Kadrove „srpskog sveta“ instalirali „po dubini“

Imamo premijera koji javno poručuje:„Da sam se ja pitao Crne Gore ne bi bilo“, koji kaže da ne bi priznao Kosovo, a „neće povući njegovo priznanje“, da je za NATO, koji je za njega „zločinačka organizacija“, i da su Crnogorci i Srbi jedan narod a Crna Gora tek geografski pojam. Imamo premijera koji kaže da je za EU, ali da treba ukinuti 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Čestitao je tajno neustavni dan BiH entiteta RS i ustavni Dan Republike Kosova. „Privatno“ je sa državnom delegacijom otišao u Trebinje na sahranu neprijatelju njegove države Atanasiju Jeftiću…

Obećanje da će njegova vlada biti ekspertska i bez političara nije održao. Presudna preporuka da uđu u Vladu Krivokapiću i ministrima bila je bliskost, rođačke ili poslovne veze sa nekim u SPC koja se u Crnoj Gori neskriveno bavi politikom. Svoje adute u Vladi ima i medijski koncern Vijesti, potpredsjednika zaduženog za bezbjednosni sektor Dritana Abazovića čiji je zadatak da fingira „čuvara građanske evroatlanske Crne Gore“ u ovoj kleronacionalističkoj družini

REVANŠIZAM „PO DUBINI“

Za Krivokapićev kabinet i većinu koja ga podržava, narod i građani su samo onih 207.245 birača koji su glasali za njih. Ostali punoljetni građani, njih 332.781 koji su glas dali nekom drugom ili nijesu glasali postali su u svojoj zemlji građani drugoga reda.

Krivokapić je obećao da neće biti partijskog zapošljavanja i revanšizma, pa je na brzinu napravio novi Zakon o javnim službenicima i namještenicima, kojim je želio legalizovati „čistku“ i po „dubini“ udomiti nove partijske „uhljebe“ ali provjerene protagoniste „srpskog sveta“.

Sve se odvija po šablonu: Abazović se oglasi na Tviteru – uslijedi smjena – ponekad i privođenje kadrova bivšeg režima. Na upražnjeno mjesto odmah uskače odabrani „ekspert“ iz troglave vladajuće koalicije čiji je zadatak da istražuje „nepočinstva“ svog prethodnika i da maše papirima o navodnim aferama.

Protivustavno i protivzakonito, za v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost 17. decembra prošle godine postavljen je Dejan Vukšić, koji je bio nosilac liste „Za budućnost Kotora“ i aktuelni je predsjednik SO Kotor, ali i advokat pripadnika kavačkog klana i advokat Mitropolije SPC, u sporu oko rušenja krstionice na Prevlaci. Vukšić je ekspresno smijenio sve koji su mu „mirisali na prethodni režim“ i „otkrio opsežnu istragu“ o „uništavanju dokumentacije i prisluškivanju“.

Ostavku na mjesto direktora Uprave policije, krajem decembra prošle godine, dao je Veselin Veljović. Abazović je objavio da će v. d. direktora policije biti Dragan Blagojević, ali nakon ultimatuma DF-a, Krivokapić je na to mjesto postavio Veska Damjanovića. Abazović je tek 1. marta na njegovo mjesto ,,instalirao“ Zorana Brđanina. Uslijedila je smjena šefa Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića i svih pomoćnika Uprave policije.

„Čistka“ nepodobnih „po dubini“ provodila se temeljno na svim nivoima. Krivokapića nije uznemirila reakcija portparolke Evropske komisije Ane Pisonero koja je upozorila da se sva imenovanja u državnoj upravi moraju sprovesti kroz postupak zapošljavanja koji je u skladu sa postojećim crnogorskim Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Nastavljena je instalacija protagonista „srpskog sveta“ u sve vitalne crnogorske institucije.

VRAG ODNIO ŠALU

Zapadni saveznici uočili su da je „vrag odnio šalu“ i da neke povjerljive informacije mogu doći u ruke protivnika NATO, tek kada je otpočela čistka u vojno-bezbjednosnom sektoru.

Pozornost NATO saveznika izazvalo je imenovanje pojedinih čelnika Obavještajno-bezbjednosnog direktorata (OBD) u Ministarstvu odbrane. Krivokapić i resorna „apostolka“ Olivera Injac za v. d. direktora OBD postavili su Aleksandra Šaranovića, nekadašnjeg vojnog bezbjednjaka, bivšeg službenika ANB-a. Međutim, nije izdržao ni 35 dana, dao je ostavku, pa brutalno, uz prijetnju vojnom policijom, istjeran iz ovog ministarstva.

Za zapadne saveznike posebno je interesantno imenovanje majora Radula Čovića za jednog od čelnih ljudi OBD-a, koji je baš nakon provjere kontraobavještajne službe NATO, ekspresno vraćen sa vojnih priprema u Poljskoj jer je uhvaćen je u kršenju bezbjednosnih protokola NATO i to u času kada je kompromitovao podatke koji se odnose na jedinice koje su na „isturenom prisustvu na Istoku“. Za državnog sekretara u Ministarstvu odbrane, 10. decembra prošle godine, imenovan je potpukovnik Veljko Mališić čime je prekršen Ustav i Zakon o državnim službenicima i namještenicima. U OBD nezakonito su postavljeni i majori Ivica Simonović i Radule Čović.

Uslijedila je inspekcija Specijalnog tima NOS-a (NATO office of Security) koji je provjeravao da li crnogorski bezbjednosni sektor sprovodi mjere zaštite tajnih podataka i da li je bilo narušavanja bezbjednosnog protokola u dozvolama za pristup tajnim podacima.

PROMJENA VIZURE

U početku, Krivokapićev „apostolsko-ekspertski“ kabinet imao je bezrezervnu podršku međunarodne zajednice.

Međutim, Krivokapićev i Abazovićev pokušaj da izmjenom tužilačkih zakona ukinu Specijalno državno tužilaštvo i Tužilački savjet da bi smijenili neposlušnog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i u Tužilački savjet ,,instalirali“ partijske poslušnike preokrenuli su vizuru međunarodne zajednice prema novoj vlasti. Nakon više upozorenja iz EU da postojeće zakone o tužilaštvu koji su usaglašeni sa Venecijanskom komisijom ne treba ukidati, već unaprijediti njihovu promjenu i pozivom da se ne ide nazad sa reformama.

Nakon što su „dobili po prstima“ premijer i potpredsjednik Vlade zatražili su da se na kraći rok odloži vanredna sjednica parlamenta koja je bila zakazana za 18, mart, „kako bi Vlada bila u mogućnosti da obavi neophodne konsultacije sa evropskim partnerima“.

KOHABITACIJA I SJEČA AMBASADORA

Jedan od najbrutalnijih poteza ove vlade koji će imati dalekosežne štetne posljedice je sistematsko uništavanje crnogorske diplomatije.

Svi šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34, iz 38 ambasada, 4. januara, pozvani su na konsultacije sa kartom u jednom pravcu. Za 18. januar zakazane su konsultacije, ali nikad nijesu održane. Crnogorske ambasade širom svijeta od tada funkcionišu na nivou otpravnika poslova, što do sada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore.

Posebna oštrica „apostola“ zaduženog za vanjske poslove i njegovog šefa bila je usmjerena prema ambasadorima Miodragu Vlahoviću (Vatikan), Darku Pajoviću (Kina), Sanji Vlahović (Italija), Veri Kuliš (Njemačka), Dušanki Jeknić (Ujedinjeni Arapski Emirati), Tarzanu Miloševiću (Srbija) i Obradu Mišu Stanišiću (Bosna i Hercegovina). Resorni „apostol“ i premijer pokušali su da preuzmu nadležnosti koje po Ustavu i zakonu pripadaju predsjedniku države. Ambasadore su javno optužili da su nanijeli štetu državi, a nijesu obrazložili „grijehe koje su počinili prema državi“.

Predsjednik Đukanović nije sporio pravo nove vlasti da odabere ambasadore koji će predstavljati njihovu politiku. Tražio je da obrazlože javno izrečene optužbe. Podučavao ih je da kohabitacija ne znači preuzimanje nadležnosti drugih. Uslijedio je niz protivustavnog i protivzakonitog djelovanja i skandala Vlade i resornog ministra. Tek kada se propisno obrukala u svijetu, Vlada je predsjedniku države uputila normalan prijedlog za opoziv ambasadora koji je Đukanović potpisao 25. februara.

Otimanje crnogorskih svetinja 

Skupštinska većina, na prijedlog Krivokapićevog apostolskog kabineta, izmijenivši na brzinu Zakon o slobodi vjeroispovijesti, Srbiji je poklonila nekoliko stotina pravoslavnih crnogorskih svetilišta.

Zakon je rađen u tajnosti bez javne rasprave, bez istinskih konsultacija sa vjerskim zajednicama, i uz potpuno ignorisanje Crnogorske pravoslavne crkve. Izbrisana je odredba da vjerski objekti koji su izgrađeni prije 1918. godine, pripadaju državi ukoliko vjerska zajednica nema dokaz o vlasništvu, kao i odredba koja obavezuje vjerske zajednice da se moraju registrovati u Crnoj Gori.

Zakon je u parlamentu usvajan dva puta jer je predsjednik države odbio da ga proglasi pošto na prvoj sjednici Skupštine, 28. decembra prošle godine, nije postojao kvorum. Međutim, bahata skupštinska većina 20. januara, na vanrednoj sjednici parlamenta, ponovo, bez rasprave i prisustva opozicije je usvojila ovaj zakon i omogućila drugoj državi otimačinu crnogorskih svetinja

Oko 12.000 crnogorskih patriota protestvovalo je 28. decembra prošle godine ispred parlamenta protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Afera „Simijanović“ zbog koje Abazović sve rjeđe tvituje

Pobjeda je 9. januara otkrila špijunsko-političku aferu.U noći 8. februara, nakon što se sastao sa Miodragom Dakom Davidovićem u Nikšiću je uhapšen Stevan Simijanović, američko-srpsko-crnogorski državljanin, koji je koristio lažni diplomatski pasoš SAD. Naš istraživački tim je otkrio da se Simijanović lažno predstavljao kao diplomata ambasade SAD u Beču i da je 27. januara dobio novu crnogorsku ličnu kartu – samo dan nakon što je predao zahtjev. Klupko se odmotavalo pa smo saznali da je Simijanović imao bliske kontakte sa potpredsjednikom Vlade zaduženim za bezbjednosni sektor Dritanom Abazovićem i da su mu iz Ure plaćali troškove smještaja u hotelu ,,Ambasador“ u Podgorici, kao i srpskoj državljanki Mariji Havrilov članici srpskog pokreta „Zavetnici“.

Utvrđeno je da se Abazović trudio da „američkog diplomatu“ poveže sa uticajnim ljudima iz vrha države i da su on i Simijanović imali razgovor i sa premijerom Krivokapićem u Podgorici i još nekim visokopozicioniranim službenicima državne uprave.

Kao što je prećutao ko mu je nudio 21 milion eura da ne stupi u koaliciju sa Krivokapićem i Bečićem, Abazović je u početku ćutao. Tek 12. februara potvrdio je javno da se susretao sa Simijanović. Rekaoje da je on posredovao u kontaktima sa američkom kompanijom koja proizvodi municiju ,,Amerikan balistik“. Iste večeri Simijanović je, bez ikakvih problema, preko GP Dobrakovo napustio Crnu Goru i prešao u Srbiju.

Iz Vlade Crne Gore ili ANB-a do danas nije objašnjeno kakva je uloga bila lažnog američkog diplomate niti su jasni motivi njegovih kontakata sa crnogorskim zvaničnicima i čelnicima nekih političkih partija, prvenstveno Ure.

Crna Gora još uvijek ne potražuje Simijanovića koji je falsifikovao službena dokumenta Stejt departmenta.

Abazović, od otkrivanja afere Simijanović, sve rjeđe tvituje, ali će tim povodom biti saslušan pred Odborom za bezbjednost i odbranu tek 17. marta.

Smjene na Univerzitetu Crne Gore

Ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić potvrdila je prvim potezima riješenost Vlade da akvizicijama po ,,dubini“ stavi do znanja da će i u sektoru prosvjete dosljedno sprovesti političku platformu zbog koje je crnogorska javnost nju vidjela kao jedno od najspornijih Krivokapićevih rješenja za ministre.

Nakon njenog otvorenog negiranja crnogorske nacije, vizije građevinskih poduhvata i „revizije“ pozicije Mauzoleja na Lovćenu, uz niz „u afektu“ dijeljenih epiteta na račun „ustaškog“ novinara Dežulovića, bilo je za očekivano da inicira prijedlog da dokazane patriote treba da zauzmu i pozicije na Univerzitetu Crne Gore.

Među njima i profesor sa Bogoslovije SPC na Cetinju, Budimir Aleksić, funkcioner Nove srpske demokratije i redovni profesor sa PMF-a Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske, jedan od osnivača Srpske kuće u Podgorici i portala In4s.

Za predsjednicu Upravnog odbora Univerziteta prethodno je izabrana prof. dr Rajka Glušica iz redova pokreta Ura.

Jedan od prvih poteza Upravnog odbora bila je smjena rektora – prof. dr Danila Nikolića kome je drugi mandat isticao 2023. godine. To je učinjeno na inicijativu tri predstavnika izvršne vlasti u ovom tijelu – prof. dr Vladimira Božovića, dr Budimira Aleksića i dr Milene Burić i dva predstavnika studenata – Milene Šekularac i Danila Banovića.

Za vršioca dužnosti rektora do izbora novog čelnika Univerziteta izabran je prof. dr Vladimir Božović.