U političkim vodama zabilježeni su slučajevi izloženosti govoru mržnje, seksizmu, mizoginim pokušajima diskreditacije, udarima na dostojanstvo.

Tako se, samo u posljednje tri godine, sa teškim uvredama zbog trudnoće suočila poslanica Aleksandra Vuković Kuč, vulgarnim karikaturama bivša ministarka Vesna Bratić, komentarima na činjenicu da nema djecu bivša ministarka Dragica Sekulić…

Ipak, najizraženiji slučajevi seksizma, mizoginije i ekstremnog govora mržnje ispoljeni su prema bivšoj poslanici i liderki opozicione Socijaldemokratske partije i kandidatkinji na predsjedničkim izborima 2018. i 2023. godine – Draginji Vuksanović Stanković.

Zbog oštrih nastupa u crnogorskom parlamentu, gdje je uglavnom kritikovala ideologiju srpskog nacionalizma, bila je na meti nepoznatih osoba koje su joj prijetile preko društvenih mreža, upućujući joj teške uvrede na račun izgleda.

Zbog ozbiljnosti prijetnji i procjene da joj je život ugrožen, Vuksanović Stanković godinu je imala policijsko obezbjeđenje 24 sata.

“Četiri policijska službenika su obezbjeđivala moj život. Gdje god bih krenula, išli su sa mnom. Svakako im dugujem veliku zahvalnost za to što su me štitili”, kaže Vuksanović Stanković za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Naravno, dodaje, “policijska zaštita me nije štitila od seksizama koji su se konstantno prožimali putem mreža”.

Kao žena i političarka s najtežim uvredama, uključujući prijetnje smrću, suočila se uoči usvajanja Temeljnog ugovora Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Kritikujući taj ugovor, ona je SPC označila okupatorskom tvorevinom, koja želi da Srbiji ustupi trećinu crnogorske teritorije.

Zbog brutalnih uvreda na njen račun više puta su pokretane krivične prijave.

“Često sam se sretala sa onima koji su me vrijeđali. Jednom sam čovjeku, koji mi je teške gadosti na društvenim mrežama uputio rekla – u oči mi kažite to što ste mi poručili. Pognuo je glavu i ćutao. Tu sam shvatila kakve su to kukavice, jake samo iza profila na mrežama.”

On, kao i ostali kažnjen je sa oko 350-400 eura.

“Toliko o našoj kaznenoj politici”, prokomentarisala je Vuksanović Stanković.

Nakon uvreda, prijetnji i neuspjeha na predsjedničkim izborima marta prošle godine, na deceniju i po dugu karijeru stavila je tačku i povukla se iz političkog života.

Posvetila se profesorskoj karijeri na Univerzitetu Crne Gore.

Ali, tu nije bio kraj napadima.

“Tad je kulminiralo. Izašla je knjiga radikala Vojislava Šešelja, naslova poznatog ne samo u Crnoj Gori već regionu. Ali nisam se na to osvrtala. Svaki muškarac, koji na bilo koji način zlostavlja ženu, je u potpunost, i fizički i psihički, impotentan.”

Majka je hrabrila, otac uglavnom ćutao.

“Bilo mi je teško jer je otac morao da gleda, čita, silne uvrede i gadosti. Čovjek od 84 godine, tradicionalni Crnogorac. Nije mu bilo svejedno, naravno. Znala sam da se sjekira. Dok je patio, poručivao mi je da se ne obazirem.”

Okupirala se obavezama i to je, kako kaže, uz podršku porodice, bio njen odbrambeni mehanizam.

“Ćerka mi je govorila ‘pusti ih neka pričaju, mi znamo šta je istina’. Sada je fokusirana da završi fakultet. Navodi i da ne može da trpi silnu dvoličnost i da budućnost ne vidi u Crnoj Gori.”

Vuksanović Stanković nema dilemu šta je pozadina svih napada.

“Htjeli su da se uplašim, povučem, ali i da se zapitam – vrijedi li silna borba za Crnu Goru i zašto se drugi ne bore tako? Mislila sam da mi to, kao poslanici, pripada – da istrpim više nego drugi”.

Zbog izjava o Republici Srpskoj bila u opasnosti

Početkom 2023. godine Draginja Vuksanović Stanković je proglašena za nepoželjnu osobu u Republici Srpskoj zbog izjave da taj bosanskohercegovački nikada neće postati država jer je nastao na genocidu u Srebrenici.

“Prošle godine, dok sam išla za Sarajevo, četiri vozila su me osiguravala – dva crnogorske policije a dva federalne policije Bosne i Hercegovine. Situacija je bila toliko opasna da sam prešla u vozilo ambasade kako bi bilo bezbjednije. Policija mi je tada rekla da moraju da mijenjaju rutu, da će voziti 200 na sat, iako je put bio loš”.

Navodi da su joj, nakon povratka u Crnu Goru, potvrdili da joj je život bio ozbiljno ugrožen.

“Za života mi više nema odlaska u Sarajevo. Čak kad bih odlučila avionom da odem, aerodrom je na teritoriji Republike Srpske. Mogli bi da me uhapse a onda ko zna šta bi sa mnom bilo.”

‘Kad politička porodica okrene leđa’

Dok je bila suočena sa seksizmom i napadima, u vrijeme kada je policija brinula o njenom životu, doživjela je još jedan, kako kaže, najteži udarac.

“Umjesto da me podrže, ljudi iz moje stranke su mi radili iza leđa. Nečinjenjem su htjeli da mi oslabe predsjednički izborni rezultat kako bi me na sljedećim, parlamentarnim, potpuno izbacili.”

Ona je na predsjedničkim izborima osvojila nešto preko deset hiljada glasova.

Njena partija je, kaže Vuksanović Stanković, pokazala da se u Crnoj Gori ne toleriše dominantna žena u politici, koja ima toliku podršku javnosti.

“A muškarci su takvi, misle da sve znaju bolje.”

Nakon svega, Vuksanović Stanković je sigurna da neće osnivati novu stranku.

“Dala sam se previše, uzela mnogo od sebe i porodice. Izlaskom iz politike vratila sam se sebi.”

U Socijaldemokratskoj partiji nisu željeli da komentarišu ove optužbe.

‘Problem – nesankcionisanje nasilja nad ženama’

Negativno iskustvo na mrežama, samo zato jer je žena, imala je i Sofija Kirsanov, studentkinja politikologije i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Crne Gore.

Sofija stažira u skupštinskom Odboru za rodnu ravnopravnost i kako kaže, ne može, bez politike.

Mizoginu mašineriju na mrežama osjetila je, kaže za RSE, “na svojoj koži”.

“Nakon izraženog stava o nekim temama, nevezanim za politiku, negativno se komentarisalo moje porijeklo, šminka, frizura, moj izgled. Upućivali su mi vulgarne, seksističke i objektivizirajuće uvrede.”

Kako navodi, niko od tih anonimnih profila nije komentarisao sadržaj izrečenog.

“Već mene kao ženu koja je taj sadržaj kreirala ili plasirala.”

Dio problema vidi u nesankcionisanju nasilja nad ženama u politici.

“Ako sankcija izostane, što je epilog ogromne većine slučajeva u Crnoj Gori, ono će se percipirati kao dozvoljeno. Time normalizujemo nasilje nad ženama.”

Reakcije na te situacije su, smatra, dvojake.

Žene koje procjenjuju da imaju snage da istrpe nasilje odustaju od adresiranja problema neefikasnim institucijama dok, dodaje ona, druge koje ne žele da se sa njim suočavaju, izbjegavaju mjesta odlučivanja i vidljivosti, iako imaju kompetencije.

“Sposobne, osviješćene mlade žene će se radije opredijeliti da budu poštovane u inostranstvu nego da budu zastrašivane i omalovažavane u crnogorskoj politici.”

Ovo smanjuje i kvalitet političke scene u Crnoj Gori, jer se mlade žene koje bi potencijalno bile izuzetne političarke plaše onoga što bi uslijedilo ako bi javno eksponirale stavove kaže Kirsanov.

A da su izlivi mizognije, seksizma i rodno zasnovanog govora mržnje usmjereni na obeshrabrivanje žena od namjere da zakorače u javnu sferu smatra ekspertkinja za rodnu ravnopravnost u UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj) Marija Blagojević.

“Svemu pogoduje to što u Crnoj Gori preovladava mišljenje da je politika primarno ‘muški posao’ i da je ulazak žena u javnu sferu prihvatljiv samo ako ne remeti ispunjavanje tradicionalnih rodnih uloga”, kaže za RSE.

Blagojević poručuje da je potrebna zakonska regulativa kako bi se osnažilo učešće žena u politici.

“I koja bi sankcionisala rodno zasnovan govor mržnje, seksizam i mizoginiju u svim sferama, uključujući i politiku”.

Istraživanje o nasilju nad ženama u politici koje je ova organizacija sprovela 2021. godine pokazalo je da je devet od 10 političarki u Crnoj Gori iskusilo neku vrstu diskriminacije, a čak sedam od 10 neku vrstu nasilja.