Nije bilo jasnog plana na koji način će buduća Vlada da sanira posljedice koronavirusa na crnogorski turizam, što je značajna stavka u budžetu, kako će da se zadužuje, kod kojih institucija, na koji način će obezbijediti redovnost isplata zarada, penzija, socijalnih davanja… Ostalo je nepoznato i šta se planira sa drugom fazom izgradnje auto-puta Bar- Boljari, kakav je plan u valorizaciji energetskih resursa, da li će nastaviti projekte koji su započeti.
Javnosti takođe nije ni približno jasnije kakvi su planovi sa državnim preduzećima, posebno u oblasti energetike. Niko od trojice čelnika nije objasnio da li će, sada kada je prosrpska opcija većina, popustiti pod pritiscima Beograda da se Elektroprivreda Crne Gore proda Srbiji, što odavno najavljuje srpski predsjednik Aleksandar Vučić koji je prije samo godinu istakao:”Država nema nameru da prodaje Elektroprivredu Srbije (EPS), već želi da kupuje elektroprivrede iz okruženja i da širi i jača svoju kompaniju”. Vučić je tada primijetio da je to i političko pitanje, pa, “iako imamo novac, neki u okruženju ne žele nama da prodaju svoje elektroprivrede… Spremni smo da kupujemo elektroprivrede, hoćemo da širimo i jačamo EPS, da bude najveća kompanija na Balkanu”. Ovo nije prvi put da ovakve najave stižu iz Beograda, a poznato je i da je Elektromreža Srbije (EMS) vlasnik dijela akcija u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu, koje je kupila na berzi, ali za sada sa malim udjelom.
Pitanja od krucijalnog značaja za građane Crne Gore i njenu ekonomiju, od aerodroma, preko Montenergo Airlinesa, Luke Bar, Željeznice Crne Gore itd. nijesu razmatrana ni na nivou početnog plana, a nepoznato je i da li će se majkama sa troje i više djece vratiti Zakon o naknadama koje su izglasali upravo predstavnici partija buduće vlasti.
Osim najave o prodaji dva majbaha, građanima nije ostalo jasno ni da li će se povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kako je to obećavano u izborima u skladu sa zahtjevima Srpske pravoslavne crkve koja je sada postala važan faktor na političkoj sceni Crne Gore, ili će se ući u izmjene postojećeg akta.
Najavljeno je preispitivanje porijekla imovine, ali ne svih. Dritan Abazović je ostavio prostor da u Crnoj Gori ima bogatih ljudi koji su imovinu stekli pošteno i da te ne bi trebalo dirati. Da li je mislio na Žarka Rakčevića, osnivača Građanskog pokreta URA, bivšeg potpredsjednika Vlade Crne Gore i današnjeg vlasnika mlinova, hotela, zgrada, Instituta Simo Milošević i parcela na najatraktivnijim lokacijama, ostaje da se vidi.
Abazovićev koalicioni kolega Nebojša Medojević ga je pak direktno doveo u vezu sa, kako Medojević tvrdi, “drugom familijom u Crnoj Gori”, odnosno vlasnicima koncerna Vijesti. Da li je Medojević u pravu, pokazaće vrijeme.
Aleksa Bečić takođe nije pojasnio kako će ispuniti obećanje iz izborne noći da će Crna Gora uskoro biti Švajcarska. Da li je pod time mislio na jačanje bankarskog sistema, proizvodnju satova, sira ili čokolade, ili pak nešto do sada neviđeno na ovim prostorima, građanima Crne Gore nije ni malo jasnije nakon nastupa u četvrtak veče.
Na kraju ali ne i najmanje važno, velika je nedoumica ostala i o najavama o štampanju sopstvene valute, što se takođe plasiralo građanima pred izbore.
“Vi više nemate mogućnost štampanja novca jer vi zavisite od eura, jer taj euro, koliko ih imate u ovom trenutku, ne možete umnožiti za sljedeći vremenski ciklus, a ne zbog toga što vi ne bi željeli već zbog toga što vam to neko drugi ne dozvoljava”,“ rekao je tokom predizborne kampanje Zdravko Krivokapić.
Preporučeno
Da li će i to ostati samo na niovu politikanstva, a ako ne, na koji način se planira uvođenje “mogućnosti štampanja novca”, pokazaće vrijeme.
Video