Profesorica Komar kaže da je već potpuno jasno da ne postoje uslovi da se popis sprovede profesionalno korektno. Zato se boji da bi podaci “koji nose oznaki zvaničnih, a koji ne odgovaraju realnosti”, izazvali “potpuni haos u statistici”.

Ona naglašava da, u slučaju bojkota, “nasumično popunjavanje podataka iz registara neće ‘popraviti’ već samo dodatno pokvariti reprezentativnost podataka”.

Komentarišući kampanju zastrašivanja građana kaznama ukoliko se odluče za bojkot, kaže da je “zgrožena brzinom kojom su se predstavnici vlasti i Uprave za statistiku latili represije” kako bi građane i građanke natjerali da učestvuju u popisu. I te prijetnje, oslonjene na brzopleto tumačenje zakona, za nju su “indikator da nešto nije u redu”.

Antena M: Na okruglom stolu koji je organizovan na Pravnom fakultetu problematizovali ste pitanje motiva za sprovođenje popisa pod trenutnim uslovima. Možete li čitaocima Antene M objasniti zbog čega?

Komar: Mislim da je već svima jasno da se popis u Crnoj Gori sprovodi na silu, bez ispunjenih tehničkih i metodoloških preduslova, suprotno standardima koji su definisani UNECE metodologijom, u stanju dubokih društvenih podjela, institucionalne nestabilnosti, „slobodnog pada“ povjerenja građana i građanki u institucije i suprotno procjeni stručne javnosti o tome da za sprovođenje popisa ne postoje uslovi. Dodatno, politički predstavnici/ce preko 40% građana i građanki su ili otvoreno pozvali na bojkot ili izrazili nesaglasnost sa tim da se popis sprovede na ovaj način i u ovakvoj atmosferi. Na kraju, prošle nedjelje je Evropski parlament ogromnom većinom od 529 poslanika/ca i sa samo 51 glasom protiv pozvao da se popis odgodi i sprovede tek onda kada se politički zastoj u zemlji okonča, kako se ne bi koristio za dodatnu polarizaciju društva.

Postavlja se logično pitanje zbog čega bi Vlada odlučila da ignoriše sve gore navedene ocjene i upozorenja i nastavi proces koji u stručnom smislu ne može dati validan rezultat? Iz Vlade će Vam reći da je to „zbog javnih politika“, što bi bar teorijski bio dobar razlog, da ima smisla. Crnoj Gori zaista fale podaci na svakom koraku. Čak i oni podaci koji se prikupljaju administrativno ili nisu potpuni ili nisu dostupni ili nisu u adekvatnom obliku… Ko god se bavi javnim politikama zna koja je muka sa podacima. I niko se zbog toga ne potresa, na dopise i urgencije da se podaci srede i objave ili niko ne odgovara ili se proglašava nenadležnim. I sad treba da vjerujemo da su se odjednom svi zabrinuli „u ime javnih politika“ i da se baš odmah i bez odgađanja, po svaku cijenu pa i cijenu kvaliteta podataka, mora sprovesti popis! Ovo tim prije što bi se svi podaci koji su nam potrebni, a koji se mogu dobiti iz Popisa, hipotetički uz malo truda, manje ulaganja i nimalo buke mogli dobiti i iz administrativnih izvora. Ako stvarno i dalje govorimo o javnim politikama.

Antena M: Ako se podaci mogu „dopuniti“ iz administrativnih izvora, zašto se popis u cjelosti tako ne sprovede?

Komar: Iako je to dopunjavanje najavljeno kao odgovor na bojkot, mislim da nema previše smisla. Dopunjavanje iz administrativnih izvora bi metodološki imalo smisla da su podaci koji nedostaju nasumični. Međutim, s obzirom na to da će u slučaju bojkota nedostatak proisteći iz sistematičnog neučešća, tj. grupa ljudi koja ne učestvuje u popisu ima svoje distinktivne društveno-vrijednosne karakteristike, nasumično popunjavanje podataka iz registara neće „popraviti“ već samo dodatno pokvariti reprezentativnost podataka. Dopunjavanje bi bila neka vrsta projekcije, a to možete raditi samo ako podaci na osnovu koji dopunjavate ne odstupaju bitno od onih koji fale, što ovdje nije slučaj. Takođe, otvara se pitanje ko i u kojoj proceduri odlučuje koji podaci se dopunjavaju, a koji ne. Vidite da ni sad ne postoji povjerenje u proces popisivanja, tek nema smisla da će se vjerovati „dopunama.“ Sveukupno, to postaje haos.

Antena M: Na okruglom stolu ste takođe iznijeli tezu da trenutno stanje kada je u posrijedi nacionalna pripadnost nije bitno drugačije u odnosu na prethodni popis?

Komar: To je opšte poznato u istraživačkoj zajednici. Svi koji rade istraživanja javnog mnjenja u svojim istraživanjima pitaju i demografska pitanja, a među njima stalno ili bar periodično i pitanje nacionalne pripadnosti. Bez obzira na to šta je predmet istraživanja, takva pitanja služe za kontrolu uzorka i poststratifikaciju koji su važni elementi kontrole kvaliteta. Kada pogledate sirove, neponderisane podatke u nizu istraživanja od početka godine do sad vidite da su ti procenti relativno stabilni i da se u zavisnosti od istraživanja kreću koji procenat gore ili dolje u odnosu na popis 2011. Ne zaboravite da kod istraživanja javnog mnjenja nema pritiska, nema kampanje i nema drugih oblika mekog i manje mekog ubjeđivanja tako da se ona sprovode u boljim uslovima nego što bi to hipotetički danas bio slučaj s popisom. Ovaj podatak je vrlo dobro poznat partijama jer sve one rade istraživanja radi procjene svog rejtinga. I ta istraživanja sadrže pitanje o nacionalnosti.

Ovo nam sa jedne strane govori da nijedna zajednica u Crnoj Gori nema razloga da izbjegava fer i pošten popis. Takođe, ovo nam govori i to da akteri koji najavljuju značajne promjene u korist srpske zajednice nemaju razloga da ga sprovedu pošteno jer ako to urade kako treba neće dobiti rezultat koji najavljuju. Činjenica da od popisa ne odustaju uprkos svemu, te da spremaju javnost na promjenu dovođenjem u pitanje rezultata prethodnog popisa i plasiranjem ideja o pritiscima i ugroženosti, po meni jasno ukazuje na to da ne možemo očekivati korektno sproveden postupak popisivanja. 

Antena M: Nije samo Vlada protiv odgađanja popisa, oglasio se i predsjednik koji je ocijenio neprimjerenim komentare inostranih zvaničnika na temu formiranja nove vlade i popisa, napominjući da su to unutrašnja pitanja naše države?

Komar: Ne zaboravite i to da se pridružio prijetnjama građanima i građankama time što je izjavio da je poziv na bojkot poziv na protivzakonito djelovanje, što se ispostavilo netačnim. Iako izjava koju navodite za cilj ima da predsjednika pozicionira kao neutralnu figuru, on je svojim prethodnim istupima jasno izrazio svoj stav o tome da popis treba sprovesti u ovim uslovima po svaku cijenu. To što je izjavu o neprimjerenosti komentara „stranih zvaničnika“ Milatović dao nakon Vučićeve poruke o važnosti crnogorskog popisa za državnu politiku Srbije trebalo je da zadovolji iritiranu crnogorsku javnost, implicirajući njegovu odlučnost da brani interese države na čijem čelu se nalazi. Kako, pak, ne bi istovremeno naljutio veći dio svog biračkog tijela koji ne vidi ništa loše u Vučićevoj izjavi, on izjednačava SAD – crnogorskog vojnog saveznika, Evropsku uniju – zajednicu čiji dio želimo biti i koja je glavni proklamovani spoljno politički cilj Crne Gore i vjerovatno jedini društveni konsenzus sa jedne strane i politički establišment Srbije koji gotovo dnevno plasira agresivne pretenzije na crnogorsku državu i koji otvoreno kaže da je popis najvažnije pitanje srpske politike, sa druge strane. Mislim da te vrste relativizacija više ne prolaze ni kod domaće, a vidimo ni kod međunarodne javnosti.

Antena M: Uveliko se priča o tome da je popis planiran kao oruđe za etnofederalizaciju Crne Gore. Šta Vi mislite o tome?

Komar: Crnogorska i međunarodna javnost već neko vrijeme „priprema“ se na ideju o tome kako je građanski koncept Crne Gore nefunkcionalan i kako treba preći na koncept države tzv. konstitutivnih i tzv. nekonstitutivnih naroda. Podaci s terena pokazuju da valjano sproveden popis ne bi poslužio kao argument za ovu promjenu, ali već sam obrazložila zašto sumnjam da će on biti tako sproveden. A ako se rezultati falsifikuju tako da suprotno realnosti pokažu značajan rast srpske zajednice na uštrb drugih, kako se najavljuje, ideja etnofederalizacije dobiće snažan podsticaj. No, sa ili bez popisa, bojim se da je realizacija te ideje već u toku. Vrlo je važno ono što je dr Nemanja Batrićević rekao na okruglom stolu prošle nedjelje – da je u pitanju proces i da je pogrešno čekati na jedan postupak koji će do nje dovesti. Građanska Crna Gora ne smije čekati taj „posljednji boj“ jer njega neće biti. Neočekivano snažan otpor popisu na ovaj način kome svjedočimo govori o tome da su građani i građanke ovo shvatili.

Antena M: Na Okruglom stolu čuli smo tumačenje pravnika koje je iznio prof. dr Dražen Cerović da se kaznena odredba na koju se Vlada, Predsjednik CG i Monstat pozivaju odnosi na davanje lažnih podataka od nekoga ko je pristao da učestvuje na popisu, a ne i na samo neučešće u popisu. Prof. dr Nebojša Vučinić se u svojoj intervenciji pozvao i na međunarodno pravo koje je po Ustavu Crne Gore iznad nacionalnog, posebno pravo na nepovredivost stana, što je opet u kontradikciji sa kažnjavanjem bojkota. Šta Vi mislite, imaju li građani i građanke pravo na bojkot popisa?

Komar: Bila sam zgrožena brzinom kojom su se predstavnici vlasti i Uprave za statistiku latili represije kako bi zastrašivanjem građane i građanke natjerali da učestvuju u popisu. Intenzitet kojim su se oslonili na, u najmanju ruku klimavo i brzopleto tumačenje Zakona o popisu, takođe je indikator da nešto nije u redu. Istina je da postoje države koje predviđaju sankcije za neučešće, ali je takođe istina da se te sankcije gotovo nikad ne primjenjuju. Odgovorne vlasti pokušavaju raznim nenasilnim načinima da stimulišu građane i građanke da učestvuju i praksa je da se izbjegava represija. Ne samo zato što je nepopularna nego i što se njome krši jedan od osnovnih etičkih postulata anketnog istraživanja (a tradicionalni popis je zapravo anketno istraživanje), a to je da se licu od koga se uzimaju podaci ne smije nanijeti nikakva šteta.

Princip “ne čini štetu” u društvenom istraživanju podrazumijeva da težnja za znanjem i razumijevanjem stvarnosti ne smije ugroziti dobrobit, dostojanstvo ili prava pojedinaca ili zajednica. Razumijem da političari nisu naučnici, ali u Upravi za statistiku rade naučnici i naučnice koje bi trebalo da obavezuje ovaj princip. Brzina i lakoća kojom su posegli za represijom me duboko razočarala. Saglasna sam sa tumačenjem pravnika i posebno komentarima profesora Cerovića i profesora Vučinića. Kazna u slučaju da građanin ili građanka odbiju da učestvuju u prikupljanju podataka o sebi iz moralnih, političkih, vrijednosnih ili drugih razloga ne samo da nije sprovodiva u praksi, nego nema zakonski osnov.

Antena M: I šta sad? Da zauvijek odustanemo od popisa?

Komar: Nema sumnje da je popis veoma važan i da je jedan od osnovnih izvora statističkih podataka koji se koristi i kao podrška drugim prikupljanjima podataka. Između ostalog, na osnovu popisa saznajemo koliko ljudi živi u Crnoj Gori i kako su oni raspoređeni, što u situaciji velikog migracionog priliva kakav Crna Gora doživljava, veoma važno. Popisni podaci služe i kao korektiv istraživanja javnog mnjenja kroz tzv. proces poststratifikacije. Međutim, ovo sve ima smisla samo u situaciji u kojoj je popis adekvatno sproveden, i prikupljeni podaci zaista reprezentuju stanje na terenu. Mislim da je sada već potpuno jasno da ne postoje uslovi da se popis sprovede profesionalno korektno, te ono što ćemo dobiti neće koristiti u svrhu kojoj je namijenjeno. Naprotiv, bojim se da će izazvati potpuni haos u statistici time što ćete dobiti podatke koji nose oznaku zvaničnih, a koji ne odgovaraju realnosti.

Odgovorni političari i političarke treba da sjednu za sto i dogovore uslove i mehanizme kontrole koji će obezbijediti da popis služi dobrobiti i razvoju našeg društva u cjelini, pa i po cijenu da to znači radikalnu izmjenu metodologije i prelazak na druge načine prikupljanja podataka. U ovom slučaju dobrobit društva je važnija od ispunjavanja agende. Bilo čije.   

Antena M: Na kraju, da li održani okrugli sto na Pravnom fakultetu znači da se akademska zajednica napokon budi?

Komar: Nisam pobornik miješanja akademske zajednice u dnevnu politiku, ali smatram da imamo obavezu da reagujemo u situaciji kad možemo svojim znanjima i vještinama da doprinesemo boljitku društva, ali i u situaciji u kojoj su ugrožena ljudska prava ili osnovni principi na kojima počiva naša zajednica – a to je bez sumnje koncept građanske države. U tom smislu, taj okrugli sto je stvarno bio neobičan za ono na što smo navikli – a to je da akademska zajednica, uz nekoliko pojedinačnih izuzetaka i Fakultet za crnogorski jezik i književnost, „prespava“ dramatične događaje koji vode urušavanju našeg društva. Nadam se da će se progresivne individue i zajednice koje vide Crnu Goru kao modernu, evropsku, interkulturalnu građansku zajednicu u periodu pred nama češće čuti.