Video
Ako se, kako kaže, nova Vlada obavezala da će voditi proevropski kurs Crne Gore, da će poštovati njen suverenitet i državnost, ma što u sebi mislili, šta je drugo mogao učiniti Krivokapić sem ono što je i učinio.
Njegov predlog je bio prvi potez ove Vlade kojim se inostrana i domaća javnost željela uvjeriti da je Crna Gora na dobrom putu.
“Čuli smo kako Krivokapić poručuje da se mora čuvati Crna Gora zarad njene srećnije budućnosti, ali može li mu se vjerovati. I njemu i njegovoj Vladi? Podsjetimo, nakon izjave Leposavića kojom relativizuje i negira zločin u Srebrenici prvi se izjasnio Dritan Abazović, jasno poručujući da ministar Leposavić zbog svog stava ne može ostati na toj funkciji, da bi već sjutradan saopštio kako ministar pravde svojom izjavom ‘nije nanio nikakvu štetu svojoj državi’ I dok je Abazović pokušavao da opravda Leposavića, on je ostao dosljedan svojoj izjavi, što nije za čuđenje, jer to je u srži njegovog srpskog bića, za razliku od Abazovića, koji danas govori jedno, sjutra drugo”, ističe Jaredić.
On kaže da je za nevjerovati da se protiv Krivokapićeve odluke, maltene u prijetećem tonu, javno oglasio izvjesni Ivan Vukićević, državni sekretar u Ministarstvu pravde, poručujući premijeru da ga je morao konsultovati. Dakle, da je morao pitati jednog običnog državnog službenika kojeg je isti premijer doveo na tu dužnost.
“No, sve ovo što se danas dešava u Crnoj Gori ima svoju pozadinu. Nažalost, kao i devedesetih u Slobovo (Miloševića) vrijeme, opet su krenule ale i zjale da brane ono što je bila tragična zaostavština politike srpskog nacionalizma. I nije nimalo čudno da su se prvi gromoglasno odazvali Mandić i njegovi frontovci da ne daju Leposavića! A, kako i bi kad su Slobo i Vučić i dandanas njihovi uzori i orijentir njihovog sveukupnog političkog djelovanja”, kaže Jeredić.
Dodaje da su se dosta unjkavo oglasile Demokrate, ali samo da bi sačuvali jedinstvo u koaliciji.
Preporučeno
“Ali, zato su graknuli iz ‘srpskog sveta’ po Crnoj Gori, opet sa srpskim zastavama i talambasima da brane Leposavića i svetu srpsku stvar. Nije izostala ni neskrivena podrška Srbije i njenog samog vrha odakle se i inače dogovaraju i oblikuju sve aktivnosti u Crnoj Gori onih koji su se okrenuli srpstvu. Svjedoci smo iste one ostrašćenosti kakvu smo imali ’90-ih, kada se slavila AB revolucija i unižavala Crna Gora. Vjerovatno su procijenili da je danas možda povoljna priika da se ponovo obesmisli i obezdržavi Crna Gora, da se što prije gurne u zagrljaj ‘srpskog sveta’ i da se potru sve njene slobodarske i antifašističke vrijednosti. No, uvjereni smo da još uvijek ima dovoljno odvažnih, hrabrih i časnih Crnogoraca i Crnogorki da odbrane Crnu Goru od ovakvih pošasti koje joj sve otvorenije prijete”, zaključuje Jaredić.
