Video
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori potpuno politički nastupa, pa mitopolit Radović govori na opozicionim skupovima. Time ona suštinski odbacuje svoje vjernike Crnogorce što će dugoročno imati loše posljedice za njen položaj u društvu. Kao što neko ko se nacionalno izjašnjava kao Srbin može biti za samostalnu Crnu Goru, tako se i vjernik SPC može nacionalno smatrati Crnogorcem, kaže u intervjuu Vikend novinama univerzitetski profesor, nekadašnji potpredsjednik Vlade Zorana Đinđića, prof. dr Žarko Korać.
Preporučeno
Korać ističe da će se vlast u Srbiji naći pod velikim pritiskom kada je riječ o rješavanju vjerskog pitanja u Crnoj Gori, da će SPC insistirati na oštroj reakciji, a možda i na prekidu odnosa sa Podgoricom.
On komentariše aktuelna dešavanja u Evropi, regionu, Crnoj Gori, ocjenjujući da su odnosi na relaciji Podgorica Beograd dosta hladni, te da tabloidi u Srbiji vode konstantnu brutalnu kampanju protiv crnogorskog rukovodstva.
VN: Nedavno su završeni izbori za Evropski parlament čiji rezultati izazivaju različite komentare i prognoze kretanja Evrope u narednom periodu, sa dosta pesimističnim prognozama kada je riječ o proširenju. Kako Vi vidite rezultate izbora za EP? Šta može da očekuje region i kakve posljedice po region mogu nastati ukoliko proširenje EU ne bude u fokusu briselske administracije?
Korać: Katastrofične prognoze izbora za Evropski parlament se na sreću nisu ostvarile. Nezadovoljstvo birača pomoglo je zelenima i liberalima, a ne toliko desnici.
Ideja evropskog jedinstva još je vrlo živa uprkos Brexitu i vlasti nacionalista u nekoliko evropskih zemalja, prije svega Italiji i Poljskoj. Pored ostalog, i zato jer alternativne političke ideje zapravo i nema koja ne bi vodila potpunoj političkoj i ekonomskoj marginalizaciji Evrope.
To je odlična vijest za naš region.
Ono što nije dobro je da nas koče naši nerazriješeni problemi u regionu, prije svega Srbija Kosovo, ali i pitanja granica, funkcionalnosti Bosne i Hercegovine, odnosa Hrvatska Srbija i drugi.
Takođe, Albanija i Sjeverna Makedonija još nisu ni dobile datum početka pristupnih pregovora sa EU. To se, po najoptimističnoj prognozi, može desiti tek ovog mjeseca.
VN: Odnosi Srbije i Kosova su gorući problem ne samo za dvije države, nego i region. Očekujete li da će novi sastanak lidera Zapadnog Balkana u Parizu donijeti neki napredak u rješavanju ovog pitanja?
Korać: Nažalost, ne očekujem neki veći napredak u Parizu. Dobro je da dvije velike evropske zemlje vide značaj odnosa Kosovo Srbija za cio region, ali trenutno nema prave želje na Kosovu i Srbiji za sporazum.
Kosovska strana se prilično radikalizovala u ovim započetim pregovorima i očigledna je politička kriza na Kosovu, a Srbija iz meni nejasnih razloga misli da joj to ide u korist. Posljednji izvještaj EK o uspjehu Srbije u evropskim integracijama je obojen i dosta negativnim ocjenama (sem djelimično ekonomije) i Srbija daljim čekanjem samo gubi.
EU vrši pritisak na kosovske vlasti kočenjem vizne liberalizacije, ali to očigledno nije dovoljno. Kosovo želi uključenje SAD u pregovore iako Trampova administracija pokazuje skoro nikakakvo interesovanje za taj konflikt.
VN: Kako vidite odnose Podgorice i Beograda?
Korać: Odnosi Crne Gore i Srbije su dosta hladni, a tabloidi u Srbiji vode konstantnu brutalnu kampanju protiv crnogorskog rukovodstva. Oni uglavnom izražavaju ono što vlast misli. Pritom treba uzeti u obzir da su neki od njih izrazito proruski orijentisani.
VN: Kako će na te odnose u budućnosti uticati donošenje zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica kojeg je nedavno utvrdila Vlada Crne Gore i koji već izaziva oštre reakcije dijela crnogorske opozicione političke scene, ali i Mitropolije crnogorsko primorske i SPC?
Korać: Mislim da će novi zakon u Crnoj Gori dodatno pogoršati međudržavne odnose. Vidjeli ste da je srpski patrijarh rekao da je položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u NDH. Rovovi su već iskopani i paradoksalno, glavna žrtva tog sukoba će biti vlast u Srbiji jer će se naći pod velikim pritiskom SPC da oštro reaguje, možda čak i sasvim prekine političke odnose sa Podgoricom.
Srbija je obnovila ambicije da bude neka vrsta mentora Srbima u regionu i to prije svega u Bosni i Hercegovini, ali i u Crnoj Gori.
Što se tiče Crne Gore, to se pojačalo posljednje dvije godine i prosrpske stranke u Crnoj Gori vrše konstantan pritisak na Beograd da ih “zaštiti”. To je naročito izraženo u odnosu na sudski postupak koji je upravo završen u Podgorici.
Potpuno nekritički se prenose riječi optuženih da je proces usmjeren protiv srpskog naroda u Crnoj Gori iako je optužnica potpuno individualizovana i odnosi se na sasvim određena krivična djela.
Teško da Beogradu prija taj pritisak jer se on tiče i određenih djelova službi bezbjednosti Ruske Federacije koji su obuhvaćeni optužnicom. Uostalom, jedna od optuženih se i danas nalazi u Ambasadi Srbije u Podgorici.
VN: U jednom od ranijih intervjua rekli ste da je SPC u Crnoj Gori potpuno javno politizovana i praktično identifikovana sa DF, te da će njena ideja, da samo ljudi koji se u Crnoj Gori osjećaju Srbima mogu biti njeni vjernici, imati dugoročno loše posljedice za sve. Na šta ste konkretno mislili?
KORAĆ: Ja sam uvijek mislio da je vodeći opozicioni političar u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije Radović koji sasvim dosljedno odbacuje ne samo državnost Crne Gore i njeno članstvo u NATO, već i njeno političko opredjeljenje za EU integracije. Treba samo pogledati šta on govori o savremenoj Evropi koja je “izgubila dušu”. Iako mu se to neće dopasti, tu zaista liči na vladiku (sveca) Nikolaja Velimirovića koga je ovakva kritika Zapada odvela u mračne političke vode.
Ne vidim nikakav problem u tome da ideja nezavisne Crne Gore ima podršku bar dijela birača srpske nacionalnosti, i DF i druge slične stranke ne mogu monopolisati te glasove. Nezavisnost Crne Gore nije sama po sebi protivna njihovim interesima. Posebno ako Crna Gora bude uspješna u ekonomskom i društvenom razvoju. Da, smeta mi ponekada kada vidim u Crnoj Gori glasove koji traže njihovu marginalizaciju.
VN: Šta je problem?
KORAĆ: Problem je što SPC u Crnoj Gori potpuno politički nastupa, pa mitopolit Radović govori na opozicionim skupovima. Time ona suštinski odbacuje svoje vjernike Crnogorce što će dugoročno imati loše posljedice za njen položaj u društvu.
Kao što neko ko se nacionalno izjašnjava kao Srbin može biti za samostalnu Crnu Goru, tako se i vjernik SPC može nacionalno smatrati Crnogorcem.
Crkva tako samo produbljuje jednu duboku podjelu u društvu i to svjesno radi stavljajući jednakost između vjere i nacije, šaljući poruku da je SPC isključivo nacionalna crkva iako ona to u istoriji uprkos nastojanjima nikada nije bila u potpunosti.
VN: Naredne godine u Crnoj Gori su parlamentarni izbori. Opozicijaće, to je već izvjesno, insistirati na tehničkoj vladi. Predsjednik Crne Gore i lider DPS je poručio da partija na čijem je čelu uporno poziva na dijalog, ali da je to opozicija odbijala, jer ih jedino zanimaju ostavke čelnih ljudi u državi, prije svega Đukanovića. Kako Vi vidite crnogorsku opozicionu scenu?
KORAĆ: Crnogorska opoziciona scena uz izvjesne izuzetke, stalno je na poziciji preispitivanja odluke o državnoj nezavisnosti. Do sada se pokazalo da to većina birača odbacuje. I to je glavni problem. Bojkot skupštine iz mog iskustva ne donosi mnogo iako pod drugim okolnostima to upravo radi i opozicija u Srbiji.
Mislim da će opozicija u Crnoj Gori biti pred dilemom da li da bojkotuje izbore iako to vodi samo slabljenju demokratije u državi. Bolje je pregovarati sa strankom na vlasti o izbornim uslovima. Uostalom, opozicija u Skupštini je u mnogo boljem položaju da pred kamerama iznosi svoje političke poglede.
VN: Šta su još karakteristike naše opozicione scene?
KORAĆ: Opozicija u Crnoj Gori čini mi se nikada nije temeljno analizovala uzroke svojih izbornih neuspjeha. Ad hok koalicije, smjene neučestvovanja i učestvovanja u radu parlamenta nisu odgovori. Kao ni organizovanje uličnih protesta.
Mislim da je odgovor u opsesivnom povratku na staro najvećih opozicionih stranaka, stalnom traženju preispitivanju odluke o nezavisnosti. A nove stranke koje uviđaju problem izabrale su da o njemu ćute, kao da će tako da nestane. Crnogorskoj opozicionoj sceni tek predstoji političko raslojavanje. Neki počeci se već vide.
VN: Na političkoj sceni imamo nove političke saveze, poput Demokratske Crne Gore i Crnogorske, na čijem čelu je bivši poslanik u srpskom parlamentu Vladimir Pavićević. Javnosti se predstavljaju kao “pomiritelji” podijeljene Crne Gore…
KORAĆ: Još su duboke političke podjele u Crnoj Gori da bi nejaki pomiritelji uspjeli. Nadao sam se da će obnovom državnosti bar ta tema otići u istoriju, ali ona i dalje dominira. To nije produktivno za opoziciju jer je izgubila već niz izbora držeći se te teme uz podršku crkve.
Mislim da će opozicija u Crnoj Gori biti u sasvim drugom položaju ako se okrene realnim problemima crnogorskog društva i ponudi alternativu. Ovako će kao u antičkoj drami biti vječiti gubitnik izbora.
Pokušaj puča u Crnoj Gori lekcija i za Srbiju
VN: Prije mjesec Viši sud u Podgorici donio je presudu u slučaju pokušaja terorizma u oktobru 2016. u Crnoj Gori. Lideri DF koji su okrivljeni i osuđeni, istina još ne i pravosnažnom presudom, otvoreno prijete predsjedniku države, čelnicima tužilaštva…
KORAĆ: Nezavisni pravosudni sistem je osnova civilizovane države. To suđenje je bilo javno, čak ga je prenosila televizija, ništa nije sakriveno. Radi se o veoma teškim optužbama.
Presude su donijete i prijetnje sudu i tužiocu liče na neka hajdučka vremena kada se to moglo raditi.
Imaju pravo žalbe, vidjećemo dalje. Ali ostaje opor utisak da neko misli da su politički pučevi mogući uz pomoć stranih država umjesto pobjede na izborima.
Srbija ima vrlo teško iskustvo vojnog puča iz 1903. godine, kada su ubijeni kralj, kraljica, predsjednik vlade i neki ministri. Mnogo godina je trebalo kraljevini Srbiji da spere tu ljagu.
U današnjoj Evropi takve stvari su, nadam se, nezamislive. Niko to ne bi podržao. Ali mi smeta što je nepravosnažna presuda u Podgorici u većini medija u Beogradu protumačena kao isključivo politička. Čak sa izvjesnom zluradošću i podsmijehom.
