Video
“Obavezujuća uputstva premijera mogu se odnositi isključivo na ostvarivanje vladinih politika. Sve drugo je proizvod ili krupnog neznanja ili namjere da se važan organ, kakav je policija, stavi pod direktno rukovodstvo nesistemskog i političkog odlučivanja”, kazao je za Pobjedu bivši premijer Duško Marković, koji je bio i na pozicijama ministra pravde, a rukovodio je i Agencijom za nacionalnu bezbjednost.
Primjena policijskih ovlašćenja, ističe on, pripada samo policijskim službenicima pod rukovodstvom direktora, u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima.
“Zakon o unutrašnjim poslovima je azbuka za postupanje policije, koja je u vršenju policijskih poslova operativno nezavisna i od Ministarstva unutrašnjih poslova i od Vlade. Komandu nad policijom ne može preuzeti niko osim direktor i drugi policijski starješina kad je to zakonom propisano”, precizirao je Marković.
Da premijer nije mogao da iskoristi Uredbu o Vladi, kako bi mu ona bila paravan za „preuzimanje policije“ izdavanjem obavezujućeg uputstva, saglasna je i pravna ekspertkinja Marijana Laković-Drašković, koja je bila i pomoćnica ministra pravde.
“Predsjednik Vlade je, ukoliko je tačna izjava ministra Sekulovića, izašao iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja izdajući bilo koji dokument koji bi mogao uticati na postupanje direktora Uprave policije, odnosno nadležnog ministra u odnosu na direktora”, kazala je ona Pobjedi.
I Marković i Laković-Drašković ne spore da premijer može članovima Vlade davati obavezna uputstva i posebna zaduženja i ovlašćenja, shodno programu i politici Vlade, odnosno zaključcima i preuzetim međunarodnim obavezama, ali za zahtjev da komanduje policijom, kategorični su, nije mogao da nađe uporište u bilo kojem aktu.
“Policijom rukovodi direktor, koji za svoj rad odgovara ministru unutrašnjih poslova. Jedino je ministar taj koji može opozvati upotrebu specijalnih jedinica policije”, pojašnjava Marković.
Ocjenjuje da „obavezujući i drugi slični akti koji se pripremaju u sekretarijatu premijera Krivokapića, to jest Vlade, već su poznati javnosti kao primjeri kreativnog tumačenja zakona i procedura, i kao takvi ne zaslužuju poseban komentar“.
Sekulović koji u Krivokapićevoj Vladi „pokriva“ dva resora od izuzetne važnosti – unutrašnje poslove i vršilac je dužnosti ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava, ne samo što se na Odboru javno ogradio od premijera, što je nezabilježeno, nego je kazao, što je, takođe, nezapamćeno kako ne zna „ni gdje se taj papir nalazi“, te da misli da ga nije sačuvao.
“Itekako je upitna izjava ministra Sekulovića, da mu je generalna sekretarka Vlade uručila dokument, koji prema njegovim navodima nije sačuvao, što je „u najmanju ruku“ neodgovorno. Ali i lako provjerljivo, s obzirom na to da je obaveza Generalnog sekretarijata, kao i MUP-a, da službena dokumentacija mora biti, u skladu sa propisima, uredno zavedena u arhivama ovih državnih organa. Očekujem da će dokument biti prezentovan javnosti, jer građani imaju pravo da znaju što se u konkretnom slučaju desilo”, poručila je Laković-Drašković.
Ministar Sekulović, iako je na Odboru bio jasan da mu je akt premijera lično uručila generalna sekretarka Vlade Žana Praščević-Milačić, nije kazao i gdje je on „sjedio“ u tom trenutku.
Fotografija koju je u noći između 4. i 5. septembra objavio premijer na Tviteru svjedoči da su u njegovom „štabu“ iz sektora bezbjednosti bili samo ministarka odbrane Olivera Injac i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić.
Na fotografiji se vidi i suprug generalne sekretarke Marko Milačić, koji nije zapošljen u Vladi, a slovi za osobu blisku ruskim bezbjednosnim službama.
Gdje su bili čelnici javne bezbjednosti – ministar Sekulović i direktor Uprave policije Zoran Brđanin, te koordinator crnogorskih službi bezbjednosti, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović do danas nije saopšteno.
Svaki akt u Vladi mora proći jasno definisane protokole, a s obzirom na činjenicu da Sekulović tvrdi da mu Krivokapićeva prva saradnica nije usmeno saopštila nalog premijera, nego mu ga lično uručila, ovaj dokument morao bi da bude negdje zaveden, trebalo bi da je prošao dostavnu knjigu i djelovodnike…
Ili je generalna sekretarka bila kurirka između dva štaba, koji su se nadmetali ko će rukovoditi akcijom nasilnog i brutalnog razbijanja građanskog protesta u crnogorskoj prijestonici organizovanog zbog odluke Crkve Srbije i naših vlasti da mitropolit ove vjerske organizacije bude hirotonisan u Cetinjskom manastiru.
Na osnovu svega što je Sekulović ispričao može se izvući zaključak da je štab u kojem su bili Krivokapić, Injac i Vukšić, dostavljajući dokument Vlade mimo procedura „iz ruke u ruku“ samo bio pokušaj pravljenja pritiska na drugi štab – Abazovića, Sekulovića i Brđanina. Možda su premijer i njegovi saradnici bili svjesni da su ušli u zonu nezakonitosti, pa su izbjegli da u „knjige“ zavedu ovaj akt.
Pobjedi iz Vlade juče nijesu odgovorili na pitanja na osnovu koje nadležnosti i ovlašćenja je donešen sporni akt, te da pojasne sadržaj dokumenta.
Laković-Drašković ističe da je premijerova odluka, kako je prezentovao Sekulović, nezakonita jer „policija je u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima politički i ideološki neutralna, te operativno nezavisna od Ministarstva i drugih organa državne uprave, izuzev kada je u pitanju ovlašćenje ministra da opozove upotrebu specijalnih jedinica policije“.
Dodaje da Zakon ne ostavlja mogućnost da bilo ko – „ministar, potpredsjednik Vlade ili premijer mogu da izdaju bilo kakva uputstva policiji“.
Tvrdnja koju je iznio Sekulović, a koju Krivokapić nije demantovao, ukazuje na ozbiljan problem da u Vladi ne funkcioniše sistem vladavine prava i zakonom utvrđenih nadležnosti, već princip imperativa volje u zavisnosti od date političke situacije, što ulazi i u zonu krivične odgovornosti.
Odgovornost za sve što se dogodilo u noći između 4. i 5. septembra potrebno je, smatra Duško Marković, tražiti na adresi predsjednika Vlade.
Preporučeno
“Jer, kao što smo imali prilike da vidimo, različite strukture i različiti ljudi izvan zakonite i formalne linije odlučivanja, bili su akteri i svjedoci donošenja odluka u Krivokapićevom kabinetu. Tom korpusu pripada i famozni akt kojim on lično preuzima policijske poslove i komandu nad policijom”, istakao je on.
