Ističe da je institucija na čijem je čelu u završnoj fazi tog procesa i da je spreman da ravnopravno funkcioniše u evropskom statističkom okviru.

U intervjuu za Bankar.me, Pejović govori o rezultatima Peer Review evaluacije, usklađivanju metodologije sa Eurostatom, značaju profesionalne nezavisnosti zvanične statistike i preostalim koracima koji treba da dodatno ojačaju institucionalne, stručne i tehnološke kapacitete MONSTAT-a.

„Profesionalna nezavisnost nije samo formalni evropski zahtjev, već osnov pouzdane statistike. Ona podrazumijeva da se odluke o metodama, izvorima podataka i objavljivanju rezultata donose isključivo na osnovu stručnih kriterijuma i jednako prema svim korisnicima“, kazao je Pejović.

 MONSTAT je ove godine prošao Peer Review evaluaciju usklađenosti sa evropskim statističkim standardima, dok se očekuje i zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 18 – Statistika. Šta još mora biti urađeno da bi crnogorska statistika bila potpuno uporediva sa Eurostatom i koliko je, osim metodologije, važno obezbijediti institucionalnu i profesionalnu nezavisnost MONSTAT-a od političkih i drugih uticaja?

MONSTAT je danas u završnoj fazi jednog veoma zahtjevnog višegodišnjeg procesa usklađivanja sa Evropskim statističkim sistemom i očekujemo da Poglavlje 18 – Statistika bude zatvoreno u oktobru. To bi predstavljalo snažnu potvrdu rezultata koje smo ostvarili, ali prije svega stručnog i institucionalnog rada koji stoji iza njih.

U prethodnom periodu napravljen je veliki iskorak u oblastima koje su bile ključne za završna mjerila: sprovedena je benčmark revizija nacionalnih računa, EUROSTAT-u su dostavljeni zahtijevani setovi podataka i metodološka dokumentacija, a uspostavljena je i redovna proizvodnja statistike državnih finansija u skladu sa evropskim pravilima. Mapom puta za ESA 2010 precizno su definisane i preostale aktivnosti, dok je Akcionim planom postavljen okvir za dalje jačanje ljudskih, stručnih i tehnoloških kapaciteta MONSTAT-a.

Dodatnu potvrdu institucionalne zrelosti predstavlja Peer Review misija, završena u junu, kroz koju je cjelokupan sistem zvanične statistike ocjenjivan prema svih 16 principa Kodeksa prakse evropske statistike. Za nas je posebno važno što su među ključnim pitanjima bili kvalitet, profesionalna nezavisnost i povjerenje u zvaničnu statistiku.

Profesionalna nezavisnost nije samo formalni evropski zahtjev, već osnov pouzdane statistike. Ona podrazumijeva da se odluke o metodama, izvorima podataka i objavljivanju rezultata donose isključivo na osnovu stručnih kriterijuma i jednako prema svim korisnicima. Upravo takav pristup gradi povjerenje u zvanične podatke.

Zato zatvaranje Poglavlja 18 za MONSTAT neće predstavljati kraj procesa, već potvrdu da je crnogorska statistika dostigla visok nivo metodološke i institucionalne usklađenosti i da je MONSTAT spreman da ravnopravno funkcioniše u Evropskom statističkom sistemu.

Bankar: Kada sagledate sve što je MONSTAT realizovao u prethodnih nekoliko godina – od dva velika popisa, razvoja novih statistika i unapređenja metodologija, do MICS istraživanja i Peer Review evaluacije – koliko je institucija danas snažnija i spremnija za evropske standarde?

Pejović: Prethodnih nekoliko godina bile su među najintenzivnijim u radu MONSTAT-a i pokazale su visok nivo stručne, organizacione i institucionalne zrelosti. U relativno kratkom periodu uspješno smo realizovali dva izuzetno kompleksna statistička procesa – Popis stanovništva, domaćinstava i stanova i Popis poljoprivrede – uz nesmetanu redovnu proizvodnju zvanične statistike.

Paralelno smo unaprijedili metodologije i izvore podataka u više oblasti. Posebno su značajni benčmark revizija nacionalnih računa, dodatno usklađivanje sa metodologijom ESA 2010 i uspostavljanje redovne proizvodnje statistike državnih finansija u skladu sa evropskim pravilima i zahtjevima EUROSTAT-a. Nastavili smo i razvoj novih statistika i realizaciju važnih istraživanja, poput MICS-a.

Dodatnu potvrdu institucionalne zrelosti predstavlja Peer Review misija završena u junu, kojom je cjelokupan sistem zvanične statistike ocjenjivan prema 16 principa Kodeksa prakse evropske statistike.

Sve to pokazuje da je MONSTAT danas snažnija, stručnija i međunarodno prepoznata institucija, sa kapacitetima da odgovori sve zahtjevnijim evropskim standardima i da, u trenutku članstva Crne Gore u EU, ravnopravno funkcioniše u okviru Evropskog statističkog sistema.

Bankar: Kada se sagledaju najnoviji podaci MONSTAT-a, kakvu sliku crnogorske ekonomije danas vidite? Koji pokazatelji su, po Vašem mišljenju, ohrabrujući, a koji bi trebalo najviše da zabrinu donosioce odluka?

Pejović: Zvanični statistički podaci ukazuju na nastavak pozitivne ekonomske dinamike, prije svega kroz rast bruto domaćeg proizvoda, investicionu aktivnost i povoljna kretanja u više segmenata ekonomije. Istovremeno, za potpunu sliku važno je posmatrati ne samo ukupne stope rasta već i strukturu pojedinih pokazatelja.

Pri tome treba razdvojiti dvije vremenske perspektive – rezultate kojima raspolažemo za 2025. godinu i najnovije pokazatelje tekuće ekonomske aktivnosti u 2026. godini.

Kada je riječ o 2025. godini, posebno se izdvaja investiciona aktivnost. Investicije u osnovna sredstva dostigle su oko 1,1 milijardu eura, što predstavlja rast od 11,1% u odnosu na prethodnu godinu. Cjelovitu sliku ekonomskih rezultata 2025. godine, međutim, daće godišnji obračun BDP-a, čije je objavljivanje planirano krajem septembra.

Za 2026. godinu već raspolažemo rezultatima BDP-a za prva dva kvartala. Crnogorska ekonomija je u prvom kvartalu ostvarila realni rast od 2,6%, dok je u drugom kvartalu rast ubrzan na 3,8%. BDP je u drugom kvartalu iznosio oko 2,15 milijardi eura.

Pozitivna kretanja nijesu koncentrisana samo u jednom segmentu ekonomije. Industrijska proizvodnja u drugom kvartalu bila je 20% veća nego u istom kvartalu prethodne godine, vrijednost izvršenih građevinskih radova povećana je za 6,3%, dok je promet u trgovini na malo u stalnim cijenama povećan za 4,1%.

Kod industrije je, međutim, osim ukupne stope rasta važno posmatrati i njenu strukturu. Najveći rast zabilježen je u sektoru snabdijevanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacije, dok je rast prerađivačke industrije bio znatno umjereniji. Zbog toga ukupnu stopu industrijskog rasta treba tumačiti zajedno sa doprinosom pojedinih sektora.

Pozitivan signal predstavlja i nastavak investicione aktivnosti. Bruto investicije u osnovna sredstva u drugom kvartalu 2026. iznosile su oko 530 miliona eura, u odnosu na oko 475 miliona eura godinu ranije, dok je njihovo učešće u BDP-u povećano sa 23,7% na 24,7%.

Kada je riječ o cijenama, potrošačke cijene u julu 2026. bile su 3,8% više nego godinu ranije, dok su u periodu januar–jul prosječno povećane za 3,4% u odnosu na isti period prethodne godine. Pored ukupne stope inflacije, za razumijevanje cjenovnih kretanja važno je pratiti i doprinose pojedinih grupa proizvoda i usluga.

Važnu dimenziju ukupne slike predstavlja i spoljnotrgovinska robna razmjena. U periodu januar–jul ukupna robna razmjena iznosila je oko 2,92 milijarde eura i bila je 2,5% veća nego godinu ranije. Istovremeno, izvoz robe smanjen je za 4,4%, na oko 313 miliona eura, dok je uvoz povećan za 3,4%, na oko 2,61 milijardu eura. Pokrivenost uvoza izvozom smanjena je sa 13% na 12%. Ovi podaci pokazuju zašto je, pored ukupne vrijednosti razmjene, važno posmatrati odvojeno kretanje izvoza i uvoza i njihovu strukturu.

Ukupno, podaci za prvu polovinu 2026. pokazuju nastavak pozitivne ekonomske dinamike i ubrzanje realnog rasta BDP-a, uz potrebu da se pažljivo prate struktura industrijske proizvodnje, cjenovna kretanja i odnos izvoza i uvoza.

Monstat: Potrošačke cijene su u julu bile 3,8 odsto više nego godinu ranije, dok je prosječna neto zarada u junu iznosila 1.036 eura. Koliko prosječna zarada danas realno govori o životnom standardu većine građana i da li rast cijena ponovo počinje da „jede“ rast primanja? Da li bi objavljivanje medijalne zarade omogućilo realniju sliku primanja građana od samog podatka o prosječnoj plati?

Pejović: Najnoviji podaci pokazuju da su u julu potrošačke cijene međugodišnje rasle brže od prosječne neto zarade. Potrošačke cijene bile su 3,8% više nego u julu prethodne godine, dok je prosječna neto zarada iznosila 1.037 eura i bila je 2,3% veća nego godinu ranije.

Međutim, ovaj odnos treba precizno tumačiti. Prosječna zarada je važan pokazatelj nivoa i dinamike zarada, ali je ne treba poistovjećivati sa iznosom koji prima većina zaposlenih, niti samo na osnovu nje izvoditi zaključke o životnom standardu većine građana.

Kada govorimo o odnosu zarada i cijena, statistički je preciznije govoriti o realnoj zaradi nego o tome da li inflacija „jede“ rast primanja. Realna zarada, koja se obračunava i objavljuje u okviru redovne mjesečne statistike zarada, pokazuje kretanje kupovne moći prosječne zarade nakon što se uzme u obzir kretanje potrošačkih cijena.

Ipak, ni kretanje realne prosječne zarade samo po sebi ne daje cjelovitu sliku životnog standarda. Na položaj domaćinstava, osim zarada i cijena, utiču broj zaposlenih članova domaćinstva, drugi izvori prihoda, struktura potrošnje i niz drugih faktora.

Kada je riječ o medijalnoj zaradi, ona bi svakako predstavljala korisnu dodatnu statističku informaciju. Za razliku od prosječne zarade, koja predstavlja aritmetičku sredinu i na čiji nivo utiču i zarade koje značajnije odstupaju od prosjeka, medijalna zarada pokazuje iznos koji zaposlene dijeli na dvije jednake grupe – polovinu zaposlenih sa zaradom ispod i polovinu sa zaradom iznad tog iznosa.

Uprava za statistiku trenutno ne objavljuje medijalnu zaradu u okviru redovne mjesečne statistike zarada. Razlog nije u metodološkoj mogućnosti njenog obračuna, već prije svega u karakteristikama trenutno raspoloživog izvora podataka. Za obračun medijalne zarade potrebno je raspolagati podacima na individualnom nivou koji omogućavaju sagledavanje distribucije zarada zaposlenih, dok postojeći izvor podataka za mjesečnu statistiku zarada ne obezbjeđuje Upravi za statistiku podatke u formi potrebnoj za takav obračun.

U tom dijelu očekujemo značajan napredak u narednom periodu. Uspostavljanjem pune funkcionalnosti novog IRMS sistema Poreske uprave očekuje se da će Upravi za statistiku biti dostupni detaljniji administrativni podaci potrebni za razvoj statistike distribucije zarada, uključujući i podatke neophodne za obračun medijalne zarade.

Pri tome je važno naglasiti da medijalna zarada nije „realnija“ zamjena za prosječnu zaradu. Riječ je o dva različita i komplementarna statistička pokazatelja. Prosječna zarada pokazuje prosječan nivo isplaćenih zarada i omogućava praćenje njihove dinamike kroz vrijeme, dok medijalna zarada pruža dodatnu informaciju o raspodjeli zarada. Njihovo zajedničko posmatranje daje potpuniju sliku primanja zaposlenih.

Za širu ocjenu životnog standarda potrebno je posmatrati i druge pokazatelje koje Uprava za statistiku proizvodi, uključujući podatke o prihodima domaćinstava, raspodjeli dohotka, riziku od siromaštva i socijalnoj isključenosti.

Bankar: Prema podacima za 2025. godinu, stopa nezaposlenosti iznosila je 10,7 odsto, dok istovremeno veliki broj poslodavaca govori o nedostatku radne snage i potrebi za angažovanjem stranih radnika. Kako statistika objašnjava taj paradoks i šta podaci pokazuju o strukturi domaće radne snage?

Pejović: Na prvi pogled može djelovati paradoksalno da Crna Gora istovremeno ima stopu nezaposlenosti od 10,7% i da poslodavci u pojedinim djelatnostima iskazuju potrebu za dodatnom radnom snagom. Međutim, statistički posmatrano, ove dvije pojave nijesu nužno u suprotnosti. Stopa nezaposlenosti govori o učešću nezaposlenih u aktivnom stanovništvu, dok potrebe za radnicima mogu zavisiti od djelatnosti, zanimanja, kvalifikacija, lokacije i perioda godine u kojem se radna snaga traži.

Prema podacima Ankete o radnoj snazi, u Crnoj Gori je tokom 2025. godine bilo oko 310,4 hiljade aktivnih stanovnika. Od tog broja, 277,3 hiljade bilo je zaposleno, a 33,1 hiljada nezaposleno, što odgovara stopi nezaposlenosti od 10,7%. Istovremeno, 199,4 hiljade lica starosti od 15 do 89 godina bilo je van radne snage, odnosno nijesu bila ni zaposlena niti su, prema međunarodnoj metodologiji, ispunjavala uslove da budu klasifikovana kao nezaposlena. Stopa aktivnosti iznosila je 60,9%.

Važna je i struktura nezaposlenih. Podaci Uprave za statistiku pokazuju da među nezaposlenima najveće učešće imaju lica sa završenim srednjim obrazovanjem. U drugom kvartalu 2025. godine 67,9% nezaposlenih imalo je završenu srednju školu, 19,7% više ili visoko obrazovanje, dok je 12,4% imalo osnovno obrazovanje ili niže. Istovremeno, među zaposlenima je 57,0% bilo sa srednjim, a 38,3% sa višim ili visokim obrazovanjem.

Ovi podaci pokazuju zašto sama stopa nezaposlenosti nije dovoljna da odgovori na pitanje raspoloživosti radne snage za konkretna radna mjesta. Za potpuniju sliku potrebno je posmatrati strukturu i zaposlenih i nezaposlenih, dok se za ocjenu usklađenosti ponude i tražnje moraju uzeti u obzir i podaci o potrebama poslodavaca za konkretnim zanimanjima i kvalifikacijama.

Važna karakteristika crnogorskog tržišta rada je i sezonalnost. U trećem kvartalu 2025. godine, koji obuhvata najveći dio turističke sezone, broj zaposlenih dostigao je 285,3 hiljade, dok je stopa nezaposlenosti iznosila 10,1%. U četvrtom kvartalu broj zaposlenih smanjen je na 274,2 hiljade, a stopa nezaposlenosti iznosila je 10,9%. Ova kretanja pokazuju izražene promjene zaposlenosti tokom godine, povezane i sa sezonskim karakterom dijela crnogorske ekonomije.

Zato angažovanje strane radne snage ne treba automatski tumačiti kao dokaz da domaće radne snage nema, kao što ni postojanje nezaposlenosti samo po sebi ne znači da je raspoloživa radna snaga u svakom trenutku odgovarajuća strukturi konkretne tražnje za radnicima.

Bankar: Podaci o siromaštvu, nejednakosti i uslovima života često pokažu drugačiju sliku od prosječnih pokazatelja zarada i ekonomskog rasta. Koje grupe stanovništva su prema posljednjim istraživanjima najizloženije riziku od siromaštva i da li se razlike u životnom standardu između sjevera, centralnog i primorskog regiona smanjuju ili produbljuju?

Pejović: Prema posljednjim raspoloživim preliminarnim podacima za 2025. godinu, stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori iznosila je 20,9%, što je 0,9 procentnih poena više nego prethodne godine. Istovremeno, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti – AROPE – smanjena je sa 29,2% na 28,3%, dok je stopa teške materijalne i socijalne deprivacije smanjena sa 11,0% na 9,6%. To pokazuje da različiti pokazatelji životnog standarda mjere različite dimenzije i ne moraju imati isti smjer kretanja.

Pri tumačenju stope rizika od siromaštva važno je imati u vidu da je riječ o relativnom pokazatelju. Prag rizika od siromaštva utvrđuje se u odnosu na raspoloživi ekvivalentni dohodak stanovništva i mijenja se sa promjenama u distribuciji dohotka. Zbog toga ovaj pokazatelj ne treba tumačiti kao apsolutnu granicu siromaštva.

Podaci pokazuju značajne razlike prema ekonomskom statusu stanovništva. Među nezaposlenim licima starijim od 18 godina stopa rizika od siromaštva iznosila je 47,4%, dok je među zaposlenima kod poslodavca iznosila 5,9%. Kod ostalih neaktivnih lica stopa je iznosila 35,4%.

Razlike su izražene i prema strukturi domaćinstva. Kod domaćinstava sa jednim odraslim članom i najmanje jednim izdržavanim djetetom stopa rizika od siromaštva iznosila je 44,8%, dok je kod domaćinstava sa dvije odrasle osobe i troje ili više izdržavane djece iznosila 38,7%.

Kada posmatramo starosne grupe, stopa rizika od siromaštva među djecom mlađom od 18 godina iznosila je 26,2%, a među mladima od 18 do 24 godine 26,5%. Širi AROPE pokazatelj, koji obuhvata rizik od siromaštva, tešku materijalnu i socijalnu deprivaciju i veoma nizak intenzitet rada, pokazuje da je 35% djece bilo u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

Regionalne razlike su takođe jasno vidljive. U Sjevernom regionu stopa rizika od siromaštva u 2025. godini iznosila je 33,7%, u Centralnom 19,2%, a u Primorskom regionu 15,7%. Razlike postoje i prema tipu naselja: u ruralnim područjima stopa je iznosila 27,2%, a u urbanim 17,7%.

Kada je riječ o tome da li se razlike između regiona smanjuju ili povećavaju, za takav zaključak potrebno je posmatrati uporedive regionalne pokazatelje kroz vrijeme. Podaci za 2025. godinu jasno pokazuju postojanje regionalnih razlika, dok ocjenu njihovog trenda treba zasnivati na poređenju odgovarajućih pokazatelja za više perioda.

Vrijednost EU-SILC istraživanja upravo je u tome što, pored ukupnih pokazatelja, omogućava sagledavanje njihove raspodjele između različitih grupa stanovništva.

Bankar: Najavili ste da bi naredni popis stanovništva trebalo da bude administrativni, odnosno da se podaci dominantno dobijaju povezivanjem državnih registara umjesto klasičnog terenskog popisa. Koliko je Crna Gora trenutno spremna za takav sistem, šta još nedostaje i kada bi administrativni popis mogao u potpunosti da zamijeni tradicionalni?

Pejović: Crna Gora ima dobru osnovu za prelazak na popis koji bi se dominantno zasnivao na administrativnim izvorima, ali još nijesu ispunjeni svi preduslovi da bi oni u potpunosti zamijenili tradicionalno terensko prikupljanje podataka.

Dosadašnje analize Uprave za statistiku pokazale su da u državnoj upravi postoje administrativni izvori koji mogu biti osnova za proizvodnju statistike stanovništva i stanovanja. Međutim, za registarski popis nije dovoljno samo da registri postoje. Potrebno je da podaci budu ažurni, dovoljno kvalitetni i potpunog obuhvata za potrebe proizvodnje zvanične statistike, kao i da postoji mogućnost njihovog pouzdanog povezivanja za statističke svrhe.

Među ključnim preduslovima su potpuno funkcionalan i georeferenciran adresni registar, odgovarajući podaci o stanovima i objektima, dalje unapređenje pojedinih administrativnih evidencija, kao i pouzdano povezivanje podataka o licima, domaćinstvima, stanovima i adresama.

Poseban metodološki zadatak predstavlja utvrđivanje uobičajenog mjesta boravka. Broj lica evidentiranih u pojedinačnom administrativnom registru nije automatski jednak broju stanovnika koji, prema statističkoj definiciji, uobičajeno žive u Crnoj Gori. Zbog toga je potrebno povezivati i provjeravati podatke iz više izvora i razviti odgovarajuće statističke metode za utvrđivanje stanovništva sa uobičajenim mjestom boravka.

Za razvoj registarskog sistema neophodna je i kontinuirana dostupnost administrativnih izvora različitih institucija u obimu i formi koji omogućavaju njihovo statističko povezivanje. To podrazumijeva i korišćenje odgovarajućih identifikatora tamo gdje su oni neophodni, isključivo za statističke svrhe i uz strogu primjenu pravila statističke povjerljivosti i zaštite podataka.

Zakon o zvaničnoj statistici i sistemu zvanične statistike daje Upravi za statistiku pravo da koristi neophodne administrativne izvore, uključujući identifikatore, radi razvoja, proizvodnje i objavljivanja zvanične statistike. Uspostavljanje registarskog popisa, međutim, pored pravnog osnova zahtijeva i odgovarajuća tehnička, organizaciona i institucionalna rješenja i saradnju sa institucijama koje upravljaju izvornim registrima.

Naš cilj je da se u pripremama za naredni evropski popisni ciklus 2031. godine korišćenje administrativnih izvora značajno poveća i da oni, tamo gdje njihov kvalitet to omogućava, predstavljaju dominantan izvor podataka.

U tom pravcu ide i novi evropski regulatorni okvir za statistiku stanovništva i stanovanja. On od 2028. godine predviđa češću proizvodnju određenih podataka o stanovništvu i stanovanju i podstiče efikasno korišćenje administrativnih i drugih raspoloživih izvora. Ipak, u ovom trenutku ne bi bilo odgovorno tvrditi da će 2031. godine terensko prikupljanje podataka biti potpuno ukinuto. Konačnoj odluci o modelu narednog popisa moraju prethoditi detaljno testiranje registara, provjera njihovog kvaliteta, ažurnosti i obuhvata, kao i poređenje rezultata dobijenih povezivanjem administrativnih izvora.

Ukoliko administrativni izvori budu mogli da obezbijede sve potrebne podatke odgovarajućeg kvaliteta i obuhvata, moguće je sprovesti popis koji bi se dominantno ili u potpunosti zasnivao na registrima. Ukoliko se pokaže da određene podatke nije moguće dovoljno pouzdano proizvesti na taj način, može se primijeniti kombinovani model, u kojem bi administrativni izvori bili dopunjeni ciljanim i obimom ograničenim statističkim prikupljanjem podataka.

Prelazak na administrativni popis zato treba posmatrati kao postepen razvoj čitavog sistema statistike stanovništva, a ne samo kao tehničko povezivanje nekoliko registara. Takav sistem može omogućiti manje opterećenje građana i domaćinstava, racionalnije korišćenje resursa, češću proizvodnju podataka i njihovu bržu dostupnost korisnicima.