Stradner je mišljenja da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić želi da vlada i u svojoj zemlji i regionom još mnogo godina, te da ove prostore može, kada god želi, da prodrma i potpali za njegovu ,,igru balansiranja“ između Istoka i Zapada.

Sa druge strane, kako kaže naša sagovornica, Zapadni Balkan je daleko od prioriteta Brisela i Vašingtona i ne postoji konkretna strategija za region, osim da se učini sve da situacija ne eskalira.

– Odatle dolazi politika povlađivanja Vučiću i davanja koncesija kako se on ne bi naljutio – istakla je Strander.

POBJEDA: Godina za nama ostaće upamćena po brojnim dešavanjima koja su se negdje završavala tenzijama, neizvjesnošću, a negdje su eskalirala sukobima i prevratima… Što je, prema Vašem mišljenju, najvažniji događaj 2023. čijim efektima svjedočimo ili ćemo svjedočiti ovdje, u okruženju, ali i na globalnom nivou?

STRADNER: Živimo u vremenu brzog protoka informacija i mnogi ne primjećuju da je trenutno svijet na prekretnici između demokratije i autokratije. Vjerujem da je mnogima ovo previše apstraktno, ili možda kliše, ali rat u Ukrajini je dokaz da svijet nije više ono što je bio, a neće ni biti. Svijet je trenutno podijeljen na blok sa autoritarnim sistemima poput Kine, Rusije, Sjeverne Koreje, Irana itd, i blok zemalja na Zapadu koji pokušava da zadrži demokratiju.

Godina 2023. je potvrdila da je međunarodni liberalni poredak ranjiv. Mnogi vole da kažu kako je ovo Hladni rat 2.0. Nijesam saglasna. Mene ovo sve više podsjeća na svijet prije Drugog svjetskog rata i rast osovina zla. Da li je moguće da u narednom periodu svjedočimo nekom većem sukobu? Ko to može da zna… Ali danas se sukobi vode na drugi način putem hibridnih prijetnji, konkurencijom u novim tehnologijama i subverzijom ličnih sloboda i demokratija. Na taj način, i Balkan je dio toga na nekom mikro planu. To se ogleda kroz opadanje demokratije u regionu, jačanje Srbije uz regionalne pretenzije Beograda sa podrškom Kine i Rusije, sve intenzivnije regionalne tenzije.

Međutim, ako postoji jedna stvar, koja je zajednička za region, kao i za globalnu politiku to je da slabost zapadnih sila samo ohrabruje autoritarne režime. Diktatori samo razumiju jezik moći, ali mnogi na Zapadu nijesu spremni da pokažu jačinu u strahu da ne izazovu još veće probleme.

POBJEDA: Prošlu godinu u Crnoj Gori oblježili su izbori i promjene. Dobili smo novog predsjednika Jakova Milatovića, nakon čega je Milo Đukanović, poslije 25 godina, podnio ostavku na čelo DPS-a, koja je tri decenije imala vlast u zemlji. Na parlamentarnim izborima razvlašćena je i tehnička vlada Dritana Abazovića i dobili smo novu 44. na čelu sa liderom Pokreta ,,Evropa sad“ Milojkom Spajićem. Gdje su Crna Gora i njeni građani u ovom trenutku?

STRADNER: Crna Gora je ,,čardak ni na nebu ni na zemlji“ sada. Situacija u Crnoj Gori je veoma kompleksna, a ljudi generalno više vole jednostavna rješenja i analize. Sjećam se kako su mnogi na Zapadu slavili vladu Dritana Abazovića. Takva je pozitivna euforija i sa novom vlašću. Mislim da je previše rano za pravljenje bilo kakvih zaključaka, ali nije rano da se i dalje vidi da je uticaj Beograda sve više prisutan u Crnoj Gori koji se ogleda kroz djelovanje crkve.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, da bi opstao na vlasti, mora sebe da postavi kao ,,stabilizatora mira“ u regionu, a da bi mogao nešto da ,,stabilizuje“ prvo mora da ,,destabilizuje“. I Crna Gora je idealna za njegove igre.

Prvo, Crna Gora je od zemalja u regionu bila najbliža Evropskoj uniji, a baš kao što predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu ne odgovara demokratija u njegovom komšiluku, tako i Vučiću ne odgovara prosperitetan i demokratski region, pa već godinama radi na urušenju toga kako ne bi Srbija izgledala najgora u očima Zapada. Tako da je u toj igri prvo morala da se izvrši subverzija institucija u Crnoj Gori koja traje godinama. Najlakši način da se to uradi bio je kroz polarizovanje crkve i dolivanje ,,ulja na vatru“ kroz politiku identiteta i ,,zavadi pa vladaj“ strategiju.

S druge strane, Moskva takođe ima svoj strateški cilj. Rusija nije i neće nikada oprostiti Crnoj Gori što se priključila NATO-u jer na taj način Moskva nije dobila pristup moru, što je vojno bitno za Putina. Kroz Beograd i crkvu je napravila haos tako što je, na isti način kao i u Ukrajini, koristila crkvu za polarizaciju između Beograda i Podgorice. Scenario je identičan.

Kada smo kod NATO-a, Vučiću takođe odgovara prisustvo Rusije u Crnoj Gori kako bi NATO sve manje imao povjerenja u Podgoricu.

Crna Gora, kao i ostale zemlje u regionu, pa i šire, ima problem sa korupcijom i treba se boriti protiv toga. Ali to nije dovoljno. Problem je što mnogi na Zapadu ne vide, ili neće da vide širu sliku u Crnoj Gori. Korupcija nije jedini problem. Crna Gora ima i geopolitički problem i, da bi se to riješilo, potrebno je da neko odluči da to riješi. Trenutno ne vidim nikog na Zapadu ko je spreman da preuzme takve rizike. Stoga, plašim se da i dalje postoji uvjerenje nekih zapadnih lidera da se Vučiću dodvore i daju mu šta želi kako ne bi ,,eskalirao“. To je upravo što Putin i Vučić žele.

Gotovo da sam sigurna da se situacija u Crnoj Gori neće riješiti dok se ne riješi problem Beograda. Lijepo je što nova vlast želi da zemlju uvede u EU 2028. godine, ali da bi to uspjela, ova vlada mora da kaže jasno ,,ne“ Beogradu i Rusiji, što ja trenutno ne vidim da se dešava.

POBJEDA: SNS, koju je donedavno predvodio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, odnijela je apsolutnu pobjedu na parlamentarnim izborima. Kako će se potvrda dominacije Vučića odraziti na region, kroz dalja dešavanja u Crnoj Gori i BiH?

STRADNER: Protesti širom Srbije su dokaz da narod nije zadovoljan Vučićevom vladavinom.

Postoje mnogobrojni dokazi kako izbori nijesu bili ni fer, ni pravedni i niko ne treba da se čudi nezadovoljstvu ljudi u Srbiji. Vučić hoće da bude lider koji želi vladati ne samo Srbijom već i regionom još mnogo godina. Ovi protesti su test da li će Srbija da se pretvori u Bjelorusiju sa limitiranim slobodama i biti vazal Moskve, ili će zakoračiti ka Zapadu. Beograd i Moskva zajedno šire dezinformacije kako su protesti dio strategije obavještajnih službi (ovog puta najviše krive Njemačku i SAD) sa ciljem rušenja Vučića i podrškom obojenih revolucija.

Vučić ne može da prihvati da je stotine hiljada građana u Srbiji nezadovoljno njegovom vladavinom. Ovi protesti su još jedan dokaz da Moskva štiti Vučića iako on na Zapadu voli da prodaje priču kako je Srbija žrtva ruskog uticaja. Na taj način želi da se dodvori Evropi koja i dalje vjeruje u njegov narativ da Srbija ide ka Evropskoj uniji i tako dobija fondove preko EU. Ako obratite pažnju, Vučić rijetko kaže ,,EU članstvo“, ali uvijek spominje ,,EU put“ jer njemu puno članstvo u EU ne odgovara. Njemu samo treba ,,EU put“ i novac Unije i što duži i teži put pridruživanja. Ta igra balansiranja traje godinama, ali dobra je stvar da sada mnogi i na Zapadu to konačno vide. S druge strane, ruski mediji vjeruju da će Vučić ostati na vlasti i da se ništa neće promijeniti.

Što se tiče regiona, spoljna i regionalna politika Vučića i velikog dijela opozicije nije različita. Ali mislim da je Vučić već dobro uigran i može, kada želi, da prodrma i potpali region za njegovu igru balansiranja. S druge strane, kada bi opozicija došla na vlast, bilo bi potrebno vrijeme da oni koriste slične strategije, što bi ostavilo dovoljno vremena regionu da se smiri i bavi EU integracijama.

Kada su izbori u pitanju, zanimljivo je da propaganda, koja se odnosi na ,,obojenu revoluciju“, ne rezonira kod opozicije, tako da vjerujem da opcija B uskoro kreće – a to su informacione operacije koje se odnose na eskalaciju u regionu.

POBJEDA: Da li Brisel i Vašington ozbiljno shvataju situaciju u regionu i imaju li strategiju za rješavanje tenzija u zemljama Zapadnog Balkana, prvenstvo na Kosovu? Čemu smo bliži – produbljenju krize ili deeskalaciji situacije?

STRADNER: Prije svega, koliko god ovo surovo zvučalo – Zapadni Balkan je daleko od prioriteta Brisela, a posebno Vašingtona. Oni na region gledaju isključivo kroz prizmu geopolitičkih okolnosti. Ne postoji konkretna strategija za region, osim da se učini sve da ne bi situacija eskalirala. Odatle dolazi politika povlađivanja Vučiću i davanja koncesija kako se on ne bi naljutio. Ovo nije samo politika prema Balkanu, već i politika prema Rusiji, Kini, Iranu itd. Tako da ne treba da se iko čudi.

Pozitivna je stvar da je, poslije posljednjih eskalacija na Kosovu i u Banjskoj, Zapad otvorio oči i vidi više danas nego ranije, ali to nije dovoljno. Vučić će sa podrškom Moskve nastaviti da eskalira – njemu je to strateški važno jer dovođenjem regiona na ivicu rata i zastrašivanje Zapada mu omogućava da koristi situaciju kao bargaining chip (čip za pregovaranje).

S druge strane, Moskva ne treba da dovede avione i tenkove u region. Dovoljno je da se nastavi sa ovom vrstom eskalacija koje su u sivoj zoni i tek ispod praga rata tako da ne mogu da prouzrokuju reakciju Zapada. Takva vrsta hibridnog ratovanja obuhvata informacione operacije koje prave povoljnu klimu za eskalacije koje prate paramilitarne aktivnosti.

Putin nema strateške ambicije osvajanja Balkana. Njemu region treba kako bi haos u regionu koristio za ucjenjivanje Zapada, da, ako Brisel ili Vašington ne žele haos, moraju da pregovaraju sa njim. Često čujem kako Vučić ne smije u rat sa NATO i da je to samo njegovo blefiranje. Treba se sjetiti da je prije nekoliko mjeseci najmanje 30 pripadnika mirovne misije na Kosovu, pod vodstvom NATO-a, bilo povrijeđeno. Što je NATO uradio? Ništa, osim što je napisao da je veoma zabrinut. To je najveći poklon Putinu koji pokušava da pokaže da je NATO ništa više nego ,,papirni tigar“ i da neće ništa uraditi. Trenutno Rusija nema snage da napadne Poljsku ili drugu NATO zemlju u komšiluku. Ali najslabija karika NATO jeste u regionu Zapadnog Balkana.

Mene situacija u regionu veoma podsjeća na haos između Jermenije i Azerbejdžana. Trenutno je situacija u Bosni i Hercegovini i na Kosovu veoma loša i može se očekivati nastavak eskalacija. Da li to može da rezultira ratom kakav smo vidjeli 90-ih? Ne znam. Ali to nije ni potrebno danas da bi se ostvarili drugi ciljevi Moskve i Beograda. Rat u sivoj zoni, koji je tek ispod praga oružanog sukoba, ključje za Balkan i to Putin i Vučić dobro znaju.

POBJEDA: Ruska agresija na Ukrajinu uskoro će ući u treću godinu. Koliko produženje rata komplikuje i situaciju na Balkanu?

STRADNER: Neće biti mira u regionu sve dok Ukrajina ne pobijedi.

POBJEDA: Doprinos jačanju desnice u Evropi je i nedavna pobjeda Gerta Vildersa u Holandiji. Što je posljedica buđenje desnice u sve većem broju evropskih zemalja, poput Italije, Finske, Švedske, Slovačke, Mađarske i kako može uticati na prilike na Balkanu?

STRADNER: Kao što sam rekla ranije, trenutno imamo rat demokratije protiv autokratije i ove godine izbori u Americi i EU će biti od velike važnosti gdje će svijet nastaviti da ide.

Protiv Crne Gore se godinama vodi hibridni rat!

POBJEDA: Rekli ste da Rusija na Balkanu vodi hibridni rat kako bi došlo do veće polarizacije u regionu. Nedavno istraživanje Digitalnog forenzičkog centra pokazalo je veliki rast ruskog malignog uticaja u Crnoj Gori. Koji su mehanizmi države za stvaranje dugoročne strategije zaštite od upliva ruskog faktora i gdje se vidi njegov najdirektniji uticaj?

STRADNER: Hibridni rat u Crnoj Gori se vodi godinama i imajući u vidu strategiju Beograda i Moksve, informacioni rat će se nastaviti, ne samo kroz sajber napade, već i širenje dezinfomacija kako bi se tenzije dodatno pojačale. Prije svega mislim da NATO treba da pojača anti-hibridne trupe u Crnoj Gori. Takođe, pisanje izvještaja i naučnih radova koji otkrivaju ruske aktivnosti u informacionom prostoru nije dovoljno. Crna Gora, uz pomoć Zapada, mora da počne da vodi ofanzivnu borbu i da stavi Rusiju u defanzivu u informacionom prostoru sa novim narativima, pa neka ruska obavještajna služba provodi vrijeme braneći sebe umjesto da napada NATO zemlju. Crna Gora ne treba da vodi rat dezinformacijama jer je istina na njenoj strani ali je potrebno da se napravi novi narativ.