Jedino se Đukanović sjetio Srbije i SSSR-a u Varšavi: “Članstvo u NATO ne znači da je neko automatski protiv Rusije”

Jedini koji je javno pomenuo da je Srbija i Rusija trebalo da budu u Varšavi, na ceremoniji obilježavanja početka Drugog svjetskog rata bio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Kako su primjetili “Komersant” i “Sputnjik”, crnogorski predsjednik bio je među dvadeset svjetskih lidera na toj ceremoniji i on je, udaranjem u zvono mira i polaganjem vijenca na Spomenik neznanim junacima, poput ostalih državnika, odao počast žrtvama Drugog svjetskog rata.

Iako je istakao da je odluka o tome koje će zemlje učestvovati na proslavi pripala domaćinu, Đukanović je poručio da bi sam događaj bio još potpuniji da su na njemu prisustvovali predstavnici Rusije i Srbije.

“Moje mišljenje je da bi događaj bio još potpuniji da je u njemu učestvovala i Rusija (bivši SSSR). Imam na umu, zapravo, tu grandioznu ulogu koju je tadašnji Sovjetski savez imao u oslobađanju Evrope i u zajedničkoj savezničkoj pobjedi nad fašizmom”, kazao je Đukanović, i poručio da jednako žali što se na događaju nisu pojavili ni predstavnici nekih drugih jugoslovenskih naroda, počev od Srbije.

Komentarišući ovakav stav Đukanovića, koji je za mnoge u Crnoj Gori bio iznenađenje, analitičar Igor Damjanović primjećuje da se mora konstatovati da je, ma koliko to javnosti zvučalo čudno, jedino negodovanje zbog nepozivanja Srbije i Rusije došlo od Mila Đukanovića.

“Ne vjerujem da je ovdje riječ o nekoj diskretnoj najavi promjene političkog kursa, već prije je riječ o izolovanom, slobodnom i razumnom političkom stavu crnogorskog predsjednika, ili možda o posrednoj poruci organizatoru da su nepozivanjem Srbije i Rusije prevršili svaku mjeru”, smatra Damjanović.

I ruski “Komersant” je takođe konstatovao da je Đukanović jedini među dvadeset svjetskih državnika koji su prisustvovali ceremoniji obilježavanja Drugog svjetskog rata, koji je javno pomenuo da su Srbija i Rusija trebalo da budu u Varšavi.

Kako je napisao autor komentara u Komersantu, “Kremlj je dobio očiglednu ilustraciju: članstvo te ili neke druge zemlje u NATO nikako ne znači da je ona automatski protivnica Rusije”.

“Naprotiv, što u NATO i EU bude više tradicionalno rusofilnih država, neopterećenih poljsko-pribaltičkim uvredama, kompleksima i fobijama, to je za nju bolje”, zaključio je autor.

U komentaru se dodaje da se sa tom idejom neće svi saglasiti u Moskvi, jer je dio elite navikao na na crno-bijelo viđenje svijeta, dijeljenje na neprijatelje i saveznike, ne pokušavajući da vidi nijanse i traga za kompromisima.