Video
Neko optimističan bi mogao i da čestita Lekiću jer je bio mandatar i u 2022. i u 2023. godini, što još nikome u istoriji crnogorskog višepartizma nije pošlo za rukom. Opet, matematika zna da bude i sarkastična: ako se izuzmu tri neradna novogodišnja dana, Miodrag Lekić je bio mandatar – čitava četiri dana, ako mu se uračuna i ono popodne kada su ga zvanično iz parlamenta smatrali za čovjeka koji će sastaviti novu vladu. Pa još kad se nakupe i ovi neradni blagi dani, Lekić ima da izdura makar dvije neđelje mandatarstva.
Iako nije isključeno da se ipak formira nova, 44. vlada, jer riječi lidera stranaka stare parlamentarne većine važe onoliko koliko ih principi obavezuju – dakle: nikoliko – pri kraju političke karijere Miodrag Lekić je uspio da se upiše u istoriju. Ne kao najstariji predsjednik jedne crnogorske vlade, već po dužini trajanja mandatarskog staža: za kraće vrijeme ni jedan mandatar nije javno odustao od formiranja vlade.
Živimo, dakle, zanimljiva vremena, kao u onoj kletvi. I čekao se rasplet, nije da nije. Prvo se stara parlamentarna većina, od 1. septembra, iz petnih žila upregla da izmijeni Zakon o predsjedniku, kako bi Miodrag Lekić mogao biti mandatar, jer, eto, Milo Đukanović za njega neće ni da čuje. Pa su bila natezanja, političke izjave i optužbe, kontraoptužbe, sve dok, jedne noći u decembru, nijesu izglasali izmjene
Zakona o predsjedniku, sve sa onim famoznim članom 7f, koji ni Peđa Bulatović nije umio da objasni.
Pri tom su ignorisali mišljenje uglednih „Venecijanaca“ da se zakonom gazi Ustav i prećutali upozorenje o međunarodnoj izolaciji Crne Gore gdina Šalenberga i gđe Fajon, jer, eto, ,,neće nama sa strane birati premijera“. Pa je onda stamena predsjednica parlamenta Đurović slavodobitno naložila da, mimo predsjednika i njegovih ustavnih ovlašćenja, Lekić ipak može da sastavlja novu vladu…
I, nakon tri mjeseca iščekivanja, kada je sve izgledalo kao završen posao, Ćaki je, da prostite, nakon jednog dana pregovora rekao da je igra završena, jer – eto iznenađenja za naivne – Ura i SNP bi da poštuju svoje principe koje su već svojevoljno gazili nebrojeno puta. Pa je, prilično nervozan, (ne)suđeni mandatar Lekić naglasio kako će sad politika, poražena 30. avgusta 2020, da se raduje, da ne kažemo seiri.
Dobro, valja razumjeti ogorčenost premijera koji to neće biti. Istine radi, Miodrag Ćaki Lekić može mirno da spava. Već sada je nadmašio Dritana Abazovića: Lekić kao premijer koji to neće biti, bolji je za Crnu Goru od premijera koji više traje u tehničkom nego u izbornom mandatu. Hoću reći, bolje je za Crnu Goru to što Lekić ništa neće uraditi kao premijer, od onoga što je premijer Dritan već uradio.
Dobro, ali što ćemo sad, kako bi rekla Konstrakta.
Da Dritan&Joko-Ono-Ovo nastave da vode vladu kao prvi oficiri Titanika? To bi za njih bila svojevrsna nagrada za sve gluposti, a Crnoj Gori siguran put, ne u „Otvoreni Balkan“ već u otvoreni pakao: partije koje jedva mogu da pomole nos iznad cenzusa ne mogu voditi selo, a ne državu.
A da se stara većina predvođena Mandom&Milanom pravi da su zaboravili Rusiju i Srbiju, tako prevare mrski Zapad i dobije šansu da sastavi vladu i nastavi da zapošljava po dubini sve dok ima stolica u državnim preduzećima? To bi bio još jedan zanimljiv eksperiment, koji bi valjalo osmisliti do 19. januara koji su dali kao krajnji rok. A pošto je baš na taj posljednji dan roka, eto slučajno, Bogojavljanje i prepodobni Joanikije će da baci krst u Moraču, možda da DF i ostatak stare većine predlože za premijera onog koji najbrže pliva u ladnoj vodi?
Ideja djeluje radikalno, nekima i suludo, ali valja razmisliti – to stvarno još nijesmo probali. Istovremeno, tako bi se izašlo u susret i željama stare većine i, naravno, sve bi bilo pod kontrolom Crkve Srbije.
Jedini problem je što da se radi ako, kojim slučajem, krst izrone Dritan ili Joko-Ono-Ovo; da li im od tada teče rok kao mandatarima ili mogu da nastave u tehničkom mandatu da obavljaju iste funkcije kao i do sada?
Preporučeno
A Miodrag Ćaki Lekić? Idu predsjednički izbori, pa ako ga se, što bi braća rekla, sete – sete.
