JELUŠIĆ za Standard: Izbor Glušice ne može imati veze sa sudbinom FCJK, jer je taj fakultet samostalna institucija i ne pripada UCG

Na pitanje da li smatra dobrim rješenjem izbor Rajke Glušice na ovu poziciju, bez obzira što pripadaju istoj političkoj partiji, poslanica Jelušić kazala je da je Glušica redovna profesorica sa više od 30 godina provedenih na UCG, da dobro poznaje njegovo funkcionisanje, ustrojstvo i mogućnosti razvoja. Stoga, Jelušić njen izbor na funkciju predsjednice UO smatra rješenjem koje je u skladu sa principom meritornosti za koji se GP URA zalaže.

“Moram priznati da nikada nisam čula, niti ijedan nastup profesorice Glušice razumjela kao „unižavanje“ crogorskog jezika. Upravo obrnuto, profesorica Glušica je bila jedna od najgorljivijih zagovornica da se naziv ‘crnogorski jezik’ odabere za naziv službenog jezika u Crnoj Gori. Zaslužna je i za osnivanje Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske jezike na Filozofskom  / Filološkom fakultetu u Nikšiću, koautorka je udžbenika za jezik u gimnaziji, koji afirmišu jezičko bogatstvo i osobenosti crnogorskog jezika.

Međutim, profesorica Glušica (baš kao i više od osam hiljada intelektualaca širom bivše zajedničke države, pa i ja među njima) drži da je u slučaju crnogorskog, srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika riječ o zajedničkom policentričnom jeziku, kakvi su i engleski, njemački, španski i neki drugi jezici. To znači da se zajednički jezik razvija u četiri različita centra, u kojima se oblikuju lokalna boja i neke jezičke osobenosti, ali to ne onemogućava komunikaciju govornika na cijelom prostoru zajedničkog policentričnog jezika. Naravno, svako ima pravo da jezik naziva imenom centra u kome nastaje, ne negirajući prava svih drugih da to isto čine. Imenovanje jezika, međutim, ne znači grubu intervenciju na književni jezik kao standard (eklatantni su primjeri hrvatskog novogovora, bosanskog uvođenja ekavice ili na drugoj strani  pretjerane orijentalizacije, crnogorska arhaična jotacija i nova slova i slično)”, ispričala je Jelušić za Standard.

Ona navodi da se neki od polemičkih tonova iz vremena te borbe za novu jezičku kodifikaciju sada manipulativno dovode u maliciozan kontekst.

Na pitanje da li angažman gospođe Glušice može imati uticaja na sudbinu FCJK, uz sve izrečeno na račun ovog Fakulteta Jelušić je kazala:

“Ne vidim da izbor Rajke Glušice za predsjednicu UO UCG ima bilo kakve veze sa sudbinom FCJK, jer je taj fakultet samostalna institucija i ne pripada Univerzitetu Crne Gore. Citati koje navodite su dio svojevremenih polemika i tiču se u prvom redu jezičkog nacionalizma kao takvog. Ukoliko ga je na bilo koji način prepoznala u stavovima pojedinaca, sigruna sam da je profesorica Glušica to jasno i adresirala, baš kao što su to radili i oni koji su sa njom polemisali.”

Jelušić ističe da pitanje u vezi sa sudbinom FCJK na osoben način otkriva kako se u našem društvu doživljava neka pozicija moći. Sasvim je sigurna da profesorica Glušica niti može, niti želi da utiče na sudbinu FCJK, a sve institucije su dužne da rade po zakonu i u skladu sa potrebama zajednice.

“Sada bih željela da iskažem lični stav kada je riječ o FCJK na Cetinju. I sama sam učestvovala u polemikama, koje su često svjedočile da je bilo u pitanju političko, a ne jezičko pitanje. Tako je i nova jezička kodifikacija poslužila za crnogorske podjele i po jezičkim šavovima.  I sama sam se zalagala za crnogorski jezik kao već utvrđeni standard obrazovanih govornika, odnjegovan u periodu pune afirmacije crnogorske književnosti. Sa takvim jezičkim standardom je trebalo krenuti u 21. vijek i u digitalno doba, a uporedo sakupljati i afirmisati golemo jezičko blago (ukupnu diglosiju) Crne Gore i zapisivati ga uz dijakritičke znake, a ne nova slova.

Međutim, sklona sam da cijenim i domete montenegristike koju je razvio FCJK sa Cetinja, u prvom redu kao prilog bogatstvu crnogorskog jezika i crnogorskih govora uopšte. Pored toga, posebno u ovakvom društveno-političkom kontekstu podjela i izostanka društvene kohezije, svakako bih bila zagovornica da ova katedra nastavi sa svojim radom i istraživanjima, uz nadu da će se jezički „šavovi“ jednom ipak spojiti”, zaključila je poslanica Božena Jelušić u razgovoru za Standard.