Predizborno je vrijeme, pravi trenutak za provjeru: jesam li u biračkom spisku i jesam li koga navodno politički podržao?

Prva provjera – jesam li u biračkom spisku može se već petnaestak godina obaviti elektronski, lako, s dva tri klika. Dovoljno je bilo na telefonu bilo na računaru ili tabletu otići na internet adresu www.biraci.me i u on-line servisu uvedenom još 2009. godine upisati broj identifikacionog dokumenta. Servis odmah provjerava jeste li u biračkom spisku, i ako jeste ispisuje vam adresu mjesta na kojem glasate.

On line provjere

Provjera da li ste zaista ili navodno nekoga politički podržali omogućena je posebnim on-line servisom uvedenim 2018. Zašto je ova provjera važna? Zato što je za političke stranke odnosno za izborne liste i kandidate za predsjednika države jedan od uslova da prijedlog kandidature podrži određen, zakonima propisani broj građana s pravom glasa. Propisano je da, logično, jedna osoba može podržati samo jednu listu odnosno samo jednog kandidata  (Član 44 Zakona o izboru odbornika i poslanika, član 5 Zakona o izboru predsjednika Crne Gore). Događalo se da političke stranke zloupotrebljavaju identitet građana ubog čega je Državna izborna komisija, kao mehanizam zaštite od zloupotreba potpisa, uvela 2018. online sistem provjere. Kao i u prethodnom servisu, građani treba da odu na Internet adresu www.provjeripotpis.me i da nakon što upišu broj identifikacionog dokumenta provjere da li su formalno nekoga podržali.

Ovaj servis, međutim, već mjesecima nije dostupan. Kvarovi i bugovi su uobičajena pojava, premda bi jednostavni državni servisi namijenjeni javnosti, poput ovoga, trebalo da budu provjereni i da rade. Ali ovdje nije u pitanju bug ili kvar. U pitanju je kombinacija neodgovornosti, javašluka i apsolutne nezainteresovanosti za posao i za interese građana. Državnoj izbornoj komisiji je, naime, istekao domen.

Državna izborna komisija na svojoj Internet stranici i opštinske izborne komisije dalje drže na sajtovima linkove ka ova dva servisa. I dok klik na provjeru biračkog spiska radi, klik na provjeru potpisa vodi na jedan od servisa za prodaju domena koji navodi da je domen www.provjeripotpis.me na prodaju. Cijena domena je uobičajeno 10-20 eura, osim za domene interesantnih imena gdje cijene nemaju granice – najskuplji domen www.cars.com prodat je za oko 800 miliona eura.

Porez na glupost

Šta se ovdje dogodilo i kako funkcioniše sistem kada domen istekne?

Najprije valja znati da prije nego što domen istekne, onaj od koga ste kupili domen i kome je u interesu da nastavite da radite s njim krene da vas mjesecima unaprijed obavještava i da vam nudi razne povlastice, povoljnosti da produžite biznis s njim. To bombarodvanje elektronskom poštom nastavlja se sve dok ne dođe taj dan D kada vam domen ističe. Ako ste do tada ignorisali sva upozorenja, vaš domen ide na tržište, a tu vrebaju svi mogući predatori. Samo čekaju da nekome domen istekne i bacaju se na njega kao zvijeri. Najčešće se istekli domeni prodaju za manje od sata.

Bez obzira na to je li domen kojem je istekao rok, jer vlasnik nije produžio vlasništvo, neki atraktivnog naziva, ili neki koji to nije, gotovo je sigurno da će istog dana kada vam je domen istekao njegov vlasnik biti neko drugi. Bez obzira na to o kojem je domenu riječ. To ide čak automatski da poseban software pretražuje registre domena tražeći one koji ističu. Zašto se kupuju domeni atraktivnih naziva – jasno je. Da bi bili preprodati. Ali zašto bi neko kupio domen koji nije atraktivan? Zato što je taj domen, čim je bio nečiji, tome nekome možda važan. Pa će možda taj neko, ako mu je domen istekao nepažnjom, platiti sada umjesto  10 – 20 eura cijenu koju odredi novi vlasnik. To je jednostavni biznis plan po kojem funkcionišu predatori domena. Masu vjerovatno i ne prodaju, nekima kasnije spuštaju cijenu, ali neke prodaju pa biznis ide. Upravo to se dogodilo s domenom www.provjeripotpis.me. Domen sada Državna izborna komisija može kupiti za 600-700 eura.

Među preprodavcima domena ova pojava, kada neki vlasnik ne produži domen na vrijeme, pa umjesto 10-20 eura biva prisiljen da, ako želi da zadrži domen plati daleko više, naziva se porez na glupost. Okusila je to nedavno jedna politička partija, ali na ovu temu mudro ćuti pa su i javnost i članstvo ostali uskraćenii za informaciju jesu li kome platili debele pare da vrate domen.

Neznanje, neodgovornost i bahatost

Kada je u pitanju domen čiji je vlasnik bila državna institucija, pa je domen izgubila, nije riječ samo o gluposti ili neznanju. Da je tako, bilo bi lakše.

Ovlašnom pretragom registra, što je moguće napraviti na više platformi koje se bave prodajom domena, lako se da utvrditi da je domen istekao 21. maja. To je dakle! Plandovalo se, funkconeri i uhljebi koje su pozapošljavali vrtjeli su prasiće i jaganjce po livadama i proplancima, dok je domen upravo išao na doboš.

Vjerovatano je DIK domen kupila tj. registrovala servis preko crnogorskog provajdera Meneta. Riječ je o kompaniji koja upravlja domenom .me od njegovog kreiranja ili nastanka septembra 2007. Crna Gora je nakon obnove nezavisnosti mudro odabrala domen koji je jedan od najatraktivnijih u svijetu i na čem smo zaradili poprilično. Kompanija Menet, koja upravlja domenom .me, radi to vrhunski profesionalno i veoma uspješno, u partnerstvu s jednom od najrenomiranijih kompanija za upravljanje domenima Go Daddy.

Dakle, apsolutno je sigurno da je Menet, ili ko god da je drugi bio, na vrijeme obavještavao Državnu izbornu komisiju da im se približava istek roka zakupa. Očito je da nijesu reagovali.

Neznanju, neodgovornosti i bahatosti ovdje nije kraj.

Prvo pitanje je koje se postavlja je kako je moguće da od toliko uhljeba i raznih partijskih mudraca koji se bave izmišljenim poslovima niko nije gotovo tri mjeseca shvatio da im jedan od dva servisa ne radi?

Drugo je pitanje kako ti nije uradio niko iz onolikih opštinskih izbornih komisija koje takođe imaju link na servis?

Sljedeće pitanje je zapošljava li neko od te silesije izbornih komisija nekoga ko makar ima predstavu o IT-u ili plaća neke vanjske stručnjake, neko održavanje ili sl.

Dalje, kako je moguće da izborne komisije u „radnjama koje preduzimaju“ u pripremi izbora ne „preduzimaju radnje“ provjere onoga što su sami napravili i za šta su sami odgovorni.

Državna izborna komisija se mogla na još lakši način nego što je razmišljanje o isteku domena sačuvati od svega ovoga. Kada je uvela domen mogla je nadležnom ministarstvu koje vodi u ime države Crne Gore Listu rezervisanih domena poslati zahtjev da domen www.provjeripotpis.me bude uvršten na ovu listu domena koji su vlasništvo države Crne Gore i nijesu na prodaju. Izradom takve liste, koja se redovno ažurira i koju redovno usvaja Vlada, rezervišu se domeni od značaja za Crnu Goru. Na toj listi su na primjer domeni koji imaju neko značenje za državu u nazivu, koji bi kada bi bili prodati mogli navesti posjetioce na pogrešne zaključke itd poput domena www.armija.me, dom zdravlja ili bolnica pa skraćenica opštine, www.saobracaj.me, www.zeljeznica.me ali i domeni poput npr. www.obrazuj.me, www.cyber.me, www.nenasilje.me itd. Dakle ništa nije sprečvalo Državnu izbornu komisiju da jednim dopisom riješi sebe ovih problema. Ali je o tome neko morao da misli i o svemu ovome je trebalo nešto da zna.

Šta je rješenje?

Najlakše bi im bilo da domen otkupe natrag. I onako tih šest stotina i kusur eura nijesu njihove pare. Ali vjerovatno ne znaju kako da to urade. I ne znaju šta u tom slučaju kupuju. Lako bi da je džak krtole.

Zato  je vjerovatno da će kada se neko bude alavertio da im servis ne funkcioniše i da više nemaju domen odlučiti da servis presele na neki drugi domen, da plate 10 godina unaprijed i da se prave da se ništa nije dogodilo. To bi bila kompletirana slika i prilika ove vlasti.