STANDARD SAZNAJE: Zdenka Popović ide u Ljubljanu kao specijalna izaslanica Ibrahimovića

Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je Pobjedi da će dugogodišnja funkcionerka Demokrata biti novi član diplomatsko-konzularnog predstavništva Crne Gore u Ljubljani.

,,Zdenka Popović obavljaće dužnost specijalne izaslanice ministra vanjskih poslova u Republici Sloveniji, sa početkom angažmana od 1. septembra 2026. godine”, naveli su u odgovoru.

ZDENKA POPOVIĆ PODNOSI OSTAVKU u Skupštini, ide u diplomate

Rješenje o njenom angažmanu biće doneseno shodno članu 42 Zakona o vanjskim poslovima, kojim se precizira da „ministar vanjskih poslova može, radi vršenja posebnih zadataka, odrediti specijalnog izaslanika koji privremeno boravi u drugoj državi ili pri međunarodnoj organizaciji“.

,,Na toj liniji, Zdenka Popović je određena za specijalnu izaslanicu ministra vanjskih poslova koji, u skladu sa istim članom zakona, utvrđuje sva pitanja od značaja za njen rad, kao specijalne izaslanice”, rečeno je Pobjedi iz resora kojim rukovodi Ervin Ibrahimović, čelnik Bošnjačke stranke.

Ustaljena je praksa da ovakvi angažmani traju 12 mjeseci, sa mogućnošću produžetka. Ali, na osnovu iskustava ranijih vlada, mogu potrajati i godinama.

Slučaj Popović

Mogućnost da bivša potpredsjednica Demokrata bude dio osoblja angažovanog u Ambasadi Crne Gore u Sloveniji, nijesu najavile institucije niti stranka koja je obično najzaslužnija kada političar dobije takvu poziciju. Naprotiv, Popović je lično najavila novi angažman u zemlji u kojoj je rođena.

U njenoj ne baš obimnoj biografiji objavljenoj na sajtu Skupštine, navodi se da je iz Postojne, mjestašca udaljenog 50 kilometara od glavnog grada Slovenije. Stoji i da je bila potpredsjednica Demokrata od osnivanja stranke 2015. godine, do posljednjeg kongresa krajem 2023. Uz to, bila je poslanica u više saziva Skupštine, a ranije i odbornica u Skupštini Glavnog grada.

Kontroverze o njenom angažmanu koji seže van plenuma, počele su sredinom februara, kada je Pobjeda objavila više tekstova o nelegalnoj gradnji u Baošićima. Kontroverzni biznismen i vlasnik kompanije „Carine“ Čedo Popović bio je u centru tog skandala zbog nasipanja zakonom zaštićene obale, koja je dio predjela sa liste UNESCO-a. Tadašnja potpredsjednica Skupštine je tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, javno apelovala na Upravu za zaštitu kulturnih dobara da ne obilazi objekte sa građevinskom dozvolom koji su u završnoj fazi izgradnje i da investitorima ne prijeti zaustavljanjem projekata, pokušavajući da „abolira“ vlasnika „Carina“ od uzurpacije.

Dva mjeseca kasnije, advokat Veselin Radulović podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu dopunu ranijih krivičnih prijava protiv članova Demokrata zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela u vezi sa devastacijom morske obale u Baošićima. Konkretno, za Zdenku Popović je naveo sumnju da je koristila institucionalni i politički uticaj, posebno prema inspekcijskim službama, kako zakon ne bi bio primijenjen. Ona je odbacila ovakve optužbe, uz komentar da je povezivanje nje sa Popovićem „politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju“. No, ovaj slučaj dobio je poseban obrt hapšenjem vlasnika „Carina“, te pravosnažnom odlukom Vrhovnog suda od 27. jula da ta kompanija mora u roku od mjesec vratiti obalu u pređašnje stanje.

Ovakvu odluku „pretekla“ je Popović najavom da će podnijeti ostavku na poziciju potpredsjednika Skupštine zbog odlaska u diplomatiju. Ona je 25. jula kazala da je „postupak imenovanja za Sloveniju u toku“, a portal RTV Podgorica je naveo i da će biti imenovana za otpravnicu poslova tog diplomatsko-konzularnog prestavništva naše zemlje.

Ovakav slijed događaja u slučaju Popović u opoziciji su vidjeli kao pokazatelj da je mnogo političara umiješano u nelegalnu gradnju u Baošićima.

,,Bježanija usljed slučaja ‘Carine’ je počela. Samo polako, što bi Zdenkini rekli – ruka pravde će zakucati na svačija vrata. Nije Ljubljana daleko”, prokomentarisao je poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević.

ZIROJEVIĆ O OSTAVCI POPOVIĆ: Bježanija usljed slučaja ,,Carine”

Odmah su reagovale i Demokrate, koje su demantovale najave Popović, te podsjetile kako njihov funkcioner Dragan Tufegdžić ostaje ambasador do kraja mandata, naredne dvije godine. Inače, Tufegdžić je u Ljubljanu stigao sredinom 2024, nakon što je godinu ranije razriješen sa direktorske pozicije u Pošti Crne Gore, zatim podnio ostavku na sve funkcije u stranci, ali ostao njen član.

Demokrate tvrde da Popović IPAK NEĆE BITI OTPRAVNICA POSLOVA U SLOVENIJI

Dan kasnije, Popović je pokušala da „pomogne drugovima“ izjavom kako je nastupila „konfuzija u medijima“ jer je informacija o njenom novom radnom mjestu objavljena prije nego što je odluku obrazložila partijskim organima. S druge strane, 27. jula je podnijela ostavke na funkcije poslanice i potpredsjednice Skupštine.

No, i dalje je nepoznato da li su ostavke na pozicije u stranci stigle na dnevni red. Pobjeda je više puta pokušavala da dobije odgovore portparola Demokrata Mitra Paunovića na dva konkretna pitanja. Željeli smo da dobijemo zvanični stav stranke da li je Popović i dalje predsjednica Opštinskog odbora Foruma žena Podgorice, te da li ostaje njihova članica. Do trenutka pisanja ovog teksta, odgovora nije bilo.

Posebno i povremeno

Prema Zakonu o vanjskim poslovima, institut specijalnog izaslanika ministra vanjskih poslova precizno je vezan za posebne zadatke i privremeni boravak u stranoj državi. Što se tiče radnih zadataka, njih – u ovom slučaju – izdaje ministar vanjskih poslova.

Kako je za Pobjedu naveo izvor iz diplomatskih krugova, riječ je o samo jednom od mogućih kadrovskih oblika u diplomatiji koji je i ranije bio prepoznat zakonskim rješenjima iz 2010, odnosno 2017. godine.

,,U praksi to omogućava da se određeno kadrovsko rješenje angažuje za tačno određeni posao i zato se koristi izuzetno rijetko”, naveo je naš izvor, te precizirao da se to koristi za protokolarne svrhe ili za tačno određene pregovore.

Dakle, specijalni izaslanik nije redovni diplomatski predstavnik poput ambasadora, već je zakonom vezan za „posebne zadatke“. S druge strane, ministar ima široku nadležnost da odredi konkretna ovlašćenja izaslanika, jer upravo on utvrđuje sva pitanja od značaja za njegov rad. To, naravno, ne može podrazumijevati paralelne poslove onom koje već obavlja izabrani šef diplomatskog predstavništva.

Od Kaluđerovića do princa Nikole

Praksa u imenovanjima specijalnih izaslanika u crnogorskoj diplomatiji nakon 2006. godine nije bila česta, a njihovi poslovi bili su različite prirode. Pobjeda je ranije pisala da su to mahom bile misije na određeno kratko vrijeme, ali je činjenica da nijesu dokumentovani svi koji su dobijali ovakve radne pozicije.

Prvi zvanični takav slučaj bio je ambasador Nebojša Kaluđerović, kao specijalni izaslanik tadašnjeg ministra Miodraga Vlahovića u Njujorku. Njegov mandat trajao je veoma kratko – od 22. maja do 28. juna 2006. godine – sa jasno određenim zadatkom: da zastupa interese Crne Gore do njenog prijema u Ujedinjene nacije.

Tokom skupštinske rasprave o imenovanju novih specijalnih izaslanika u mandatu ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića, potvrđeno je i da su nakon toga bile imenovane još najmanje dvije osobe – mlađe diplomate, koje su bile kratkotrajno poslate na Kipar i u Irsku krajem 2012. i početkom 2013. godine. To je period kada su ove države predsjedavale Evropskom unijom, a naša zemlja tamo nije imala diplomatska predstavništva. Pomenuta imenovanja poklapaju se i sa činjenicom da je Crna Gora sredinom 2012. godine zvanično otvorila pristupne pregovore sa Evropskom unijom, pa su ova imenovanja vjerovatno bila potrebna kao „znak dobre volje“ ostalim članicama.

Među specijalnim izaslanicima bio je i princ Nikola Petrović Njegoš, koji je 2013 – dvije godine nakon izglasavanja Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš u Crnoj Gori – dobio diplomatski pasoš kao specijalni izaslanik ministra vanjskih poslova i evropskih integracija za odnose sa evropskim i drugim dinastijama. Dokument mu je uručen 19. jula te godine, u vrijeme kada je Ministarstvom vanjskih poslova i evropskih integracija rukovodio Igor Lukšić. Kao svrha njegovog angažmana navedeno je promovisanje kulturne saradnje i ekonomskih interesa Crne Gore.

Njegov status potvrđen je i zvaničnim rješenjem u kojoj je naveden kao „princ – specijalni izaslanik ministra vanjskih poslova Crne Gore za odnose sa evropskim i drugim dinastijama“.

Iste godine, Ranko Vujačić je imenovan za specijalnog izaslanika u Organizaciji za industrijski razvoj Ujedinjenih nacija. Prema dostupnim dokumentima i podacima sa sajta Leksikon diplomatije Crne Gore Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, nekadašnji direktor Diplomatske akademije „Gavro Vuković“ bio je „specijalni izaslanik ministra vanjskih poslova i evropskih integracija u zvanju ambasadora pri UNIDO-u“. Kasnije je imenovan za ambasadora Crne Gore u Njemačkoj.

Nakon njegove misije u UNIDO-u, Crna Gora unutar svoje diplomatske mreže uvodi stalnog specijalnog izaslanika ministra za ovu agenciju UN.

Prema dostupnim podacima, i aktuelni ambasador Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama Jovan Mirković bio je specijalni izaslanik Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, i to u Japanu. Ovaj cijenjeni fizičar prvo je tu poziciju dobio 2004. godine, u vrijeme kada je bio angažovan kao predavač na Univerzitetu u Tsukubi. Uz to, specijalni predstavnik Vlade Crne Gore u Zemlji izlazećeg sunca bio je i tokom 2006, da bi od 2016. do 2018. godine bio ambasador naše zemlje u Japanu na nerezidentnoj osnovi.

Specijalni ,,specijalci”

Koliko se u javnosti malo govorilo o izaslanicima šefova diplomatije od 2006. do 2021. godine, toliko Crna Gora bruji o imenovanjima u posljednjih pet godina.

Posebno je karakterističan bio mandat ministra Đorđa Radulovića koji je u 2021. godini predložio imenovanje dvije osobe na te pozicije.

Prvo je Vlada, na čijem je čelu tada bio Zdravko Krivokapić, dala „zeleno svjetlo“ da Mirjana Deletić od 1. aprila bude postavljena za specijalnu izaslanicu ministra pri Evropskoj uniji u Briselu. Mediji su tada brujali o njenom neiskustvu, te dizajnu ženskih torbi kojim se bavila kao „preporuci“ za posao u crnogorskoj diplomatiji.

Na poziciji je ostala nešto duže od godinu, u skladu sa tadašnjim obrazloženjem Ministarstva vanjskih poslova. Prema istom rješenju, trebalo je da svoje poslove usklađuje sa šefom Misije Crne Gore pri Evropskoj uniji, te da djeluje po instrukcijama tadašnjeg ministra.

Iste godine, a samo nekoliko mjeseci kasnije, Radulović je predložio još jednog specijalnog izaslanika. Novinar Vladan Žugić ubrzo je postao njegov „specijalac“ u Zagrebu, iako bez dana iskustva u diplomatiji. Radulović je u obrazloženju naveo da je cilj slanja izaslanika u Hrvatsku „unapređenje bilateralnih odnosa i jačanje regionalne saradnje“.

Iako su misije specijalnih izaslanika uglavnom ograničene na godinu, a potraju najviše dvije, Žugić je ostao na istoj poziciji i za vrijeme kada su vanjskim poslovima rukovodili Ranko Krivokapić, pa Dritan Abazović, Filip Ivanović, te sadašnji ministar Ibrahimović.

Imenovanje Zdenke Popović za specijalnog izaslanika može se tumačiti i iz političkog ugla odnosa unutar vladajuće većine. Nakon što je Milan Knežević odlučio da članovi njegove Demokratske narodne partije u februaru napuste pozicije unutar izvršne vlasti, najveću priliku za „širenje uticaja“ dobili su kadrovi iz Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Tako je Jelena Borovinić-Bojović postala potpredsjednica 44. Vlade za zdravstvo i socijalno staranje, Radoš Zečević je dobio mjesto ministra saobraćaja, dok je Jovan Jole Vučurović ministar bez portfelja. I Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića je dobila još jednu fotelju – onu ministra sporta i mladih u koju je sjeo Zoran Jojić.

S druge strane, Demokrate su očigledno dobile mogućnost da popune crnogorski diplomatski kor – makar „honorarno“, kao specijalni izaslanici resornog ministra. Ostaje da se vidi za što će tačno biti iskorišten angažman Popović, ali i da li će na novoj poziciji uživati duže od godinu.