Video
Prvi višestranački izbori za Skupštinu održani su u decembru 1990. godine i na njima je pobijedio Savez komunista Crne Gore (SKCG), stranka koja je kasnije promijenila ime u Demokratsku partiju socijalista (DPS).
Ta stranka osvojila je više od 171 hiljadu glasova, odnosno 83 od 125 poslaničkih mjesta.
Osim SKCG u parlament su ušli Savez reformskih snaga Jugoslavije (SRSJ) sa 17, Narodna stranka (NS) sa 13 i Demokratska koalicija savez muslimansko-albanskih stranaka sa 12 poslaničkih mjesta.
Naredni parlamentarni izbori održani su 20. decembra 1992. godine, a na njima je apsolutnu vlast dobila DPS osvojivši 46 od 85 poslaničkih mjesta.
Druga stranka po jačini u Skupštini tada je bila NS sa 14 poslanika, zatim Liberalni savez Crne Gore (LSCG) sa 13, Srpska radikalna stranka (SRS) sa osam i Socijaldemokratska partija (SDP) sa četiri mandata.
Na izborima 3. novembra 1996. godine, najviše glasova osvojila je DPS i sa 45 mandata ostala najjača stranka u crnogorskom parlamentu.
Koalicija NS i LSCG-a, Narodna sloga, osvojila je 19 poslaničkih mjesta, Stranka demokratske akcije tri, dok su albanske stranke – Demokratski savez Crne Gore (DSCG) i Demokratska unija Albanaca (DUA) osvojile po dva mandata.
Prvi izbori nakon rascjepa u jedinstvenom DPS-u održani su 31. maja 1998. godine i na njima je pobijedila koalicija Da živimo bolje – Milo Đukanović.
Ta koalicija koju si činile NS, SDP i Đukanovićeva struja u DPS-a osvojila je 45 mandata, SNP 19, LSCG pet, a DSCG i DUA po jedan mandat.
Nakon što je NS napustila vladajuću koliciju sljedeći izbori održani su 22. aprila 2001. godine i na njima je najviše glasova osvojila koalicija Pobjeda je Crne Gore, DPS-a i SDP-a, sa ukupno 36 poslaničkih mjesta, ali joj to nije bilo dovoljno da formira vladu.
Koalicija Zajedno za Jugoslaviju koju su činile SNP, NS i Srpska narodna stranka (SNS) osvojila je 33 mandata, LSCG šest, a DSCG i DUA po jedan mandat.
Nakon višemjesečnih pregovora LSCG je podržao manjinsku Vladu DPS-a i SDP-a.
Kada su liberali, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, uskratili povjerenje Vladi tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića na izborima 20. oktobra 2002. godine koalicija DPS-SDP sada pod imenom Za evropsku Crnu Goru, sa 39 poslaničkih mjesta, osvojila je apsolutnu vlast.
Koalicije SNP-a, NS-a i SNS-a – Zajedno za promjene osvojila je 30 poslaničkih mjesta, LSCG četiri, a Demokratska koalicija Albanci zajedno dva mandata.
Na septembarskim izborima 2006. godine, prvim nakon sticanja nezavisnosti, koalicija DPS-SDP Za evropsku Crnu Goru ponovo je osvojila apsolutnu vlast sa 41 poslaničkim mandatom.
Druga je bila Srpska lista sa 12 mandata, dok su novoformirani Pokret za promjene (PZP) i koalicija SNP, NS i DSS osvojili po 11 mjesta u parlamentu.
Koaliciji Liberalne partije i Bošnjačke stranke (BS) pripada su tri mandata, dok su DUA, DSCG i Albanska alternativa osvojile po jedno poslaničko mjesto.
Na parlamentarnim izborima 29. marta 2009. godine za 81 mjesto u crnogorskom parlamentu borilo se 16 izbornih lista.
Koalicija Evropska Crna Gora, koju su činile DPS, SDP, BS i Hrvatska građanska inicijativa(HGI) imala je 48 poslanika.
SNP je imala 16, Nova srpska demokratija osam, a PZP pet predstavnika.
Mjesto u crnogorskom parlamentu, sa po jednim poslaničkim mjestom, zauzele su Demokratska unija Albanaca, koalicija Demokratskog savez u Crnoj Gori i Albanske alternative (AA), Forca i Albanska koalicija Perspektiva.
Sledeći parlamentarni izbori, na kojima je glasalo 362.714 birača, održani su 14. oktobra 2012. godine.
Koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović osvojila je 39, Demokratski front (DF) 20, SNP devet, Pozitivna sedam, Bošnjačka stranka (BS) tri, izborna lista manjinskog albanskog naroda dva i HGI jedan mandat.
Poslednji izbori u Crnoj Gori održani su 16. oktobra 2016. godine.
DPS je dobio 36, DF 18, koalicija Ključ devet, Demokrate osam, SDP četiri mandata. Socijaldemokrate i BS su osvojile po dva poslanička mjesta, a koalicija Albanci odlučno (Forca, DUA, AA) i HGI po jedan.
Preporučeno
Prema podacima RIK-a, glasalo je 388.220 građana.
