Video
Naime, sljedeće nedjelje, 14. marta, održavaju se lokalni izbori u drugom po veličini gradu u Crnoj Gori – Nikšiću, rodnom mjestu predsjednika Mila Đukanovića, koji su već proglašeni kao “biti ili ne biti” i za danas vladajuću prosrpsku struju, a pogotovo za Mila Đukanovića i procrnogorske snage. Uspjehom u Nikšiću danas dosta rovita vladajuća struktura (ne mogu sakriti svoje međusobne trzavice) potvrdila bi rezultate parlamentarnih izbora od 30. kolovoza kada su za jednog zastupnika u Skupštini (41-40) pobijedili dotad nedodirljivog Đukanovića i njegov DPS, ali i razjasnili “dileme” između sadašnjih koalicijskih partnera – premijera Zdravka Krivokapića, njegovog potpredsjednika iz stranke URA Dritana Abazovića (čija se popularnost, čini se, polako topi) te radikalnijih prosrpsko-proruskih igrača iz Demokratskog fronta četničkog vojvode Andrije Mandića.
Pokušaj rušenja
On je nezadovoljan vladom pa se pretpostavlja da bi ga eventualni uspjeh na nikšićkim izborima mogao podstaći da pokuša srušiti Krivokapića te da oni preuzmu uzde vlasti u svoje ruke. Čak i ako prođe lošije, DF bi se mogao odlučiti na taj riskantni potez kako ih na nacionalnom nivou ne bi marginalizovali Krivokapić i Abazović. Eventualna pobjeda na izborima bila bi, kako smatra prosrpsko krilo, posljednji ekser u kovčeg Đukanovića i crnogorstva te bi otvorila put ka definitivnom potvrđivanju Crne Gore kao (druge) srpske države i tek zavičajnog lokaliteta.
S druge strane, Đukanoviću i DPS-u te ostalim lojalističkim i indenpendističkim crnogorskim snagama (nedelju dana prije izbora ankete im idu na ruku) pobjeda bi značila da su još u igri te da je posrtanje na kolovoškim izborima bilo tek eksces i prolazna slabost. Pobjedom u Nikšiću stabilizovali bi svoju trenutno uznemirenu i zabrinutu scenu, pogotovo uoči popisa stanovništva koji se označava kao ključan za opstanak ne samo Crne Gore kao države, nego i daljnje sudbine crnogorske nacije i zasebnog identiteta.
Slamka spasa
Zato u svojim komentarima srbijanski mediji navode da su lokalni izbori u Nikšiću “posljednja slamka spasa za aktelnog predsjednika”. Odluka u Nikšiću stoga je važna da pokaže koliko još ima “duha” kod Đukanovića i jesu li se oporavili od “knockdowna” te je li splasnuo entuzijazam izbornih pobjednika i koliko su im naudila stalna međusobna podmetanja i podbadanja. Poraz u Nikšiću svakako bi više naudio Milu Đukanoviću, ali ako izgube vladajući, to bi samo produbilo napetosti između koalicionih partnera, pogotovo u trenutku kada više nemaju autoritet mitropolita Amfilohija koji ih je i spojio, a mjesto njegova nasljednika i neformalnog vođe prosrpskih opcija još nije popunjeno.
Tako je u Nikšiću, možemo reći, borba na život i smrt ili kako to nazivaju provučićevski mediji – “bitka”. Beograd se angažovao na tim izborima kao da se radi o izborima u Srbiji i od najveće nacionalne važnosti. Tako je samo u drugoj polovici feburara u srbijanskim medijima, poglavito onima pod kontrolom Aleksandra Vučića, izašlo 4730 tekstova o stanju u Crnoj Gori, a više od 1000 ih se ticalo baš nikšićkih izbora. Na beogradskoj televiziji Happy čak se emituje emisija “Bitka za Nikšić” u kojoj se pokazuje sav interes i pažnja koju Srbija posvećuje tim izborima, predstavljajući ih i vrlo bitnim za svoju nacionalnu strategiju i politiku tzv. srpskog svijeta. Emisari iz Srbije, slično mitingašima iz “događanja naroda” s kraja 80-ih i početka 90-ih, pohode Nikšić, a crnogorske vlasti protjerale su čak osam zvaničnika vladajuće srbijanske Vučićeve Napredne stranke.
Milo Đukanović na to kaže kako se “bitka” vodi s namjerom da se osvoji Nikšić.
“Nikšić se osvaja da bi se osvojila Crna Gora. Dakle, ponovno prisustvujemo jednoj ekspanzionističkoj politici Srbije prema svojim susjedima, u ovom slučaju prema Crnoj Gori. I zbog toga su naši odnosi na najnižem mogućem nivou”, izjavio je Đukanović.
Time je uputio dosad najdirektniju poruku Beogradu, ponovivši da se Crna Gora može “braniti i u šumi”, da Beograd rezultate crnogorskih izbora tumači “logikom osvajača” te da Aleksandar Vučić “svojatanjem crnogorske istorije” popunjava nedostajuće dijelove istorije Srbije jer “ciljevi velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori još nisu ostvareni”. Zato je jedan od neformalnih slogana izbora – Srbijo, ostavi Nikšić i Nikšićane da sami odluče!
Preporučeno
DPS ima šansu osvojiti najviše glasova, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno za vlast i hoće li i neke druge procrnogorske stranke preći prag te time biti partner DPS-a ili će prosrpske liste Za budućnost Nikšića, Ne damo Nikšić i Narodni pokret uprskos razlikama, s figom u džepu, ponovno koalirati. Dakle, i jedni i drugi govore “Nikšić mora pasti”, i to će možda odrediti daljnji usud Crne Gore kao nezavisne države ili tek kao srpske provincije.
