Video
Dnevni list Dan je prvi objavio informaciju da je Nikčević kandidat za ambasadora u Srbiji a, prema saznanjima Pobjede, kadrovima Demokratskog fronta bi trebalo da pripadne ambasadorsko mjesto u Sarajevu i mjesto generalnog konzula u Sremskim Karlovcima, čime će crnogorska diplomatska mreža u Srbiji i dijelu regiona biti pod kontrolom Demokratskog fronta, odnosno političara koje podržava predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Nikčević je čovjek koji je devedesetih godina prošlog vijeka ostavio trag na crnogorskoj političkoj sceni.
Političku karijeru je počeo kao osnivač ogranka Demokratske stranke iz Srbije u Crnoj Gori zajedno sa Ljubomirom Tadićem, ocem Borisa Tadića. Međutim, nakon što je taj projekat propao, Nikčević se našao u tada najjačoj opozicionoj partiji u Crnoj Gori – Narodnoj stranci Novaka Kilibarde.
Nikčević je bio portparol NS gorljivo braneći velikosrpsku politiku koju je tada zastupao njen lider Novak Kilibarda.
Njegovi politički oponenti su mu zamjerali što je 1993. kao član žirija za dodjelu nagrade ,,Risto Ratković“ dodijelio to priznanje Radovanu Karadžiću za pjesnički opus pod nazivom ,,Siđimo u gradove da bijemo gadove“, koja je zlokobno najavila ratove.
No, upravo od tada počinje pravi politički uspon mladog i elokventnog Nikčevića.
Na izborima 1996. godine izabran je za saveznog poslanika u Skupštini Miloševićeve Savezne Republike Jugoslavije.
Nakon raskola u Narodnoj stranci, Nikčević je podržao struju Božidara Bojovića kao potpredsjednik i već je 1998. godine postao predsjednik Srpske narodne stranke.
Sa funkcije predsjednika SNS-a, stranke, tada bez ozbiljnijeg uticaja u Crnoj Gori, postaje ministar bez portfelja u Vladi SRJ Momira Bulatovića. Ta vlada je bila poznata kao SPS-JUL Vlada, odnosno bračnog para Milošević – Marković u kojoj su ključne pozicije držali SPS, JUL, ali i Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja. Tu vladu nijesu priznavali zvanični državni organi Crne Gore.
Nikčević je, nakon angažmana u Vladi SRJ, bio i glavni i odgovorni urednik ratne JU info televizije, koja je poznata po kampanji protiv Crne Gore, njenih državnika i po bliskosti sa bračnim parom Milošević.
Nakon pada Miloševića, Nikčević se u Beogradu intezivnije bavi književnim radom, a 2012. godine potpisuje peticiju Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice pod nazivom ,,Srbija je ugrožena“ u kojoj podržava ideju da Srbija prekine pregovore sa Evropskom unijom.
Činjenica da je potpisao tu peticiju ukazuje da je Nikčević već tada posjedovao srpsko državljanstvo.
U proglasu koji je potpisao Nikčević navodi se da su potpisnici protiv članstva Srbije u Evropskoj uniji i NATO, za raskid Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, osuđuju dvostruke aršine prema nevinim žrtvama rata, traže da vlasti na svaki način pomognu svojim državljanima u Hagu, poručuju da Haški tribunal više nije legitiman sud. Sve suprotno spoljnopolitičkim opredjeljenjima sadašnje Vlade čiji će biti državni reprezent u Srbiji.
Potpisnici su i Matija Bećković, Emir Kusturica, Kosta Čavoški, kao i pokret Dveri Boška Obradovića. Nikčević je par godina bio medijski neaktivan, da bi se aktivirao kada su počele litije u Crnoj Gori.
“Najnoviji događaji u Crnoj Gori veličanstveno afirmišu solidarnost srpskog naroda. Gdje god pogledamo, ne samo sjever i jug Crne Gore, nego i svako mjesto gdje žive Srbi, vidjećemo istu omladinu, žednu vjere, sabornosti, zajedništva – „onoga što se činilo, nama starijima, da je gotovo izgubljeno“, piše Nikčević.
U sukobu lidera DF-a sa premijerom Zdravkom Krivokapićem – Nikčević je direktno podržao Andriju Mandića.
Preporučeno
“Andrija Mandić je, da te podsjetim, predsjednik stranke koja se svih ovih surovih godina borila kako je znala i umjela, na izborima uvijek povećavala broj glasova, negdje i pobjeđivala, stranke u koju su vjerovale i sad vjeruju desetine hiljada građana Crne Gore. To su ti „vječiti gubitnici“, dragi Zdravko, za koje ti onomad reče: „I birači su išli logikom da je bolje da ne talasaju“! Da ne talasaju? Vjeruj mi, ja ih poznajem, i mogu ti reći da su to ljudi neustrašivi, iako su zbog svojih uvjerenja i čestitosti planski diskriminisani, omalovažavani, proganjani i hapšeni – a eto, sad dodatno optuženi jer nisu uspjeli da pobijede sve dok se nisi pojavio ti, da im objasniš kako je njihova borba u stvari bila nekakva dogovorena utakmica DPS-a i Demokratskog fronta”, napisao je Nikčević u otvorenom pismu Krivokapiću.
