Video
Rusija neće odustati od našeg regiona. Sada je u intenzivnoj medijskoj ofanzivi, a drži na vezi niz političara i stranaka prije svega u Srbiji i Crnoj Gori. Čeka svoju priliku. Ali krivica je prije svega naša – tamo gdje nema jasnog političkog evropskog programa svima su otvorena vrata, kaže u intervjuu Vikend novinama univerzitetski profesor, nekadašnji potpredsjednik Vlade Zorana Đinđića, poslanik u srpskom parlamentu, prof. dr Žarko Korać.
Preporučeno
Iskusni političar kaže da crnogorska vlast prvi put u svojoj istoriji pokušava da dosljedno izađe iz balkanskih međa u kojima je bila zarobljena, te da je tu bitku u našem društvu prije svega vodio jedan čovjek i da će mu to priznati istorija.
“Vi ste malo društvo, duboko politički podijeljeno. Treba puno političke hrabrosti da slijedi put kojim idete”, poručuje Korać .
Govoreći o špijunskoj aferi o odnosima Beograda i Moskve, Korać ocjenjuje da srpski predsjednik i njegovo biračko tijelo “Rusiju vide kao garant svojih političkih ciljeva na Balkanu, dok Rusija cinično koristi Srbiju kao posljednje ostake svog “sanitarnog kordona” na tlu Evrope”.
VN: Špijunska afera danima već među vodećim je temama i u svjetskim medijima. S obzirom na to da je srpska vlast vrlo brzo potvrdila autentičnost snimka to je prokomentarisano kao poruka Zapadu da je Srbija spremna da se distancira od Rusije. Međutim, vrlo brzo su se pojavile umirujuće poruke – da Srbe i Ruse niko ne može zavaditi. Kako Vi, kao iskusni političar, vidite posljedice špijunske afere?
KORAĆ: Kod takvih afera nedostaju vam obično osnovne činjenice tako da su svakakve interpretacije moguće. Od toga da je to pustila naša služba bezbjednosti anonimno na internet, do toga da je u pitanju neka zapadna služba i da to služi kao opomena.
Ipak, dvije činjenice su očigledne. Prvo da je to makar na kratko stavilo u prvi plan pitanje stvarnih odnosa Rusija – Srbija i drugo, da je u vlasti vladala prilična zbunjenost otvorenom aferom. Vučić je dao niz protivurječnih izjava, od toga da sve o tome zna i da je poznato o čemu se radi, do toga da je naša služba bezbjednosti bila skriveno prisutna prilikom primopredaje dokumenata, ali nije mogla to da snima?! Vučićevi tabloidi su poslije nekoliko dana pokušali da javnost ubijede da je u pitanju saradnik hrvatske obavještajne službe i da “Putin za to nije znao”! I naglo prestali svi o tome da pišu.
VN: Ali špijunaža ostaje kao činjenica, pisali o tome srpski mediji ili ne…
KORAĆ: Naravno. Koliko god se vlast u Srbiji trudila da marginalizuje taj događaj ostao je ipak utisak da se “najbolji prijatelj Srbije” i te kako bavi špijunažom u njoj. Bio sam svojevremeno član Savjeta za državnu bezbjednost koji je formirao Zoran Đinđić i mogu da potvrdim da se tada njihova služba intenzivno bavila i političarima i mnogim ljudima iz javnog života, od crkve do medija. Sumnjam da se tu nešto promijenilo.
Ali SNS kao stranka i njeno biračko tijelo su izrazito proruski orijentisani i sumnjam da će ih ovo rastrijezniti.
VN: Šta će se dešavati na relaciji Beograd – Moskva nakon otkrivanja identiteta ruskog obavještajca kao glavnog aktera špijunske afere?
KORAĆ: Vučić lično kao i njegovo biračko tijelo Rusiju vide kao garant svojih političkih ciljeva na Balkanu. Nepriznavanje Kosova, oslanjanje na Republiku Srpsku, odbacivanje manje-više čitave Zapadne civilizacije kao “otuđene i korumpirane”, mit o superiornosti pravoslavnog hrišćanstva i njegove inkopatibilnosti sa osnovnim političkim ciljevima liberalnih zapadnih društava. Naravno, Rusija cinično koristi Srbiju kao posljednje ostatke svog “sanitarnog kordona” na tlu Evrope. Sem u Srbiji i Republici Srpskoj ona nigdje više nema političku podršku ovog tipa i mislim da je to mnogo značajnije od pitanja proširenja NATO-a. Naravno, Rusija je realnost svijeta u kome živimo i to uvijek treba uzimati u obzir, ali ne dobrovoljno pristajati da budeš u odnosu političke poluzavisnosti. Ne treba zaboraviti da je ona dala politički azil nekim od istaknutih pojedinaca iz Miloševićevog režima.
VN: Američko ministarstvo odbrane već otvoreno proziva srpskog predsjednika da je od njegovog dolaska na vlast porasla saradnja sa Rusijom. Kako Vi gledate na ovakve poruke?
KORAĆ: Ta izjava SAD je samo potvrda očiglednog, ali je zanimljiva neposredno poslije otkrivanja špijunske afere. Svakako je opomena Vučiću kome je za vrijeme izbora kojima je njegova stranka došla na vlast pomagao Rudi Đulijani. Mislim da je i pomalo neočekivana jer se bar do skora SAD nisu posebno bavile Evropom, a kamoli Balkanom.
Upravo izbori za EU parlament, Bregzit i izbori na Kosovu dali su pauzu Vučićevom režimu da se uljuljkuje iluzijom da je njegova spoljna politika opšteprihvaćena i najbolja moguća za Srbiju. Mislim da je to vrijeme prošlo. Čekaju ga mnogo teži dani političkih odluka.
VN: Crna Gora je od strane međunarodnih partnera visoko na ljestvici država koje su na udaru specijalnog, odnosno hibridnog rata. Sa kakvim se to izazovima može sresti Crna Gora, pogotovu imajući u vidu da su naredne godine parlamentarni izbori, kao i iskustvo iz prethodnih – 2016. godine?
KORAĆ: Crna Gora je do sada uspješno rješavala krize sa kojima se suočavala, neke od njih su bile jako ozbiljne. Ipak, Crna Gora ima dugu tradiciju državnosti i to je sigurno pomoglo. Ono što Crnu Goru razlikuje od Srbije danas, a lično mislim da je to najviše u njihovoj međusobnoj istoriji, jeste da je Crna Gora sasvim jasno i odlučno okrenuta evropskim integracijama. Kako smo vidjeli, to donosi političke rizike. Ne mislim da će prestati. Ali to čini i odluke birača na izborima jasnim i nedvosmislenim. U Srbiji je ne samo dio vlasti već i dio opozicije antievropski orijentisan. Sasvim druga situacija za birače.
VN: Kako vidite crnogorsku opozicionu scenu?
KORAĆ: Crnogorska opozicija je počela jako zakašnjeli proces političkog raslojavanja. Za sada se to svodi na sukobe u lokalnoj vlasti i oko učešća u parlamentarnom životu. Izgleda da su prošla vremena nastupanja kao jedinstvenog bloka bez obzira na ogromne političke razlike. Ali pitanja su mnogo dublja. Sa kojih pozicija oni kritikuju spoljnu i unutrašnju politiku vlasti? Da li je moguća opoziciona stanka koja nema stav ni o jednom od bitnih pitanja crnogorskog društva? Da li mogu proevropskim stavom da uzmu dio birača od DPS? Sve su to pitanja na koja oni moraju da odgovore.
VN: U jednom ranijem intervjuu Dnevnim novinama rekli ste da tabloidi u Srbiji vode “konstantnu brutalnu kampanju protiv crnogorskog rukovodstva”. Kampanja se u dijelu medija vodi i u Crnoj Gori, a na meti je isključivo aktuelni predsjednik Đukanović, u posljedenje vrijeme i članovi njegove uže porodice…
KORAĆ: Napadi na predsjednika Crne Gore pokazuju da ga vide kao centralnu ličnost DPS i garanta političke orijentacije Crne Gore. Napadi su već godinama jako lični i pokazuju da mnogi kritičari takvim napadima skrivaju potrebu da sebe politički legitimišu. A to nije slučajno. Ako mogu da navedem jedan primjer. U Engleskoj se približavaju izbori ali i kritičari i branioci Borisa Džonsona govore ipak o političkim stavovima i odlukama. U Crnoj Gori jedna relativno nova opoziciona stranka ništa ne kaže o politici za koju se zalaže. Ona je žestoki kritičar vlasti, ali ne znam tačno šta bi bila njena politika da formira vlast. Tako se na kraju i može doći možda na vlast, ali je to neodgovorno prema biračima pa i državi. Svi veliki politički lideri imali su prilično jasne političke programe kada su tražili vlast. Šta znači kritika bez programa? Ja bih isto tako ali bolje i poštenije? Ili ja bih sve drugačije? Uvijek sam u politici branio jasan politički stav, on je u Srbiji bio manjinski, ali su birači jasno znali za šta se zalažem. Ja tako vidim politiku.
Bitku za opredjeljenje Crne Gore predvodio je jedan čovjek, istorija će mu to priznati
VN: Crna Gora je odoljela svim pritiscima i uspjela da realizuje strateške spoljnopolitičke ciljeve. I sami kažete da je za to trebalo puno političke hrabrosti…
KORAĆ: Drago mi je da se Crna Gora opredijelila za evropske integracije uprkos velikim i ponekada opasnim podjelama u društvu.
Mislim da je tu bitku u vašem društvu prije svega vodio jedan čovjek i da će mu to priznati istorija. Bez obzira na veliki broj i opravdanih i neopravdanih primjedbi koje se upućuju vlasti u Crnoj Gori, ona prvi put u vašoj istoriji pokušava da dosljedno izađe iz balkanskih međa u kojima je bila zarobljena. Ranije je to bilo samo parcijalno, najviše u socijalističkoj Jugoslaviji.
VN: Te hrabrosti trebaće i ubuduće?
KORAĆ: Tako je. Vi ste malo društvo, duboko politički podijeljeno.
Treba puno političke hrabrosti da slijedi put kojim idete. Želim vam sreću na tom putu. Demokratska Srbija je na vašoj strani, ona vam je istinski prijatelj.
Ne vidim rizik od rata, ali ni želju za promjenama
VN: Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju u regionu?
KORAĆ: Ne vidim rizik od rata i već to je uspjeh. Ali mnoga pitanja su samo poluzatvorena. Kosovo je glavni problem, ali i ruska podrška Dodiku da drži BiH u stanju permanentne krize. Hrvatska od 1. januara preuzima predsjedavanje EU, ne mislim da mnogo može da učini, ali biće zanimljivo vidjeti da li će i šta pokušati u regionu.
Centralno pitanje našeg regiona jeste koliko on posjeduje kapacitet za promjenu i koliko je stvarna ta želja. Mi smo zaostajali za svim civilizacijskim promjenama u Evropi sticajem istorijskih prilika.
Rijetki su bili trenuci kada su naše političke elite pokušavale da se prilagode evropskim društvenim i ekonomskim tokovima. I naša crkva je skoro uvijek bila protivnik promjena. SPC se čak protivila Vukovoj književnoj reformi. Danas, zahvaljujući informacijskoj revoluciji u kojoj živimo, ljudi mnogo jasnije vide naše civilizacijsko zaostajanje. Imam utisak da je najsnažnije protivljenje promjenama u Srbiji i onom dijelu političkog spektra u Crnoj Gori koji je okrenut Srbiji. Duga je priča zašto je tako. I zašto je SPC, iako i u njoj ima razumnijih glasova, u potpunosti suprotstavljena Zapadu i vidi ga kao neprijatelja.
Evropa je uvijek nalazila snagu da izlađe iz problema
VN: U jednom ranijem intervjuu Dnevnim novinama rekli ste da se Evropa nalazi pred jednim od većih političkih iskušenja, a da se istovremeno srijeće sa krizom liderstva. Ima li Evropa, ipak, rješenje ili će postati plijen naraslih apetita takozvanih trećih zemalja?
KORAĆ: Evropa jeste trenutno politički u krizi, ali ne bih to precjenjivao. Došlo je do smjene lidera i novih izazova kao što su migrantska kriza i autoritarni režimi u nekim od njenih članica. Ali bar do sada Evropa je nalazila snagu da nađe nova rješenja nastalih problema. Ne zaboravimo da je EU nastala iz jednog manjeg udruženja za ugalj i čelik. Ona će morati dalje donekle bez Engleske što je velika šteta i SAD koje upravo prolaze kroz ozbiljnu političku krizu. Ali dugoročno sam optimista.
Priča o “malom šengenu” je prihvatanje francuske prazne ideje
VN: Nedavno je od predsjednika Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije pokrenuta inicijativa o formiranju tzv. “malog šengena”, što je sa dozom rezerve primljeno u Crnoj Gori. Šta Vi mislite o novoj inicijativi?
KORAĆ: Najiskrenije ne znam šta je “mali šengen”. Građani Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije već prelaze uzajamne granice uz ličnu kartu kao i u Evropi. Ako se želi to i sa Albanijom mislim da nema nikakvih prepreka da se tako riješi. Ali ostaje problem Kosova i nije realno da se prije političkog dogovora Srbija – Kosovo bilo šta tu odluči. Lično mislim da je priča o mini šengenu samo prihvatanje francuske prazne ideje da mi u jugoistočnoj Evropi treba da se sami integrišemo prije ulaska u EU. Malo me je bilo stid na “višku kooperativnosti” naših političkih lidera.
