Oštra i bahata reakcija Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovjesti kao i naglo jačanje antizapadne retorike Beograda rezultat je nedavne posjete Vučića Rusiji i zahtjeva koje mu je ispostavio predsjednik Vladimir Putin, zaključak je diplomatskih krugova u regionu.

Na taj način Vučić pokušava da amortizuje oštro nezadovoljstvo Rusije zbog plasiranog u javnost špijunskog videa sa pomoćnikom ruskog vojnog atašea u glavnoj ulozi koji predaje kesu sa novcem srpskom oficiru. Spektakularni video je, kako tvrde upućeni diplomatski krugovi, kreiran od snimka sa više lokacija i urađen je isključivo za potrebe popravljanja pregovaračke pozicije srpskog predsjednika.

Vučić je računao da će plasiranjem tog videa uoči susreta, početkom decembra, sa Putinom, u njegovoj rezidenciji u Sočiju, izvršiti pritisak na Ruse, kako bi od njih izdejstvovao dodatne ustupke. Osim toga, Vučić je želio da pošalje signal Zapadu kako se Srbija suprotstavlja ruskim obavještajnim aktivnostima i ruskom uticaju uopšte. Stoga je pred put u Soči, srpskim režimskim novinarima, koji su pratili posjetu Vučića, bilo sugerisano da na pres konferenciji dvojice predsednika postavljaju pitanja upravo o tom skandalu.

Međutim, kontroverzni video je imao bumerang efekat, jer je umjesto željene strateške prednosti doveo do potpunog potčinjavanja Vučica “ruskom caru”. Snimak je izazvao oštru negativnu reakciju Kremlja koji je zahtijevao od Beograda da hitno minimalizuje posljedice špijunske afere i da je medijski marginalizuje. Vučićev režim se odmah latio posla, pa je srpskim novinarima izdata nova naredba, kojom im je bilo zabranjeno da postavljaju pitanje o špijunskom skandalu, a Vučić je morao da izvodi svoje teatralne nastupe pred Putinom, kako bi izgladio stvar, ali i da, što je mnogo važnije, učini značajne ustupke.

Prva stvar koju je Moskva zahtijevala od Vučića bila je oštro i otvoreno suprotstavljanje Beograda crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovesti. To pitanje je od posebnog značaja za Moskvu koja se plaši ponavljanja “ukrajinskog scenarija” u Crnoj Gori, kada je crkva u Ukrajini dobila autokefalnost, a samim tim i nezavisnost od Moskve – kako crkvenu tako i političku. Upravo je to glavni razlog zbog kojeg Kremlj ne želi da crnogorska Mitropolija obnovi autokefalnost. Srpska pravoslavna crkva je posljednjih 30 godina prepoznata kao glavni centar ruskih imperijalnih interesa na Balkanu, koja i dalje ima jak uticaj u Crnoj Gori kroz Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja godinama važi za instituciju u koju crnogorski građani imaju najviše povjerenja. Obnova autokefalnosti Mitropolije ne bi značila samo prekid sa velikosrpskim nacionalnim projektom već i sa ruskim imperijalizmom, koji pošto poto želi da zadrži svoj, sve manji uticaj na Balkanu.

Tome u prilog govori i zanimljiv detalj koji se dogodio tokom nacionalističkih protesta u Beogradu protiv crnogorskog Zakona: napad na ambasadu Crne Gore u Beogradu i pokušaj paljenja crnogorske zastave je sve vrijeme, u trajanju od sat i po, direktno prenosila ruska agencija Sputnik. Odmah je uključena i Moskovska Patrijaršija koja je “izrazila zabrinutost zbog dešavanja u Crnoj Gori” i direktno podržala Beograd.

No, miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore nije bio jedini zahtjev Kremlja. Rusija je od Vučića tražila i da odustane od normalizacije odnosa sa Kosovom jer to po ocjeni Moskve otvara i Beogradu i Prištini put u EU i NATO. Osim toga, Kremlj želi da zadrži trenutni status kvo u odnosima Beograda i Prištine, jer zna da je to najveća poluga ruskog uticaja u Srbiji. Vučić je, dakako, odmah poklekao, izjavivši nakon sastanka sa Putinom “da nije optimističan po pitanju postizanja konačnog kompromisnog rješenja između Beograda i Prištine”.

Predsjednik Srbije je svjestan da bi svaki pokušaj da iznađe rješenje sa Prištinom moglo da preusmjeri podršku Moskve na druge političke strukture, što bi, s obzirom na ogromnu popularnost Putina u srpskoj javnosti, prvi čovjek Srbije itekako osjetio na svojoj koži.

Na zahtjev da se zamrzne rješenje kosovskog pitanja, nadovezao se i zahtjev Beogadu da smanji saradnju sa Zapadom.

Upravo zato je, nakon napada na Crnu Goru i najave odustajanja od nastavka dijaloga sa Prištinom, Vučić krenuo i u naglo zaoštravanje retorike prema Zapadu, čije je predstavnike nazvao “bjelosvetskim hoštaplerima”, a ambasadorki SAD u Podgorici poručio: “Ko si ti da nam soliš pamet?”.

Vučić se međutim toliko zanio u svojoj novoj ulozi kreiranoj u Moskvi da nije primijetio da je prešao granicu. Zato će biti zanimljivo pratiti njegov prvi naredni susret sa predstavnikom SAD ili EU. Jer poruka koju će najvjerovatnije čuti biće da on više nema podršku zapadnih sila.

Za Vučića, koji je došao na vlast umnogome zahvaljujući podršci međunarodne zajednice, to će vjerovatno značiti i definitivnu presudu.

Samir Rastoder