Video
Uoči lokalnih izbora u Podgorici 2024. godine, Nađa Ljiljanić, odbornica Pokreta za Podgoricu, isticala je kako je “ne zanima borba za fotelje” i kako će “najpoštenije biti vratiti mandat građanima”. Samo nekoliko mjeseci nakon što je njen Pokret postao dio vladajuće koalicije, a ona imenovana za zamjenicu gradonačelnika, njene izjave su se pokazale kao politička retorika bez stvarne osnove.
Ljiljanić je započela seriju kadrovskih promjena u gradskim preduzećima, među kojima se posebno ističe imenovanje njenog brata, Feđe Smatlika, za savjetnika direktora Parking servisa Podgorica. Direktor ovog preduzeća, u svojstvu vršioca dužnosti, je Nikola Lazović – kadar Pokreta za PG, koji predvodi upravo Ljiljanić. Smatlik nije ostao samo na toj poziciji – juče je imenovan i za član Nadzornog odbora Fudbalskog kluba Budućnost.
Nakon što su pojedini mediji pisali da je Smatlik bio osumnjičen za paljenje više vozila 2017. godine, nakon čega je za njim bila izdata i potjernica.
Ljiljanić je reagovala navodeći da njen brat “nije osuđivan” i da se protiv njega “ne vodi nikakav krivični postupak”, te optužila političke protivnike za brutalni napad na njenu porodicu.
“Sve tvrdnje koje se plasiraju u tom pravcu su lažne, zlonamjerne i isključivo motivisane potrebom pojedinaca da diskvalifikuju i mene i moju porodicu kroz fabrikovanje afera. Nažalost, ovakve pojave su postale dio političkog folklora u kojem se ne biraju sredstva ni mete, pa se često targetiraju najbliži članovi porodice javnih ličnosti, čak i kada za to nema nikakvog povoda ni osnova. Jasno je da ovi “dušebrižnici” nemaju nikakav interes u istini, već isključivo u manipulaciji i širenju nepovjerenja”, saopštila je Ljiljanić juče.
Uprkos najavama o promjenama, ovakvi potezi jasno pokazuju da se nastavlja dugogodišnja praksa koja je obilježavala politički život Crne Gore.
Ništa se suštinski nije promijenilo — na svim nivoima vlasti, od lokalnih do državnih institucija, zapošljavanje se i dalje vrši prema političkoj pripadnosti i rodbinskim vezama, a ne na osnovu stvarnih kompetencija i zasluga. Takav pristup ne samo da urušava povjerenje građana u institucije, već i obeshrabruje sposobne i kvalifikovane pojedince da se uključe u javni sektor.
Ove promjene postavljaju ozbiljno pitanje o tome da li su građani Podgorice i dalje u istoj situaciji kao i ranije – sa političarima koji na vlast dolaze uz obećanja o boljim i transparentnijim praksama, ali koji zatim nastavljaju da koriste političku moć kako bi osigurali pozicije za svoju rodbinu i političke saveznike. Nađe li se ikada izlaz iz ovog začaranog kruga zapošljavanja na osnovu lojalnosti, a ne sposobnosti?
Preporučeno
