Video
Ističe da Crna Gora već punih dvije godine prolazi kroz duboku institucionalnu i društvenu krizu, izazvanu nefunkcionalnošću vlasti – kako Vlade, tako i ostalih institucija. Smatra da je malo izuzetaka koji bi se mogli navesti kao svijetli primjer, te da sve to ostavlja dubok i negativan trag, i proizvodi posljedice na stabilnost i bezbjednost.
Da li je načinom na koji je smijenjen direktor ANB-a Savo Kentera, i onim što je kasnije uslijedilo, doveden u pitanje status i kredibilitet Crne Gore u NATO-u?
Marković: Crna Gora je dio jedinstvenog sistema kolektivne bezbjednosti, i dio NATO obavještajne zajednice. Agencija za nacionalnu bezbjednost je nacionalna institucija u okviru tog šireg sistema i centralna institucija nacionalne bezbjednosti.
Upravo zbog toga, razrješenje direktora ANB, ma o kome se radilo, mora imati jasne razloge, a sam postupak podrazumijeva šire institucionalne konsultacije, koje su neophodne radi ublažavanja štetnih posljedica koje takva odluka može da proizvede po nacionalnu bezbjednost, uključujući i partnersku poziciju ANB kao dijela NATO obavještajne zajednice.
Čijenica je da suprotno postupanje, koje se događa, kompromituje instituciju, umanjuje povjerenje u državu i u širem smislu podriva obavještajnu sposobnost i kredibilitet kompletnog bezbjednosnog sistema.
Kako tumačite imenovanje novih ljudi na čelne pozicije u bezjednosnom sektoru?
Marković: Kazao sam šta mislim o postavljenju prvog čovjeka ANB na način kako je to ovaj put učinjeno, čak bez rasprave na Vladi već u formi telefonskog odlučivanja. Registrovali smo tu promjenu u Agenciji – postavljen je čovjek koji tri decenije radi u tom sistemu, i od novog menadžementa očekujem da ni na jedan način ne dopuste da bude ugrožena naša pozicija u partnerskom sistemu obavještajnog djelovanja i zaštiti nacionalnih interesa Crne Gore, kao ni politički upliv u njen rad.
Opozicione stranke traže vanredne parlamentarne izbore, dok postoje brojni izazovi, miješanje u demokratske procese i uplivi sa strane. Mogu li ti izbori biti održani u korektnoj atmosferi?
Marković: Kod ove teme moramo se vratiti i korak unazad, u prethodne parlamentarne izbore. Nijesu izbori 2020. godine, koji se danas žele prikazati paradigmom demokratije i slobodne izborne volje, održani u pogodnoj atmosferi i politički slobodnom ambijentu. Sjetite se koliko je tu bilo upliva treće strane, sjetite se direktnog učešća Srpske pravoslavne crkve u toj kampanji i to u trajanju od bezmalo godinu dana, sjetite se posebno medijsko-propagandne agresije koju je Crna Gora doživjela.
Danas smo jednako toliko izloženi, samo su akteri možda unekoliko drukčije raspoređeni. Ne treba vam boljeg primjera od Šavnika, mirnog i lijepog gradića na našem Sjeveru, mjesta u kojem decenijama nijesmo imali političku čarku ili prejaku riječ. Danas u Šavniku ni iz pet pokušaja ne mogu da se završe lokalni izbori!
Dakle, atmosfera niti je podsticajna, niti je korektna. Biće zahtjevno i veoma naporno realizovati izbore, naročito ako lideri i politički akteri bez odlaganja ne prihvate svoju odgovornost, i ne počnu da rade na stvaranju uslova za tako važan proces od kojeg svi imamo velika i legitimna očekivanja.
U odnosu na Vladu na čijem ste čelu bili, koliko su naredne dvije (Vlade) mijenjale unutrašnje i spoljnopolitičke prioritete i kakve je to posljedice imalo i ima po crnogorsko društvo?
Marković: Koliko su dvije vlade za nepunih dvije godine, od decembra 2020. do novembra 2021, mijenjale svoje političke taktike – najbolje govori stanje u kojem se danas nalazimo.
Te dvije vlade jednostavno nijesu imale strateški pristup, niti su se pridržavale već decenijama definisane strategije. Politike su im se svodile na dnevne interese stranaka čiji je upliv bio prisutan i snažan, uključujući i interes srpske Crkve koji je nerijetko dominirao.
Na vanjskom planu smo zaustavili proces evropske integracije i postali opterećenje za sistem vrijednosti u koji smo integrisani.
Na unutrašnjem planu svjedočimo enormnom deficitu budžeta, ekonomskom posrnuću, zaustavljanju investicija, padu kreditnog rejtinga koji će nas koštati već u 2023, a plašim se i u narednim godinama. Dolazi na naplatu skupo i tajno zaduživanje od skoro milijardu eura, a već se najavljuju nova ogromna zaduživanja.
Zdravstvo, kultura i prosvjeta doživjeli su nezapamćeno propadanje koje svaka porodica osjeća svakog dana. Mislim da ne treba više na ovu temu…
Da li je strateško opredjeljenje Crne Gore dovedeno u pitanje i ima li Crna Gora demokratskog kapaciteta da se nakon eventualnih parlamentarnih izbora vrati na evropski put?
Marković: Iako su izazovi brojni uz devastaciju institucija koje trebaju biti nosilac vanjsko-političkih opredjeljenja Crne Gore, mišljenja sam da takva ispravna orijentacija zemlje ne može biti dovedena u pitanje.
Tome svjedoče i dva veoma uspješna građanska protesta, koji se događaju upravo da bi se iz građanskog i evropskog bića Crne Gore poslala poruka da se mora prekinuti sa pokušajima unošenja nestabilnosti u temelje slobodne i nezavisne Crne Gore.
Dogod je slobodnih ljudi i slobodoumne političke i društvene javnosti – Crna Gora ima šansu da se vrati na svoj evropski i građanski put.
CGO je nedavno objavio uporednu analizu aktivnosti poslanika i poslanica na plenarnim zasijedanjima, gdje u neaktivnosti prednjače poslanici iz DPS-a. Kako ocjenjujete aktivnost opozicije tokom protekle dvije godine u odnosu na vladajuću većinu (jednog poslanika više)? Da li su, po Vašem mišljenju, pokazali potencijal i sposobnost da se iz opozicionih redova bore za interese Crne Gore?
Marković: Započeću jednom logičkom opservacijom: Najveći u opoziciji – najveća odgovornost. DPS je snaga od koje se očekuje da učini sve što je u njenoj političkoj moći u kontekstu očuvanja državnih interesa igrađanske države. DPS ima 29 poslanika, što je više od trećine ukupnog broja poslanika u Parlamentu, i danas mi moramo pripremati platformu za budućnost, i za ono što će doći ne samo sjutra, već na srednji i duži rok.
Iako se na određeni način pokazalalo da se i iz opozicionih klupa može dati doprinos društvu i državi, ipak je aktuelni trenutak jasan znak za dodatno mobilisanje ne samo poslanika, već svakog partijskog funkcionera ponaosob. Ne zaboravimo da u Predsjedništvu i Izvršnom odboru DPS sjedi bezmalo 30 ljudi čiji je zadatak da politička ideologija, uz državotvornu i građansku energiju iz ove partije stigne do svakog mjesnog odbora, do svake kuće u Crnoj Gori.
Jednom ste kazali da bez DPS-a ne može biti ozbiljne vlasti u Crnoj Gori. Jesu li najavljene reforme unutar partije završene i jesu li dale željene rezultate? Može li DPS ponovo biti stožer vlasti nakon eventualnih parlamentarnih izbora?
Marković: DPS je uradio reformu, ali ipak i samo po mjeri posljednjeg Kongresa koji je bio prije dvije godine.
Već sam govorio i ponavljam da ne mislim da je reforma završena, niti da se partija priprema i prilagođava političkim prilikama jednom u četiri ili pet godina. Vidimo li mi šta se sve izdešavalo za posljednjih dvije godine, i da maltene današnja politička potreba nije ista kao ona koja je bila prije tri mjeseca.
Preporučeno
DPS jeste izgubio državne izbore, ali ne zaboravite da je osvojio više od 140.000 glasova crnogorskih građana. Pitanje odgovornosti u vrhu DPS-a, je zapravo odnos odgovornosti prema tih 140.000 glasova. Ne smijemo smetnuti sa uma društvene ciljeve i potrebe zbog kojih su nam ti građani dali glas, i da je odgovornost za to upravo na nama a ne na građanima.
