Drugo je pitanje da li se mehanizam vraćanja zakona Skupštini koristi u skladu sa uobičajnom praksom i svrhom koje je Ustavom data predsjedniku države. Uporedna praksa je takva da se ovaj institut ne može koristiti na način kako predsjednik trenutno koristi, kaže Jonica.

“Već da moraju postojati vrlo konkretni razlozi, odnosno kriterijumi koje mora koristiti ili na koje se mora pozivati predsjednik države kada to radi”, kaže Jonica.

Dugogodišnji sindikalni aktivista dr. Vladimir Pavićević smatra da nedostaje dijaloga i da odnos predsjednika Skupštine pokazuje stanje u društvu.

“Jednostavno nema razgovora, nema dijaloga, postoje suprostavljene strane, tako da se teško uopšte nazire mogućnost da će neko uskoro uspjeti da, što se tiče organa odlučivanja i Skupštine i funkcije predsjednika i vlade, da napravi neku sinhronizaciju, da oni najbolji sa najvećim raspoloženjem, da kažem, rade nešto iskreno i u korist građana”, kaže on.

Učestala praksa vraćanja zakona ukazuje da je očigledno potrebno precizno propisati putem razrade ustavne norme kroz korekcije Zakona o predsjedniku, što su okolnosti i razlozi kada predsjednik može vratiti zakon na ponovno odlučivanje.

Opravdani razlozi su očigledna neustavnost ili pojava da u zakonu nalazi norma koja je u suprotnosti sa nekom drugom postojećom normom, što bi dovelo do blokade u primjeni.

Ono što se sada uočava nije tako, smatra Snežana Jonica, sudeći po predsjednikovim obrazloženjima.

“Obrazloženja vrlo često nijesu zasnovana ni na ustavnim, ni na drugim neustavnostima, već da su navedeni vrlo politički razlozi ili ponekad čak i paušalni navodi koji su se mogli čuti u skupštinskoj raspravi. Ukoliko ja znam, predsjednik države nijedan zakon koji je vratio na ponovno glasanje, poslije toga nije osporio pred Ustavnim sudom”, kaže Jonica.