Video
Iako zakon omogućava da počinioci budu kažnjeni od jedne do deset godina zatvora, sudije rijetko koriste date mogućnosti pa je prosječna kazna – tri godine.
– Sudije često korsite upitne metode, uključujući i forsiranje sučeljavanja žrtve i napadača, kako bi ispitali kredibilnost žrtve – piše u Izvještaju.
Nevladine organizacije izrazile su zabrinutost za sigurnost sudnica u kojima su žrtve često bile prisiljene da se sretnu sa zlostavljačima. NVO Sigurna ženska kuća u više je navrata prijavila da su počinitelji fizički napali žrtve porodičnog nasilja u sudnici tokom suđenja i to pred sudijama.
Atmosfera nekažnjivosti
U dokumentu Stejt departmenta se navode podaci NVO koji govore da su žrtve porodičnog nasija i dalje imale poteškoća s procesuiranjem njihovih slučajeva u pravosudnom sistemu i da se time promovisala atmosfera nekažnjivosti za zlostavljače.
– Ovaj problem dodatno su pogoršala dodatna ograničenja za tužioce i sudove zbog pandemije kovid-19. U nekim je slučajevima policija brzo odbacila optužbe za porodično nasilje, posebno za mlade parove, ističući da će se problemi s vremenom riješiti – istaknuto je u Izvještaju.
Žrtve su, nakon suđenja, iako bi bilo presuđeno u njihovu korist, smatrale da su izrečene kazne počiniteljima bile blage i da su dominirale uslovne i novčane kazne.
– Duga suđenja, ekonomska zavisnost, društvene norme i nedostatak alternativnog smještaja često su prisiljavali žrtve i nasilnike da nastave da žive zajedno – navodi se u dokumentu.
Čuvanje ugleda
Kada se govori o reakciji policije na porodično nasilje, i ona je ocijenjena kao blaga, a naglašeno je da policajci često savjetuju žene da ,,oproste“ svojim napadačima ili da ,,ne naškode njihovim (napadačevim) izgledima za posao“.
Slučajevi koji su uključivali počinitelje koji su bili javni službenici – takođe su ostali problematični.
Prema nevladinim organizacijama, socijalni centri povećavaju aktivnosti da zadrže žrtvu i zlostavljača zajedno kako bi sačuvali porodicu, pa im daju kratkoročnu novčanu pomoć za stanarinu – radije nego da žrtve smještaju u licencirana skloništa i pružaju im drugu potrebnu podršku, uključujući psihološku i pravnu pomoć.
Pomenut je i slučaj od 30. septembra 2021. godine kada je 19-godišnjakinju ubio vanbračni suprug, koji je takođe teško povrijedio njenog oca. Suprug se poslije tih krivičnih djela predao policiji, ali nakon što su građani u Tuzima protestovali kako bi iskazali podršku porodici žrtve, podstakli vlasti na istragu i uputili poziv da se slično ne bi više dogodilo. Žrtva je prethodno u avgustu podnijela prijavu protiv svog supruga, od kojeg se rastala zbog stalnog maltretiranja i prijetnji. Kao odgovor policija je podnijela prijavu protiv muškarca zbog prijetnji supruzi. Osnovno tužilaštvo u Podgorici, međutim, utvrdilo je da nema obilježja krivičnog djela, te je predmet uputilo Prekršajnom sudu, koji je osumnjičenog oslobodio optužbe.
Još jedan slučaj, od 21. oktobra 2021. godine kada je muž u porodičnoj kući u Petnjici ubio suprugu, a potom izvršio samoubistvo. Prema policiji, u incidentu je teško povrijeđena njihova 15-godišnja kćerka.
– Mjesec dana kasnije, ministar unutrašnjih poslova priznao je propuste policijskih službenika u ovom slučaju. Ministar je objasnio da je žrtvin sin mjesecima prije ubistva Centru za socijalni rad prijavio incident nasilja nad njegovim roditeljima, koji je centar proslijedio policiji. Uprkos tome, policija nije posjetila mjesto incidenta, već je umjesto toga odlučila da obavi telefonski razgovor s mužem bez razgovora sa ženom ili djecom. Na osnovu ovog razgovora policija je zaključila da nema razloga za izlazak na mjesto događaja te je situacija mirna – piše u Izvještaju Stejt departmenta.
Slučaj je bio zatvoren sve dok se ubistvo nije dogodilo nekoliko mjeseci kasnije.
U izvještaju je istaknuto pomilovanje Tomaša Boškovića, koje je potpisao predsjednik Milo Đukanović.
Bošković je u junu osuđen na 30 dana zatvora jer je tri godine nezakonito sprečavao svoju bivšu suprugu da viđa maloljetnu djecu. Bivša supruga bila je žrtva porodičnog nasilja. Predsjednik je potpisao pomilovanje prema mišljenju šefova Ministarstva pravde i ljudskih prava i ministra unutrašnjih poslova. Na to su oštro reagovale NVO koje se bave ljudskim pravima, jer je Bošković, prema njihovim riječima, kontinuirano zloupotrebljavao roditeljska prava, nije poštovao zakon i sudske odluke te da je radio protiv interese svoje djece tako što im nije dopuštao kontakt s majkom tri godine.
NVO su istakle, kako piše u Izvještaju, da je ovom odlukom predsjednik podstakao na nezakonito ponašanje i nepoštovanje sudskih odluka na štetu djece i obeshrabrila sve roditelje koji se bore da kontaktiraju sa svojom djecom prema sudskim odlukama. Navedeno je da je ovim činom Vlada počinila nečuvenu institucionalnu diskriminaciju žena i djece koji su žrtve nasilja te prekršila pravno obavezujuće međunarodne standarde, prvenstveno standarde Konvencije o pravima djeteta i
Istanbulsku konvenciju.
Slaba reakcija sistema
Nasilje u porodici je ostao trajan i čest problem, navodi se u dokumentu. Zakon dopušta žrtvama da dobiju zabranu prilaska za zlostavljače, a ukoliko žive zajedno, vlasti mogu ukloniti zlostavljača iz imovine, bez obzira na vlasnička prava.
Istaknuto je i da se povećao broj slučajeva nasilja u porodici tokom epidemije korona virusa, jer su žene i zlostavljači provodili više vremena zajedno te da je to ozbiljan problem u svim zajednicama.
Prema NVO i zaključcima ombudsmana, žene koje su preživjele porodično nasilje često su se žalile da državni centri za socijalnu pomoć ne reaguju adekvatno na njihove pozive za pomoć, te da državne institucije nijesu pružile fizičku zaštitu preživjelima.
Diskriminisana i od policije
Godine 2020. lokalne nevladine organizacije izvijestile su o slučaju u kojem je policija u Nikšiću odbila da prihvati žalbu i poziv u pomoć Romkinje koja je preživjela porodično nasilje i zatražila pomoć u policijskoj stanici, uprkos tome što je bila u pratnji radnika na slučaju iz NVO Centar za romske inicijative. Ona je žrtva trgovine ljudima koja je ilegalno ušla u zemlju 2019. godine.
– Nakon što je pobjegla iz prisilnog braka na Kosovu, bila je prisiljena da se uda za muškarca u Baru, a zatim za muškarca u Herceg Novom. Tokom oba braka, preživjela se suočila s porodičnim nasiljem, uključujući oduzimanje ličnih dokumenata. Nakon što je pobjegla kod poznanika u Nikšić, suočila se s pokušajem silovanja od strane porodičnog prijatelja. Dok je bila u Nikšiću, preživjelu je Centar za romske inicijative savjetovao da podnese prijavu policiji zbog zlostavljanja. Budući da je žrtva bila sa Kosova, policija je odbila da djeluje bez prethodnog odobrenja zdravstvenog inspektora zbog ograničenja mjera usljed kovida-19. Inspektor je od preživjele i od radnika NVO zahtijevao da se samoizoluju. Kako nije imala gdje, žrtva je sa bebom noć provela ispred policijske stanice, nakon čega se vratila svom nasilniku jer je rizikovala kaznenu prijavu zbog kršenja zdravstvenih mjera – zabrinjavajući je opis diskriminacije opisan u Izvještaju Stejt departmenta.
Vlasti su slučaj istražile kao trgovinu ljudima, a ne kao porodično nasilje. Viši sud u Podgorici procesuirao je jednog muškarca zbog trgovine ljudima u vezi sa ovim slučajem.
Pravo na imovinu i rad
Iako zakon predviđa isti pravni status i prava za žene kao i za muškarce, u dokumentu se napominje da su žene često imale problema u odbrani svojih imovinskih prava u brakorazvodnim postupcima zbog raširenog javnog uvjerenja da imovina pripada muškarcu.
– Ponekad su žene ustupile svoju naslijeđenu imovinu i pravo na nasljedstvo muškim rođacima zbog tradicije i pritiska njihovih porodica. Posljedično, muškarci su bili favorizovani u raspodjeli vlasništva nad imovinom, ponekad ograničavajući mogućnosti žena u slučajevima porodičnog nasilja ili razvoda. Žene su i dalje bile izložene diskriminaciji u platama i ostvarenju prava na penziju – piše u Izvještaju.
Stejt department navodi i primjer sutkinja koje su po postojećem zakonu bile prisiljene da idu u penziju dvije godine prije svojih kolega, podnijele su tužbu protiv Sudskog savjeta zbog diskriminacije.
– Žene političarke su tokom cijele godine bile na meti javnih, mizoginih uvreda i povremenih prijetnji smrću, kako na internetu, tako i od strane javnih ličnosti – piše u Izvještaju.
Seksualno uznemiravanje
Seksualno uznemiravanje nije definisano kao zločin prema zakonu u Crnoj Gori, navodi Stejt deparmtent.
– Javna svijest o problemu ostala je niska. Žrtve su oklijevale da prijave uznemiravanje na radnom mjestu zbog straha od odmazde poslodavaca i nedostatka informacija o pravnim ljekovima – piše u Izvještaju.
Srpski mediji podizali etničke tenzije
Pojedini mediji sa sjedištem u Srbiji, koji su popularni među crnogorsko-srpskim stanovništvom u zemlji, doprinijeli su rastu tenzija između etničkih grupa.
Tabloidne televizijske stanice, portali i internetski mediji nastavili su intenzivno da izvještavaju o Crnoj Gori i njenim unutrašnjo-političkim zbivanjima tokom cijele godine često koristeći etnički nabijen, huškački jezik igrajući na etničke i nacionalne razlike i dezinformacije, posebno o lokalnim izborima u Nikšiću 14. marta i Herceg Novom 9. maja, kao i oko ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija 5. septembra – piše u Izvještaju u odjeljku koji se bavi etničkim i rasnim nasiljem i diskriminacijom.
Istaknuto je da su nakon 5. septembra, kada je ustoličen srpski pravoslavni mitropolit na Cetinju, etničke napetosti između Crnogoraca i Srba porasle.
Preporučeno
– Nevladina organizacija Građanska alijansa navela je da je događaj produbio već postojeće podjele u crnogorskom društvu – piše u Izvještaju Stejt departmenta koji se bavi ljudskim pravima tokom 2021. godine.
