ime “nacionalne stvari”, ultranacionalizmom, ksenofobijom, seksizmom, širenjem laži o “ugroženosti srpstva i pravoslavlj a”, teškim istorijskim revizionizmom, izmišljanj em “vlastite” tradicije i prisvajanjem djelova ili cjeline tuđega nacionalnog, kulturnog i sakralnog identiteta, postuliranjem jedinstva svjetovne i duhovne vlasti (simfonija), militarističkom ideologijom eliminacije Drugoga etc.
Treba li tražiti uvjerljiviji dokaz da SPC tone u glib klerofašizma od činj enice da j e svoj im svecima pridodala nekoliko patoloških zlikovaca iz Drugog svjetskog rata. Jednome je nadimak bio Maca, jer je macom ubijao nevinu nejač! Danas SPC drži Macinu macu nad Crnom Gorom!
Vidimo ljekare koji otvoreno brane litije i šetaju za popovima, poručujući da “s vj erom u Boga brane tradiciju i pravdu”, dok Amfilohiju ruku ljube i poj edini univerzitetski profesori. Kako Vi vidite aktuelna desa,
vanja u Crnoj Gori?
Protiv slobodne i nezavisne Crne Gore juriša se u šest kolona. Prvu, najorganizovaniju i najopakiju kolonu čini svještenstvo SPC. Za njom stupa druga kolona, sastavljena od pročetničkih političkih partija u Crnoj Gori (Demokratski front, Demokrate i Socijalistička narodna partija). Prislužuju joj “građanski” trabanti (URA, Demos i Ujedinjena CG). Treću kolonu formiraju spoljašnji politički činioci. U njoj, istim korakom maršira oficijelna vlast države Srbije, najveći dio njene političke opozicijeivećinamedija.
Prislužuje im ruski činilac. Četvrti red streljačkog stroja čine spoljašnji i unutrašnji organizatori i nosioci specij alnog rata protiv Crne Gore. U petu kolonu sljegla se šarena vojska “nezavisnih” medija u Crnoj Gori (Vijesti, Dan, Monitor, TV Vijesti, Svetigora, Srpski radio, Elmag, portali In4s, Borba itd.). Šestu čine grantojedi. Ona okuplja brojne “nevladine” organizacije sa zadatkom permanentnog opanjkavanj a svega što održava i snaži suverenu Crnu Goru.
Napokon, ovoj duboko ešaloniranoj četničkoj vojsci počela se priključivati sedma kolona. Na brzinu je skra pljena od tzv. intelektualaca (univerzitetskih profesora i ljekara). Ovi umovi nijesu svjesni da podržavaju klerofašizam. Nijesu ni svjesni da su krenuli za onima koji Crnu Goru vraćaju iz stanja civilizovanosti u prethrišćansko varvarstvo. Ovi humanisti skočili su da pripomognu da Macina maca nad Crnom Gorom dobije što snažniji zamah!
U jednom ranijem intervjuu Dnevnim novinama rekli ste da je potreban novi savez istinski patriotskih snaga u Crnoj Gori čija bi ideološka okosnica, na svim političkim i intelektualnim nivoima, morala biti stalna radikalna kritika velikosrpskog nacionalizma.Ali tog saveza nema. Zašto?Ko bi trebalo da bude pokretač takvog jednog saveza?
Prema mjeri napada na suverenu Crnu Goru mora se postavljati širina i snaga njene odbrane. Do sada je odbranu predvodila vladajuća politička nomenklatura, prije svega štiteći sebe i svoje političke i ekonomske interese. Liše pojedinaca, koji su godinama predvodili politički suverenizam, ona je svojom uskogrudošću i političkom kratkovidošću pred totalnim napadom velikosrpstva na Crnu Goru koji traje tri decenije ostavljala potpuno nezaštićenim ogromni društveni prostor. Na njemu su se nesmetano ukorjenjivali velokosrpstvo i svetosavlje!
U tom se periodu odnjivilo cijelo jedno pokoljenje vaspitavano na anticrnogorstvu! Bolno otrežnjenje je došlo sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Čini se daje nomenklatura počela pomalo shvatati da na duže staze ni vlastite parcijalne interese neće moći odbraniti ako ne počne kreirati i provoditi smišljenu strategiju odbrane cjeline društvenog prostora Crne Gore od velikosrpskog nacionalizma.
Za provođenje te strategije ona može imati samo jednog saveznika. Taj saveznik su istinske patriotske snage Crne Gore. Od referenduma do danas, nomeklatura ih je ignorisala i potiskivala, držeći ih podalje od svakog društvenog uticaja. Štaviše, stigmatizovala ih je kao nosioce “crnogorskog nacionalizma”. Došlo je vrijeme, izgleda, da je opšta crnogorska kuća “ostala na Mrzana”!
Podsjetiću ponovo na Vaše riječi: Ako bude volje i pameti kod onih koji imaju odlučujuću društvenu moć, fenomen litija može biti spasonosan za crnogorsku suverenističku ideju. U protivnom, on će je uništiti”. Šta biste danas poručili? Prepoznajete li u potezima vlasti i djelovanju institucija odlučnost da riješi vjersko pitanje, odnosno ne odstupi od primjene Zakona?
“Litije” su pokazale sve tačke političkih bolesti crnogorskog društva. Jasna je njihova anamneza. Ona otvara mučno pitanje: Nije li vladajuća politička nomenklatura, s pobjedom na Referendumu, potrošila cijeli svoj potencijal potreban za izgradnju stabilnog i uređenog društva. Da li je referendumska pobjeda suverenizma ono najviše što je ona mogla postići? Ako se izuzme vanjska politika u stvarima bitnih elemenata unutrašnje politike ova nomenklatura se ponašala prema sloganu: Ne može nam niko ništa! Ona je na pola puta odustala od strategije jezičke politike.
Umjesto kulturne politike, narodu je ponudila turbo-folk i “pink kulturu”, obogaćenu turskim serijama i budvanskim “grad-teatrima”. Umjesto naučne politike, koj a bi afirmisala ozbiljna naučna istraživanja crnogorskog identiteta u cjelini, pučanstvu je ponuđeno fasciniranje prostote s nedostižnim uzorima zapadnih prirodnih nauka, posebice fizike. Umjesto medijske politike, stvoren je finansijski zaštićeni zvjerinjak u kome se dobro snalazi samo “likvidatorski žurnalizam” kao apsolutna mentalna trovačnica Crne Gore.
Napokon, dok se Amfilohije duhovno, materijalno, srpstvujušće i katastarski ukorjenjivao, propuštena je decenija i po da se počne stvarati nekakva vjerska politika. Ako bi se ova radikalna kritika shvatila i prihvatila kako treba, crnogorski suverenizam mogao bi dobiti novi moćni impuls. U protivnom, doživjeće teži i bolniji slom nego 1918. godine.
Kako vidite dešavanja u Budvi? Predstavnici Demokrata i Demokratskog fronta kažu da neće “odstupiti ni milimetar” i da neće “dati Budvu ni po koju cijenu”. .. Mogu li se dešavanja u Budvi posmatrati i kao svojevrsni eksperiment opozicije koji bi se, ako upali, mogao primijeniti i na državnom nivou?
Budva je ovih dana bila poligon pokazne vježbe kojom je četništvo na potpuno ogoljen način bukanjem i vrijeđanjem, kršima i “junačkim” zalijetanjima uvježbavalo kako bi osvojilo i lagumalo Crnu Goru. Dobro je što je vježba bila javna, jer je dala priliku crnogorskoj i međunarodnoj javnosti da vidi kako bi izgledala Crna Gora da je se dokopaju četnici.
POLICAJCI NE SMIJU DA BUDU GLINENI GOLUBOVI NA METI ČETNIČKIH I HULIGANA
U Crnoj Gori prisustvujemo otvorenom pozivu na linč policajaca. Poziv dolazi i od strane jednog sveštenog lica SPC, koje preko društvenih mreža i portala In4S uči građane šta da rade na “razotkrivanju” policajaca koji su angažovani na sprečavanju nasilja u Budvi. Sve to je praćeno fotografijama policajaca sa kojima se treba obračunati. Kako ovo komentarišete?
Od 1998. godine do danas, svaki put kad se odlučno ispriječila pred onima koji su šćeli onemogućiti crnogorski suverenistički put, na crnogorsku policiju dizala se silna otrovna graja. Policija je ocrnjivana na sve moguće načine. I stalno se u pozadini “skandalizatora” koji ruže policiju nalazila jedna te ista namjera. Oni su svojom grajom šćeli potpuno vezati ruke policiji.
Tako su mislili razoružati suverenu Crnu Goru, da bi s njom činili što im je volja. Krajnje je glupo i licemjerno od tzv. “građanski” nastrojenih persona kada traže dlaku u jajetu u postupcima policajaca na mjestima na kojima, čak i doslovno, mogu pucati mozgovi. Ako misli da sačuva samu sebe, država permanentno mora čuvati policiju kao prvi ešalon vlastite odbrane. Nijedna ozbiljna država ne smije dozvoliti da joj policajci budu glineni golubovi na meti četničkih i drugih huligana. Ne smije dozvoliti ni da jurisprudencija olako poništava teški i opasni rad policije na terenu.
NEMA VJERE U SRBIJU
Završeni su izbori u Srbiji. Kojim putem će poći Srbija? Šta se može očekivati na relaciji Podgorica Beograd?
PEROVIĆ: Sva je prilika, više od 50 posto birača nije izašlo na izbore. Koristeći se svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, agresivna manjina bez teškoća je pobijedila na izborima. Tako je pokazala da će Srbiju i dalje
gurati niz radikalski žljeb u opšte propadanje svih društvenih sfera, u siromaštvo i sukobe s komšijama. Kao i do sada, ne može se vjerovati u otopljavanje političkih odnosa Podgorice i Beograda. Naprotiv, Beograd će nastaviti da se miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Nadajmo se da će Podgorica umjeti i smjeti odgovoriti na adekvatan način!
UZALUD SRPSKO LOBIRANJE PROTIV CRNE GORE U AMERICI
U lobiranje protiv Crne Gore i Zakona o slobodi vjeroispovijesti u SAD vrlo aktivno se uključila i Konferencija srpsko-američkog liderstva. Eksploatisanjem vjerskih sloboda koje su u srži američke demokratije pokušava se uticati i na američko javno mnjenje. Ta stranica se uređuje iz SAD i Rusije. Vaš komentar?
Preporučeno
Po sredstvima se odgonetaju ciljevi! Dobro se mahom služi dobrim sredstvima, zlo svim sredstvima! Beskrajan je okean laži koji je od Garašanina do naših dana stvaran u velikosrpskim propagandnim i specijalno-ratovskim štabovima protiv Crne Gore i Crnogoraca. Primjer koji navodite podsetio je kako se velikosrpskim kanalima lobiralo da crnogorski jezik ne dobije međunarodni jezički kod u Kongresnoj bibilioteci u Vašingtonu. Lobiranje koje se koristi teškim lažima može biti opasno za onoga protiv koga se lobira samo ako onaj kod koga se lobira ima interes na “našedne” na takve laži. Ipak, političke akcije Crne Gore u Americi dovoljno su jake da im ni mnogo pametnije, vještije i uvjerljivije lobirajuće laganje ne može ozbiljno naškoditi.
