Šaljući zabrinjavajuće poruke o krizi na Balkanu pojedine evropske države, naročito Slovačka i Češka, zapravo samo prave alibi za svoje unutrašnje krize i pokušavaju da, preko naših leđa, rješavaju probleme svoje prošlosti i pripadanja ruskom bloku, smatra analitičar iz Beograda Dušan Janjić.
Preporučeno
On je na taj način, u razgovoru za naš list, prokomentarisao nedavnu poruku slovačkog premijera Roberta Fica da je nekim državama u regionu važno ponuditi evropsku perspektivu jer je „Balkan ponovo počeo da gori“.
“To je dramatizacija koja samo donekle ima utemeljenje u realnosti. Tako da ja ne znam o čemu oni pričaju, ali znam šta njih muči. Pa njih muči Rusija, naročito Slovake i Čehe, i sad bi preko naših leđa da rješavaju probleme svoje prošlosti i pripadanja tom ruskom bloku”, ističe Janjić.
Ovaj analitičar procjenjuje i da je percepcija Zapada o krizi na Balkanu već duže vrijeme potpuno pogrešna i objašnjava da ovaj region trenutno nema nijedan otvoreni konflikt.
“Ko je taj koji sada na Balkanu može da bude stavljen u tu ulogu? Po meni jedino Srbija i Albanija. Ako to poredimo sa 90-im kada su svi bili u igri, onda je to veliki napredak. Drugo, ako uzmemo realne ipokazatelje, čak ni Srbija ni Albanija , više nijesu spremne da ponove devedesete”, smatra Janjić. Ističe da u kontekstu krize na Balkanu možemo govoriti samo o nastavku mržnje iz 90-ih godina i to samo zato što na vlasti i dalje imamo političare iz 90-ih.
“I to upravo zahvaljujući politici koju je vodio Zapad prevelikim oslanjanjem na izbore i premalim doprinosom Haškom tribunalu i podršci zemljama razrušenim ratom. Kad govorimo o Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu oni nijesu uradili ništa da nadoknade štetu koju su napravile sankcijama, a upravo su sankcije razorile društvo. EU je prva uvela sankcije. Dakle, tu ima te bahatosti, a i opšte je poznato da nema balkanizacije bez velike sile. Mi trenutno imamo međusobnog nepovjerenja i kriznih tačaka, ali isto tako imamo i puno pozitivnih događaja. Pa pogledajte samo koliko je zemalja u međuvremenu ušlo u EU i NATO”, navodi Janjić.
Ovaj analitičar smatra i da Evropu u ovom trenutku, daleko više od Balkana, treba da brinu sopstvene članice poput Mađarske, Poljske i Češke.
“A da ne kažem da mi svi treba da brinemo zbog neonacizma u Nj emačkoj, nove vlade u Austriji i novog fašizma u Mađarskoj. Kad se napravi takav raspored njima idealno dođe da nađu neke partnere na Balkanu i probaju ponovo, kao 90ih, da Balkan za njih ratuje”, priča Janjić.
Kada je riječ o samoj poruci slovačkog premijera, Janjić smatra da je ona bila više usmjerena ka građanima Slovačke nego što je predstavljala odraz zabrinutosti za Balkan.
“Mislim da Slovačka tom dramatizacijom želi da pošalje jednu poruku. U strahu od svojih unutrašnjih pobuna njima je mnogo lakše da kažu: ako hoćete da se bunite, ratujete, stradate, pogledajete šta se desilo na Balkanu. Drugo, mislim da je Slovačka došla do tačke da više ne može da manipuliše s pričom da je prijatelj Srbije i da ne priznaje Kosovo. Ona mora da se opredijeli između ruskog uticaja u nepriznavanju Kosova i američkog zahtjeva da ga prizna. Ovo je samo pravljenje alibija za neke njihove unutrašnje politike”, zaključuje Janjić.













