,,Pomenuti Brajušković je paradigma onoga što se na tom odboru dešava od kada je on osnovan: da se ljudi targetiraju i optužuju bez ikakvog konkretnog dokaza. Na kraju, sve to crnogorsko društvo, ali prije svega crnogorski parlament, pretvara u vrstu rijalitija u kojem nemate mogućnost ni da se branite od napada”, naveo je Kalezić.
Kako je precizirao, ovo radno tijelo Skupštine postalo je „platforma za kriminalizaciju ideje crnogorske nezavisnosti i svih pojedinaca koji su tome dali najveći doprinos“.,,Da je njima stalo do otkrivanja istine i do razobličavanja nekog dijela crnogorske istorije – tog dijela koji jeste opterećen različitim hipotekama – oni bi, prije svega, svemu tome imali drugačiji pristup”, dodao je on.
Saglasan je s tim da se istovremeno radi na urušavanju rejtinga Demokratske partije socijalista (DPS).
,,Nije nužno samo rejting DPS-a u pitanju – iako je DPS tu glavna meta. Meta je kompletan koncept obnove nezavisnosti Crne Gore i ljudi koji su taj koncept iznijeli”, naveo je sagovornik Pobjede.
Po njemu, ne manje sporan je i način na koji se svjedoči na Anketnom odboru, jer to vidi kao zloupotrebu slobode govora.
,,Okolnosti o kojima oni govore i način na koji govore, prije svega dekontekstualizuju istorijski osjećaj. Čupaju se fragmenti događaja i stavljaju se u neki mozaik koji se kreira i koji odgovara određenom političkom cilju. I tako se onda masakriraju kompletni događaji samim tim što se na taj način vade iz konteksta”, ukazuje Kalezić.
Za anketni odbor za „crne trojke“ on navodi i da je „preuzeo na sebe ulogu revizora bliže prošlosti, dok prvaci crkve Srbije vrše reviziju dalje prošlosti, odnosno Drugog svjetskog rata“.
,,Jer ako iz crnogorske istorije izbacite, odnosno kompromitujete Narodnooslobodilačku borbu, kompromitujete obnovu nezavisnosti i ne ostaje više ništa. Samo ljuštura bez sadržaja… I to je suština svih napada”, zaključuje sagovornik Pobjede.
POBJEDA: Kako vidite svjedočenje nekadašnjeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice Brajuška Brajuškovića na Anketnom odboru koji se bavi djelovanjem takozvanih „crnih trojki“? Ljudi koje je pomenuo demantovali su ga. Čemu vode izjave poput Brajuškovićevih, nakon kojih stižu brojni demantiji?
KALEZIĆ: Čitava ideja Anketnog odbora koji – u teorijskom smislu – treba da kontroliše i da pretresa rad institucija o temama koje su osjetljive i veoma važne za društvo, u ovom slučaju doživljava svoju antitezu. Jer, ovaj odbor je inicijalno zamišljen da bude platforma za defamaciju, širenje lažnih narativa i kriminalizaciju ideje crnogorske nezavisnosti. Pomenuti Brajušković je paradigma onoga što se na tom Anketnom odboru dešava od kada je on osnovan: da se ljudi targetiraju i optužuju bez ikakvog konkretnog dokaza. Na kraju, sve to crnogorsko društvo, ali prije svega crnogorski parlament, pretvara u jednu vrstu rijalitija u kojem nemate mogućnost ni da se branite od napada. Onda, upitno je i kako neko može da se odbrani, kako da zaštiti – osim sudskim putem – svoje lično dostojanstvo, kad je suočen sa takvom vrstom institucionalne agresije.
Duboko je pogrešno što se Anketni odbor koristi za sve osim za ono za što je inicijalno osmišljen. Lično, sada dovodim u pitanje i motive; mada, motivi su odavno poznati. Sve su to teme kojima treba ili kojima je trebalo da se bavi tužilaštvo, a ne da parlament na sebe preuzima ulogu i sudstva i tužilaštva, i da se organizuju javna suđenja ljudima koji čak nemaju pravo ni da se brane.
POBJEDA: Dosadašnjim izborom svjedoka, Anketni odbor na neki način radi na diskreditaciji samog sebe, ali i svih njegovih članova. To nije problem za one koji dolaze iz vlasti, bar se tako do sada pokazalo. Ostaju ljudi iz opozicije i sva ova dešavanja ih duboko diskredituju, kao i sve što rade. Kako to komentarišete?
KALEZIĆ: Ljudi koji su smislili ovaj odbor znali su zašto ga formiraju. Smislili su ga kao platformu za kriminalizaciju ideje crnogorske nezavisnosti i svih pojedinaca koji su tome dali najveći doprinos. Da je njima stalo do otkrivanja istine i do razobličavanja nekog dijela crnogorske istorije – tog dijela koji jeste opterećen različitim hipotekama – oni bi, prije svega, svemu tome imali drugačiji pristup. Vidi se iz pristupa i njihovog načina na koji se cijeli proces vodi, da se pozivaju ljudi koji su, zapravo, najbolji demantiji sebe samih. Jer, u tim iskazima i u tim govorima je toliko protivurječnosti, a – ponavljam – u suštini ti ljudi ne nude baš nikakve dokaze za ono što tvrde.
POBJEDA: Na neki način, indirektno se može izvesti zaključak i da se sve ovo radi sa ciljem dodatnog narušavanja rejtinga Demokratske partije socijalista (DPS), koji je u vrijeme događanja o kojima se govori bio na vlasti, a sada je najjača opoziciona partija. Da li je opravdano razmišljati u tom pravcu?
KALEZIĆ: Ta percepcija je ispravna. Nije nužno samo rejting DPS-a u pitanju – iako je DPS tu glavna meta. Meta je kompletan koncept obnove nezavisnosti Crne Gore i ljudi koji su taj koncept iznijeli. Naravno, to se uglavnom podudara sa funkcionerima DPS-a, ali nije nužno samo ta partija u pitanju. Uz to, problem je što se ni u političkom, ni u pravnom smislu ljudima ne dozvoljava i ne otvara prostor da se brane. U stvari, od parlamenta je napravljen rijaliti šou u kome se smjenjuju učesnici-protagonisti, a nejasno po kojem ključu su pozivani, koja je njihova uloga i najmanje je jasno na osnovu čega ti ljudi govore određene stvari. Ne postoji nikakva odgovornost za javno izgovorenu riječ. Umjesto da parlament promoviše slobodu govora – u najboljem smislu te sintagme i tog koncepta, oni čine da i slobodu govora zapravo „isprljaju“ njenom zloupotrebom. Ne može sve da se smatra slobodom govora, niti to znači da sve može da se kaže bez posljedica.
Okolnosti o kojima oni govore i način na koji govore, prije svega dekontekstualizuju istorijski osjećaj. Čupaju se fragmenti događaja i stavljaju se u neki mozaik koji se kreira i koji odgovara određenom političkom cilju. I tako se onda masakriraju kompletni događaji samim tim što se na taj način vade iz konteksta.
Na sličan način sad se djeluje i za sve ostale sporne situacije. One se vade iz istorijskog konteksta i zbog toga sad već imamo na velika vrata vraćanje četničkog pokreta, te reviziju svega onoga što su oni radili u Crnoj Gori.
POBJEDA: Da li je to nastavak agende dijela vlasti da Crna Gora mora biti duboko podijeljena i na što duži period, kako njeno društvo ne bi više moglo da funkcioniše kao zajednica?
KALEZIĆ: Istorijski revizionizam koji postoji kada se govori o Drugom svjetskom ratu, prisutan je i ovdje. Dakle, Anketni odbor je preuzeo na sebe ulogu revizora bliže prošlosti, dok prvaci Crkve Srbije vrše reviziju dalje prošlosti, odnosno Drugog svjetskog rata.
Iako se jedan i drugi korpus događaja stavlja u tu novu vrstu mozaika u kojem treba trajno izmijeniti kolektivno i istorijsko sjećanje i u crnogorsko društvo učitati novu interpretaciju realnosti, kako bi se dokrajčio i dovršio proces razdržavljenja Crne Gore, odnosno uništavanja crnogorske državotvorne supstance. Jer ako iz crnogorske istorije izbacite, odnosno kompromitujete Narodnooslobodilačku borbu, kompromitujete obnovu nezavisnosti i ne ostaje više ništa. Samo ljuštura bez sadržaja… I to je suština svih napada.
Crna Gora živi povratak u prošlost
POBJEDA: Znači, vraćamo se na to da je Memorandum SANU, napisan još davne 1986. godine, i dalje aktivan, te da smo opet u devedesetim godinama prošlog vijeka. Samim tim, da li se ovaj Anketni odbor može uzeti za ozbiljno, ili samo kao rijaliti epizoda? Može li to tijelo uopšte donijeti validne zaključke?
KALEZIĆ: Anketni odbor je sam sebe diskreditovao onog trenutka kada je počeo da zove ljude koji, bez ikakvih dokaza, optužuju.
Crna Gora živi povratak u prošlost i to je tema, to je lajt motiv, odnosno centralna tendencija svih dešavanja od 2020. godine naovamo. Dakle, srećan put unazad u kome se perpetualno vraćamo na događaje ne kako bi se Crna Gora suočila sa njima, već kako bi se ti događaji reinterpretirali, odnosno kako bi se učitala nova interpretacija. I to je opštepoznato.
Preporučeno
Memorandum SANU nikad nije bio relevantniji nego danas. Jer to je, zapravo, faza u kojoj je Crna Gora zamrznuta. I na tome i dalje ostajemo. To je naš „Dan mrmota“ u kome isto proživljavamo iz dana u dan.